Gradsko vijeće je predstavničko tijelo građana grada Rijeke i tijelo lokalne samouprave koje donosi najvažnije odluke u okviru djelokruga Grada Rijeke. Nalazi se na Korzu 16. Fotografija iz 2018.
Sjedište riječke gradske vlasti kroz povijest
Palazzo di Fiume, Palazzo del Comune di Fiume, Palazzo, Municipij, Palac Komuna riečkoga ili samo Palac Komuna su nazivi kojim se označavalo i zvalo sjedište gradske vlasti.
Stara gradska vijećnica (Pallazo)
Zgrada se nazivala Palazzo, što je skraćeno od Palazzo Pubblico, uobičajeni naziv za gradsku vijećnicu.
Stara gradska vijećnica nalazila se u srcu riječkog Starog grada i preživjela je vihore rata i svih ostalih nedaća koje su uslijedile. Ova je zgrada bila preko 300 godina u funkciji gradske uprave (Savjeta patricija [Consiglio dei patrizi] i magisrata – izvršna i sudska vlast) od 1532. do 1835. godine. Smještena je na Koblerovom trgu, u Starom gradu.
U pozadini vidimo kako su gradske komunističke vlasti vršile kulturocid, u staroj jezgri dizali nebodere, zgrada Mupa podignuta oko 1971. Kolodrob je postavljen je 1974. godine prema idejnom rješenju Igora Emilija.
Stara gradska vijećnica – Vrijeme nastanka: 16.-18. stoljeće. Građevina je danas u priličnom drugačijem izdanju. Zanimljivo da je Stara gradska vijećnica na Koblerovom trgu preživjela i baš za inat ona nema nikakve arhitektonske ukrase i skromne je arhitektonske vrijednosti. Materijal: lomljeni i klesani kamen.
1838. općina preselila u zgradu bivšeg augustinskog samostana, Palac je prodan.
Od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica. Od prvotne stambene kuće, prenamijenjene za vijećnicu 1532. godine, zgrada je doživjela brojne promjene. Najvažnija je bila ona iz 1740.–1745.
prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Nakon toga oštećena je u potresu 1750. te je ponovno obnovljena u nekoliko navrata. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njezine prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe.
Zanimljivo crtež nije utemeljen na vjerodostojnim povijesnim podacima jer već prema samoj vijećnici, koja je prikazana u visini dva kata, a vidjet ćemo da je drugi izgrađen tek u prvoj polovini 18. stoljeća. Izvor slike: Riccardo Gigante, prikaz gradske vijećnice i lože na imaginarnom crtežu Koblerova trga u 16. st., objavljen u radu Silvina Gigantea Fiume nel Quattrocento (1913.).
Loža se prema ovom crtežu nalazila na današnjem mjestu fontane, na Koblerovom trgu. Ona je služila za sudske odluke i trgovačke ugovore. Igor Emili gradi fontanu u spomen radničkim pokoljenjima. I cijeli ovaj prostor općenito doživljava devastaciju, gdje se implementiraju nove zgrade usred stare povijesne jezgre.
1906. Izgled Stare gradske vijećnice na vrhu trga.
Piazza dell Erbe. Naziv trga, koji je danas teško prevest na hrvatski jer je i to stari talijanski naziv, nepoznat mnogim mladim Talijanima. Na današnjem mjestu Koblerovog trga bila je tržnica. Kako je pretežno bila tržnica voća i povrća, odgovarao bi naziv biljni trg, nešto slično imamo u Zagrebu, Cvjetni trg.
Sve fotografije su u velikoj rezoluciji, da bi ju mogli zumirati s obzirom da većina pristupa preko Facebook preglednika, potrebno je otvorit preko vašeg preglednika s mobitela (članak o tome) a ne s FB koji to ne dopušta
Palazzo municipale Fiume, danas Municipij
11.04.1848. Do tog datuma, Rijekom je upravljalo vijeće u kojem su bili predstavnici patricijskih obitelji čiji je broj bio ograničen. S obzirom na to da je Ugarski sabor proglasio slobodu izbora članova ne samo državnog sabora već i gradskih uprava, riječki je municipij sankcionirao tu odluku u takvom obliku da su patricijske obitelji mogle zadržati svoje plemićke titule, ali ne i pravo nasljeđivanja mjesta u gradskom vijeću. Stanovnici s građanskim pravom, uglavnom trgovci i obrtnici bez plemićkog statusa, sada su mogli biti birani u gradsko vijeće, koje je brojilo 85 predstavnika (66 predstavnika iz grada i 19 iz okolnih općina).
Stendarac stup za zastavu ispred Municipija. Na slici civilno vjenčanje. Zanimljiva je činjenica o riječkoj borbi za autonomiju 1848. , kada su se Riječani i pripadnici te političke struje željeli lukavo izbjeći priklanjanje bilo kojoj državnosti, i onoj ugarskoj i onoj hrvatskoj, pa su umjesto vješanja njihovih trobojnica na stendardac, izradili vlastitu od boja gradskoga grba karmin crvene, zlatno žute i ultramarin plave.
Sam Municipij od 1835. godine bio je u nekadašnjem samostanu augustinskog reda uz crkvu Svetog Jeronima. Cijela zgrada obnovljena je kao jedan od prvih zahvata gradonačelnika Giovannia de Ciotte koji je stupio na dužnost 3.studenog 1872. i na njoj ostao do 1896. godine.
Hrvatskougarska nagodba iz 1868. godine donijela je mnoge promjene Rijeci. Grad pada pod Ugarsku nadležnost, a sukladno tome dobiva i novi Statut 1872. godine. Potom su izabrana 56 člana novoga Zastupstva, a gradonačelnikom postaje Giovanni de Ciotta. Njegova desna ruka u graditeljskim poslovima, razvojačeni inženjerski časnik John Leard, pomaže mu organizirati Građevinski ured. On nove arhitekte i tehničare uvodi u posao, a dužnost voditelja ureda predaje Isidoru Vauchnigu, koji uspješno vodi posao. Njegovi pomoćni građevinari bili su Gustav Mahla i Andrea Zottig, te Giovanni Zotti koji je crtao projekte. Naknadno se timu pridružuje i Filibert Bazarig koji 1874. godine dobiva zadatak obnove i dogradnje palače Municipija. Unatoč složenom zadatku, Bazarig je imao pomoć cijele ekipe municipalnih graditelja, a novčana potpora Giovannija Ciotte svakako je bila olakšavajući čimbenik.
Balkon municipija krije jedan zanimljiv podatak.
Godine 1874. obnovljeno ! Dakle obnova počinje 1873. Riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta povjerio je taj zadatak mladom arhitektu dr. Filibertu Bazarigi.
Osim elegantne vanjštine, palaču Municipija krasila je i elegantna unutrašnjost, a osobito je dojmljivo bila uređena prostorija u kojoj se nalazila vijećnica i gradonačelnikov kabinet. Vijećnica je bila poput galerije umjetnina na zidovima su se nalazili portreti cara, zaslužnih guvernera (Maylath, Zachy, Szapary) i riječkih uglednika (Andrija Ljudevit Adamić, Iginio Scarpa, Giovanni Ciotta). Ti se portreti danas čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju, a naslikali su ih znameniti riječki slikari Franjo Colombo i Franjo Pavačić, te nekoliko mađarskih slikara. Iluzionistički oslikan strop izradio je Giovanni , te nekoliko mađarskih slikara. Zanimljiva je i činjenica kako je svaki komad namještaja koji se nalazio u gradonačelnikovom kabinetu (a koji se danas nalazi u Zelenom salonu Pomorskog bio obilježen riječkim grbom.
RASKOŠNO I RIJEČKI LOKALPATRIOTSKI UREĐEN
Najljepša prostorija bila je velika sala vijećnice čiji je strop oslikao Fumi prvi put predstavivši gradu s onim što će obilježiti njegovo djelovanje- velikim iluzionističkim slikanim kompozicijama koje oponašaju štrukature. U Municipiju je prikazao riječki grb: dvoglavog orla koji kandžom pridržava amforu iz koje ističe voda, a ispod kojeg je natpis “Indeficienter” (nepresušiv). Tu su i dva anđela čije je prisustvo isključivo dekorativno, odnosno s ciljem da se simbol gradske vlasti učini što dopadljivijim.
Obnova municipalne sale u gradskoj palači napreduje uredno. Vrli Fumi dovršava slikanje stropa dok drugi umjetnici restauriraju stari namještaj i izvode nove komade namještaja koji su naručeni kao npr. stolice.
Obnovljena dvorana inaugurirana je 24.listopada 1883. i predstavljala je harmonični, monarhistički dostojanstven prostor u kojem bile i izložene i slike cara Franje Josipa I, mađarskih guvernera, ali najistaknutijih riječkih patricija kao što su Andrija Ljudevit Adamić i Ignio Scarpa. Oba je , na osnovi grafičkih predložaka naslikao Giovanni Simonetti 1867. godine.
Sama dvorana preživjela je sve burne promjene u gradu da bi bila uništena sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Iz Municipija tada je prenesen u prostor Pomorskog i povijesnog muzeja, namještaj iz gradonačelnikove radne sobe i njega se može vidjeti u zelenom salonu, no rad vrlog Fumija je stradao.
Isto se dogodilo s brojnim njegovim djelima npr. freske iz Radio Rijeke uništene su 1971. kada je došlo do prenamjene prostora za radio Rijeku.
str1 88. Riječki orao, venecijanski lav i rimska vučica , Igor Žic
Giovanni Fumi, slikar, dekorater i restaurator, rođen je u Veneciji 1849. godine. U Rijeku dolazi iz Trsta 1883. godine i tu djeluje do smrti 1900. godine. Slikao je pejsaže, portrete i slike sakralnog karaktera te dekoracije. Slikao je na mramoru, staklu i svili te izrađivao mozaike. U 17 godina svoga djelovanja u Rijeci naslikao je veliki broj slika, zidnih dekoracija eksterijera i interijera u komunalnim, privatnim zgradama, hotelima, tvornicama, ljekarnama te vilama i ljetnikovcima.
Svoje djelovanje započinje u Rijeci 1883. godine restauracijom Gradske vijećnice. Stalno se nastanivši u Rijeci, Fumi 1886. godine otvara besplatnu školu crtanja za obrtnike obrazujući tako svoje buduće potencijalne radnike. Godine 1889. dekorira dio unutrašnjosti i fasadna među prozorska polja mansardnog dijela palače Filodrammatica na Korzu.
Već u prvim godinama djelovanja u Rijeci planira i gradi svoju kuću i atelier na predjelu Plase. Godine 1898. prijavljuje se kao intagliatore in legno – drvorezbar, a ne slikar dekorater. U arhivskom gradivu nalazimo projekt “dekorativnog prozora” – reklame, koju je 1897. izradio Giovanni Fumi, s natpisom i naznačenim mjestom ateliera u ulici Via dei Cappuccini. Fumi umire 1900. godine te biva pokopan u Rijeci. Spomenik mu izrađuje glasoviti kipar Ivan Rendić 1902. godine. Za sobom Fumi ostavlja članove svoje obitelji koji kao dekorateri u Rijeci djeluju sve do tridesetih godina XX. stoljeća.
Gradska vijećnica u Municipiju na Trgu Riječke rezolucije nekoć. Danas je u njemu studio lokalne televizije Kanal RI. Bilo bi lijepo zaviriti u nju danas da vidimo što je ostalo od nje.
Već prvih godina nakon II. svjetskog rata s pročelja Municipija bez objašnjenja je skinuta kamena ploča s povijesnim grbom Rijeke (danas se nalazi u Guvernerovoj palači). Inače, u Municipiju su se održavale skupštinske sjednice NOO Rijeke, kasnije Općine Rijeka, sve do 1971. godine kada se zbog promjena u skupštinskom sistemu povećao broj gradskih odbornika te dolazi do preseljenja na adresu Korzo 16.
Stendarac, stup za zastavu na središnjem mjestu trga. 1887. iz nekih razloga prebačen u muzej pa vraćen 1920. ispred Municipija. Nakon Drugog svjetskog rata prebačen na Koblerov trg pa 70 -tih ponovno vraćen i obnovljen, konzerviran. Napravljen je još jedan dupli odljev od strane kipara Zvonimira Kamenara. Nalazi se ispred Guvernerove.
U Municipiju su se održavale skupštinske sjednice NOO Rijeke, kasnije Općine Rijeka, sve do 1971. godine kada se zbog promjena u skupštinskom sistemu povećao broj gradskih odbornika te dolazi do preseljenja na adresu Korzo 16. Nakon ratnih vihora i Drugog svjetskog rata, novo priodošli prišlići devastirali su unutrašnjost i vanjski dio zgrade. Razlog nitko nije imao da brani riječke vrijednosti, novo stanovništvo nije se uspjelo vezat, pa nije niti moglo biti sentimentalno vezano za riječku kulturu pa nisu niti mogli osjećali stoljetne niti, koje su bile vezane za tkivo grada. A nisu nisu niti živjeli u istim državnim tvorevinama. Isto imamo i danas, većina je pasivnih Riječana, kojima je svejedno što se nalazi na gradskom tornju ili koja zastava im vijori jer ne osjećaju grad niti imaju snažne lokalpatriotiske osjećaje. Za današnje lokalpatriote, koji su napravili mnogo za svoj grad, Municipij je uvijek zanimljiva tema za rasprave.
Rekonstrukcija stare riječke vijećnice by Denis, kakvu smo mogli imat.
Koja je devastirana od strane drugova.
Zgrada gradskog poglavarstva Rijeka (Korzo 16), 1914- cca 193o. Ugarska banka
Natječaj za njezino projektiranje raspisan je 1912. I trebala je to biti nova Gradska štedionica no završila je kao zgrada banke Roma.
1914. Na Korzu srušene su dvije stare kuće da se dobije mjesto za zgradu Gradske štedionice ! Izvor: Kronološki podaci prema knjizi Kako čitati grad. Arhitektonsko rješenje unutrašnjosti rad je braće Messinger i Ernesta Fratriscevitsa iz Budimpešte, dok njezino pročelje potpisuje riječki inženjer Bruno Slokovich. No u vihoru Prvog svjetskog rata zapelo je sve, zlatno doba Rijeke je prekinuto a AU raskomadana i nestala trajno. U Rijeku ulaze Talijani i prisvajaju ju sebi ,no postaje slijepo crijevom odvojeno od svojeg zaleđa. Građevina će se dovršiti tek tamo negdje oko 1930. kad ju preuzima i dovršava Banka di Roma.
Izgradnja zapela na više od 15 godina pa saznajmo vremenski kako je tekla izgradnja.
Nisu samo ove dvije zgrade stradale , još je tu bilo rušenja. No crvena i plava strelica bila bi lokacija današnjeg poglavarstva.
1918. Tadašnje vojne svjetske sile paradiraju gradom. Velika Britanija, vojska. Čiji je grad ?
Dolazak Talijana.
Iz serije fotografija “Krvavi Božić”. Italija.
Banka Roma.
I Mletački lav je došao na pročelje zgrade.
Jugoslavija
Gradom je od svibnja 1945. upravljao vojni zapovjednik, odnosno Komanda grada Rijeke, koja je preuzela ključne gradske objekte, te je vršila funkciju vojno-pozadinske vlasti. Komanda grada Rijeke je početkom srpnja 1945. bila raspuštena, a nakon toga gradom upravlja s VUJA-e Gradski Narodnooslobodilački odbor Rijeke (GNOO),odnosno Comitato Popolare Cittadino Fiume. Sjedište Gradskog NOO-a Rijeka se nalazilo u samom središtu grada, u zgradi nekadašnje Guvernerove palače. Gradski NOO Rijeka je bio zapravo najviši predstavnički organ narodne vlasti, a njegova se nadležnost prostirala na povijesnom prostoru tadašnjega grada Rijeke s naseljima Kozala, Drenova i Plase, sve do Preluke. Gradski NOO Rijeka preuzeo je upravu grada s novim administrativnim aparatom. Stara uprava predala je cjelokupno poslovanje, vlast Odboru budući da su svi organi građanske vlasti na području koji su do 1943. pripadali Kraljevini Italiji imali status provizornih organa vlasti dok se mirovnim ugovorom ne riješi definitivno pitanje državno-pravnoga statusa. Budući da Rijeka nije bila pripojena Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj, niti djelovanje Gradskog NOO-a Rijeka nije moglo biti temeljeno na jugoslavenskom pravu. Na snagu je stupila uredba o konfiskaciji imovine u gradu tijekom 1946.
Najčešći gosti Rijeke, godinama su bili državnici komunističkih zemalja poput Leonida Brežnjeva ili Ho Ši Mina. (Petar Grabovac fotografija)
Ulaskom u Rijeku IV. jugoslavenske armije u svibnju 1945. Korzo dobiva ime Korzo Crvene armije, da bi nakon razlaza sa Staljinom, postalo Korzo Narodne Revolucije.
Narodni odbor grada Rijeke kad je uselio u sadašnju zgradu, Korzo 16. ?
Neki izvori kažu nakon uređenja zgrade 1954. Novo sjedište Narodnog odbora grada Rijeke otvorilo je vrata članovima riječkog „parlamenta“ 14. rujna 1954. godine a neki 1971. godinu.
Vladimir Udatny: Oslik zida Vijećnica Grada Rijeke, 1954. Rijeka i zlatne lađe.
Prema projektu arh. Franje Tišine, preuređuje se palača ex Banco di Roma na riječkom Korzu za smještaj općinske uprave. Jedan od najzahtjevnijih zahvata bio je funkcionalno i semantičko preuređenje bankarske šalter-sale u prizemlju za novu gradsku vijećnicu.
Narodni odbor grada Rijeke.
Zgrada danas
Na krovu je azbest kojeg bi trebalo uklonit i zamijenit crijepovima koji odgovaraju kvarnerskom i primorskom izričaju. Dogradnja na krovu nije dio originalnog projekta.
2020.
2020. Prvi put je izvješena i riječka svečana trobojnica. Odlaskom Liste za Rijeku iz Gradskog vijeća, zastava je brzo, maknuta i zaboravljena. Navodno je ispod sadašnjeg okrnjenog grba, prijašnji iz komunizma, onaj donijet 1967.
Socijaldemokratska partija Rijeka ju je brzo maknula. 2025. nisu imali niti jednu riječku zastavu za objesit, dok su zastave Ukrajine, LGBT uredno viješali.
Unutrašnjost Gradske vijećnice. (Grad Rijeka)
Pogled sa mjesta gdje sjedi predsjednik Gradskog vijeća. (Grad Rijeka)
Postavlja se pitanje da li je današnja Gradska vijećnica dovoljno reprezentativna ? Također niti Hrvatski sabor nema velebnu vijećnicu. Rekli bi da Hrvati ne pate od veličine ali u stvarnosti nije približno tako, itekako vole glamur.
GRADSKE VIJEĆNICE U NAŠEM ŠIREM OKRUŽENJU
Grad Pula
Grad Split
Grad Zagreb
Ljubljana
Padova
Pordenone
Udine
Trst
