Riječka trobojnica - Lokalpatrioti Rijeka

RIJEČKI GRB I ZASTAVA

Riječka trobojnica, karmin-zlatna-ultramarin simbol je gradske samosvijesti.

Sve je počelo prije 179 godina (1846.) kad su Riječani za prvu gradsku zastavu koja bi ih predstavljala, odabrali riječku trobojnicu uzetu iz starog riječka grba (1659.). Upravo tada kad se postavljalo pitanje kome pripada grad (Mađarima, Hrvatima, Talijanima..), među Riječanima se rađa riječki gradski pokret, na temelju povijesne tradicije riječke samouprave.

Pokret je prerasto u političku stranku koja se ubrzo našla i na čelu grada, spretno dovlačeći kapital i čuvajući samo riječke interese.

Zanimljivo je reći da to sve plod određenog povijesnog trenutka, jer primjerice u konkurentskom Trstu takav pokret se nije razvio.

366 godina riječkog grba iz kojeg su izašle i boje riječke trobojnice. Veću sliku riječke svečane zastave imate ovdje. Dakle ovo je samo prikaz da vidite što bi trebao sadržavati originalni riječki grb. Riječki originalni grb mora sadržavati krunu i natpis “INDEFICIENTER”, svaka ostala intervencija ili uklanjanje bilo bi pogrešno. 2016. godine riječko Gradsko vijeće jednoglasno je izglasalo prijedlog za povratkom riječke trobojnice što je u današnjem demokratskom političkom svijetu i različitih svjetonazora teško postići.

Zastava i grb su simboli identiteta i pripadnosti nekoj društvenoj cjelini. Riječani itekako mogu biti ponosni na svoju povijest i identitet, originalnim riječkim grbom iz 1659. godine (u trenutku pisanja jubilarnih 366 godine star !!!) a iz njega su proizašle i boje riječke zastave. Velika većina gradova u Hrvatskoj nema grbovnicu ili potvrdu, odnosno nije ju nikada ni dobila dok Grad Rijeka ima sačuvanu originalnu, autentičnu povelju. No Rijeci se u kontinuitetu nanosi nepravda s državne razine kada je riječ o priznavanju riječkih simbola jer ne priznaju riječku povijest i tradiciju te danas imamo osakaćen gradski grb bez riječke trobojnice. No, podatak da Riječani koji poznaju svoju povijest, originalni grb i gradsku riječku trobojnicu i nakon 3 stoljeća vole i ističu, odnosno čuvaju kao znak svog identiteta i samosvjesti, utoliko je još vrijedniji memorije i očuvanja !

Tržnica Brajda (1896. Giacomo Zammatti, omiljeni arhitekt gradonačelnika Ciotte krajem XIX stoljeća. ) – U kamenu ostalo je sačuvano remek djelo riječki gradski grb. Imao je sreću da neokrnjen preživi fašizam. Gotovo svaka javna komunalna građevina imala je gradski grb.

Treba reći i da itko više voli i ističe svoj gradski grb u Hrvatskoj su Riječani. U svrhu toga slijede informacije opisa grba i zastave za sve buduće naraštaje i sadašnje stanovnike grada koji teče, budući da ne postoje na jednom mjestu takve informacije a u školama se o tome ne uči.

KRONOLOGIJA

Riječka trobojnica i grb prošli su kroz mnoge države, pa čak i postali službena državna zastava kad je Rijeka bila država (1920. Stato Libero Fiume – cijeli grad bio je ukrašen isključivo riječkim trobojnicama !! ), preživjeli su totalitarne režime fašizam i komunizam. U fašizmu je stradala jedna glava a u komunizmu je bilo totalno brisanje riječkog simbola i identiteta iz kolektivne povijesne memorije grada.

Režimi koji su vladali Rijekom prepoznavali su ih kao opasnost vlastitom autoritetu i nastojali ocrniti često i iracionalnim argumentima. Talijanski nacionalisti su riječke simbole mrzili i uništavali pod izlikom da se radi o simbolima austrijskog imperija, jugoslavenski ih prepoznavali kao ostatak talijanskog iredentizma, a hrvatski i mađarski proglašavali autonomaškim simbolima. Riječki orao je tako kroz povijest imao jedinstveno svojstvo iritiranja svakog nacionalizma koji bi se pojavio na prostorima našega grada.

Riječani htjeli ili ne htjeli nažalost, prošli su kroz totalitarne režime i neka se to više nikad NE PONOVI ! U nastavku zanimljivi fotografski i tekstualni presjek burne riječke povijesti, iz kojeg danas, možemo mnogo naučiti.
KRONOLOŠKI detaljno vremenski poredano tako da svatko i onaj s malo znanja može pohvatati. Tu je i kazalo i za sve one, koji će s vremena na vrijeme ovdje doći prisjetiti. Vaš autor rođeni Riječanin, veliki zaljubljenik u riječki grb, zastavu i riječku povijest.

KAZALO

PORIJEKLO BOJA RIJEČKE ZASTAVE

DA LI JE KRUNA IZ RIJEČKOG GRBA I HRVATSKA ?

DAN RIJEČKE TROBOJNICE

RIJEKA POD MAĐARIMA

RIJEKA POD FAŠIZMOM

RIJEKA POD KOMUNIZMOM

RIJEKA POD HRVATSKOM

HABSBURZI - RIJEČKI GRB 1659.

06.06.1659. Car Leopold I. godine odobrio je povelju kojom odobrava riječki grb s prikazom dvoglavog orla s obje glave okrenute nalijevo.

Događaj je uklesan na Gradskom tornju. Riječ je o najstarijem geslu (motto) koje je službeno podijeljeno uz grb u našim krajevima.

``INDEFICIENTER``

Prema toj povelji grb je opisan na slijedeći način: iznad damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter (nepresušan). Danas je u upotrebi okrnjena verzija grba i to je jedini takav slučaj u Republici Hrvatskoj gdje je nekome odbijena upotreba najstarije povijesne verzije svog grba.

366 godina točno ima riječki moto a dolazi iz stare devize originalnog riječkog grba iz 1659. godine .

Na latinskom jeziku na vrpci piše “INDEFICIENTER”, što znači NEPRESUŠAN ! Danas to geslo predstavlja nepresušnu njenu energiju, koja služi kao odlična motivacija za sve stanovnike grada na Rječini. Naravno dosta njih ne zna ništa o svojoj povijesti a neke ni ne zanima da nauče, iako spada pod opću gradsku kulturu ovo o čemu sad pišemo. Jer tko će znati nešto o svojem gradu ako neće Riječani ?

Voda je utkana u temelje Rijeke, doslovce. Grad je izrastao zahvaljujući brojnim izvorima i vodotokovima, koji su s vremenom nadsvođeni pa teku ispod gradskih ulica i trgova. Pojam tekuće vode prihvatio je za vlastito ime. U gradskom grbu je posuda, vrč iz koje teče voda, uz geslo Indeficienter (Nepresušan).

Velika većina gradova u Hrvatskoj nema grbovnicu ili potvrdu, odnosno nije ju nikada ni dobila dok Grad Rijeka ima sačuvanu originalnu, autentičnu povelju. Uz Varaždin najstariju grbovnicu na našim prostorima. Nažalost taj moto nije dopušten od strane hrvatske uprave 90-tih pa današnji gradski riječki grb dolazi u osakaćenom obliku.

Da li je kruna iz riječkog grba i hrvatska ?

Da. Može se smatrati. Potražili smo mišljenje najvećih hrvatskih stručnjaka po pitanju grbova i zastave ( Nenad Labus viši savjetnik Konz.odjela i dr. sc. Željko Heimer predsjednik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te predsjednik Međunarodne federacije veksiloloških udruga) i koji su usput bez premca ZA da se originalna riječka trobojnica i grb uvedu. No kažu da po pitanju sadržaja riječkog grba iz 1659., potpuno je neprilično anakronistički projektirati političke odnose iz sredine 17. stoljeća sa suvremenim političkim shvaćanjima. Činjenica da je Leopold I. , habsburški nadvojvoda u to vrijeme istodobno bio i “austrijski” car i hrvatski kralj jedino po čemu se ta kruna u grbu može okarakterizirati da je “i hrvatska”. Da bi bili precizni, habsburški nadvojvoda Leopold I. bio je car Svetog Rimskog Carstva (Njemačke Narodnosti), kralj Ugarske, Češke, Hrvatske i Rimljana, nadvojvoda Austrije. i Prednje Austrije, princ Transilvanije i knez Češena, pa se tako prikazana njegova carska kruna može tumačiti i kao simbol svih njegovih posjeda. Tako da se zapravo ne radi o austrijskoj carskoj kruni (koja nastaje tek 1804.), već o carskoj kruni Sv. Rimskog Carstva. Rijeka je u to vrijeme (1659.) bila dio tzv. unutrašnjih Habsburških posjeda, kojima je upravljao bečki dvor, a po prvi puta gradsko područje “s onu stranu Rječine” se nalazi pod hrvatskom jurisdikcijom tek 1776. – da bi ubrzo, nepune tri godine potom, bila predana na upravu Pešte kao corpus separatum.

Stendarac porta, grb i zastava

Onaj stari kameni stup, koji se sada nalazi na trgu ispred zgrade gradskog Magistrata ¹) , i kojeg prvi epigraf potječe iz godine iz 1509., nalazio se u prošlom stoljeću u blizini obale, na trgu koji se nalazio ispred Gradske ure (Tornja). Dakle, kako se teren proširio naplavinama i umjetnim zasipavanjem , on je dva puta premješten dalje prema novoj obali. Prema sadržaju trećeg natpisa, stup je renoviran 1766. i postavljen da nosi zastavu grada i carstva.

S diplomom cara Leopolda I dana 06.06.1659. grad Rijeka je dobila vlastiti grb, naslikan kako slijedi: na damastnoj nebeskoj ( svjetlo plavoj) podlozi, uokvirenoj zlatnom bojom, jedan štit boje karmina crvene boje, obrubljen sa zlatom, u sredini dvoglavi orao okrunjen krunom i smješten na stijenu, gdje s jednom kandžom podržava jedan vrč (vazu), iz kojeg teče voda u bazen, koji na rubu nosi natpis “Indeficienter”.

Kako su zaštitnici Rijeke Sv. Vid i Modesto, njihovi su likovi naknadno dodani da pridržavaju grb, stoga na pečatu grada grb stoji između dva sveca.

Stariji se sjećaju da se već prije 1809., pod mađarskom upravom , na stupu vijorila austrijska zastava ( u bojama crveno-bijelo-crveno), i da se u bijeloj sredini (zastave) nalazio grb između dva sveca zaštitnika. I stijeg na koji se podizala zastava bio je obojen crveno-bijelo.

Ova zastave i ove boje stijega bile su prisutne pod austrijsko-germanskom (njemačkom) vladavinom od 1814. do 1823., pa i pod ponovnom vladavinom Mađara do 1835. Tek se u toj godini, a ne prije, na stupu pojavila mađarska zastava u bojama crveno- bijelo .-zeleno, s grbom u sredini zastave, ali bez svetaca zaštitnika.

Od te godine, spomenuta mađarska gradska zastava podizala se na stijeg do 31.08.1848.
¹) sada u prostorima Gradskog muzeja

TALIJANSKI
V. Lo stendardo portuale e la bandiera

Quell’ antica colonna di pietra, che ora è piantata nella piazza del civico magistrate,^1.) e la cui prima epígrafe risale all’anno 1509 figurava nel secolo passai0 presso il lido del mare sulla piazza, che I di fronte alla torre dell’ orologio. Quindi, essendosi mediante i’ alluvione e l’ artifiziale interramento aumentato il terreno, essa fu trasportata ben due volte più innanzi presso il nuovo lido. Secondo il tenore della terza epígrafe, la colonna era stata ristaurata nell’anno 1766 ed accornodala a portare l’insegna dell’impero e della città.

Mediante diploma dell’ im per atore Leopoldo I. dd.a 6 giogno 1659 la città di Fiume aveva ottenuto un proprio stemma, ivi dipinto come segue: sopra fondo celeste damascato, contomato con oro, ano scudo avente il fondo di color carmino, e margine d’oro, in mezzo l’aquila bicípite sormontata dalla corona, e poggiata sopra una roccia, ove con un artiglio sostiene un vaso, da cui sgorga acqua in un bacino! il cui margine porta il motto „Indeficienter“.

Protettori di Fiume essendo i Santi Vito e Modesto, questi furono aggiunti a tenere lo scudo, e perciô nel suggello municipale lo scudo figura tra quei due Santi.

I vecchi si ricordano che giá prima dell’ anno 1809, sotto il governo ungarico, sull’accennata colonna sventolava la bandiera austríaca (a colorí rosa-bianco-rosa), e che nel centro bianco figurava il detto stemma tra i due Santi protettori. Anche I’ antenna, sulla quale veniva innalzata la bandiera, era colorita in rosa e bianco.

Questa bandiera e questi colorí dell’ asta figuravano sotto il governo austriaco-germanico dal 1814 al 1823, e quindi anche sotto il restítuito regime ungarico sino all’ anno 1835. Fu in quest’ anno e non prima, che si vide sull’antenna la bandiera ungherese, a colon rosso-bianco-verde, con in mezzo lo stemma della città, ma senza i due Santi protettori.

Da quell’anno in poi la detta bandiera ungarica municipale veniva inalberata sull’ antenna tricolore sino al 31 agosto 1848, in cui

—————-
^1.) Ora nei locali del Museo Civico

Izvor:str.128. “Storia dell Liburnica Citta Di Fiume – Giovanni Kobler “

OESTERREICHISCHEN MONARCHIE (AUSTRIJSKO CARSTVO 1804.-1867.)

1846. Riječani su za svoju gradsku zastavu odabrali boje iz gradskog grba (1659.), karmin – zlatnožuta – ultramarin, kako bi Rijeka, poput mađarskih županija istakla vlastitu zastavu. Patricijsko vijeće tad je prijedlog odbilo, jer se bojalo da bi promjene izazvale negativnu reakciju u Ugarskoj. No, u burnim događanjima 1848. godine, mnogi su Riječani nosili značke upravo tih boja. Na koncu, potkraj te godine, i gradski panduri dobili su uniforme baš takvih boja.

U knjizi od riječkog povjesničara Giovannija Koblera (1811.-1893.) ima dio koji govori o uniformama gradskih pandura u bojama riječke zastave i Riječanima koji su nosili značke upravo tih boja.

“cui si dovevano ordinare nuovi vestiti per le guardie di polizia, aveva proposto di applicarvi questi colori; ma nel consiglio patriziale non fu accolta questa proposta, perche si temeva, che il cambiamento non avesse ad essere ben accetto
in Ungheria.
L’idea pero attecchi tra gli abitanti, e nel’ 48, dall’ aprile a tutto l’agosto, parecchi Fiumani portavano coccarde di questi colori, per
cui nel novembre la rappresentanza municipale si senti indotta a di sporre, che questi colori venissero applicati all’ uniforme delle guardie di polizia .”

“..kad se trebalo naručiti novu odjeću za policijske straže, predložio je da se koriste te boje : ali u patricijskom vijeću taj prijedlog nije bio prihvaćen, zbog straha da ne bude loše primljen u Mađarskoj. Ideja je međutim bila dobro primljena među stanovnicima, i u 1848, od travnja do kolovoza, mnogo je stanovnika nosilo kokarde u tim bojama, zbog čega se u studenom , u gradskom vijeću smatralo potrebnim (odlučiti )da se te boje primjene na uniforme gradskih policijskih straža.”

Izvor knjiga 1896. Giovanni Kobler – Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, str. 130.

Trenutno najstariji prikaz riječke trobojnice.

Ovako bi zgledala riječka kokarda. Okrugla značka u bojama riječke trobojnice. Zastava bi trebala biti iz talijanskog razdoblja. Poslije AU.

Kokarda dolazi od francuske riječi cocarde < starofranc. coquard, coquart: koji se šepiri, od coq: pijetao), okrugla značka koja se nosi na kapi (odnosno šeširu) ili kaputu kao znak pripadnosti nekoj udruzi, pokretu, naciji ili vojsci. Pojavljuje se u XVI–XVII. st. u francuskoj vojsci. Revolucija je 1789. uvela poznatu kokardu u trima bojama francuske zastave (cocarde tricolore).

PORIJEKLO BOJA RIJEČKE ZASTAVE

Crvena, žuta i plava najdraže su boje mojeg grada.

Iz čega su uzete i kad se prvi put spominju u povijesti Grada Rijeke ? Spominje ih Kobler i godinu 1848.

Najveći riječki povjesničar Giovanni Kobler navodi u knjizi “Storia dell Liburnica Citta Di Fiume” iz 1896., porijeklo posebne riječke zastave trobojnice. Prethodno detaljno opisujući riječki grb iz 1659. kojeg okružuju 3 boje. Fiumani su te 3 boje znali zvati amaranto, giallo, blu.

VI. Porijeklo specijalne (posebne) gradske zastave

Odnedavno, u ovim krajevima , nakon što je priznata politička autonomija grada i njenog okruga, u javnim svečanostima vidi se razvijena na stijegu blizu gradskog magistrata nova zastava koja nosi boje crvena (karmin) – žuta (zagasito zlatnožuta) – plava (ultramarin), koje su preuzete iz gradskog grba iz 1659.

Prva ideja o prihvaćanju tih gradskih boja bila jer izražena 1846 godine. U to vrijeme, prema primjeru mađarskih odbora, grad Rijeka se željela razlikovati izvana, potvrđujući nekim vanjskim znakom svoj specijalni politički položaj, i gradski magistrat je, vjerujući da slijedi duh publike (građana), u prilici kad se trebalo naručiti novu odjeću za policijske straže, predložio je da se koriste te boje : ali u patricijskom vijeću taj prijedlog nije bio prihvaćen, zbog straha da ne bude loše primljen u Mađarskoj. Ideja je međutim bila dobro primljena među stanovnicima, i u 1848., od travnja do kolovoza, mnogo je stanovnika nosilo kokarde u tim bojama, zbog čega se u studenom , u gradskom vijeću smatralo potrebnim (odlučiti ) da se te boje primjene na uniforme gradskih policijskih straža.

Izvor:str.129-130. “Storia dell Liburnica Citta Di Fiume – Giovanni Kobler “

1867. – 1918.

Austro-Ugarska Monarhija

Prijedlog koji je usvojen od strane države i grada. U gradskim dokumentima potvrde jasno se navode ” il carmino, il giallo dorato ed l’ultramar”.

Inicijativu za promjenu gradske zastave i prihvaćanje nove, poput one predložene 1846. godine pokrenula je na sjednici Gradskog vijeća od 19. 02. 1870. grupa vijećnika pod vodstvom dr. Felicea Giacicha. Budući da je prijedlog prihvaćen, zatraženo je mišljenje ugarskog Ministarstva unutrašnjih poslova, a odobrenje je stiglo putem guvernera 18. 11.1870. godine.

Antonio Felice Giacich iz Lovrana. Riječki liječnik i političar. Ravnatelj riječke bolnice “Santo Spirito”. Autonomaš. (Lovran, 1813. – Rijeka, 1898.)

Inclita Congregazione Municipale

La rappresentanza di Fiume aveva chiesto ed ottenuto da S. Maesta’ il diritto di usare d’una propria bandiera secondo i colori proposti, i quali furono il rosso ed il bianco, disposti secondo la bandiera maritima, coi Santi Vito e Modesto. In appresso tanto il municipio quanto i privati spiegarono la bandiera tricolore la quale va spiegata in ogni incontro di solenità, rimando però anche la primitiva bianco rossa all’asta nella piazza del civico edifizio, onde appare il municipio di Fiume di due bandiere – ne segue da cio’ la naturale proposizione voglia l’Inclita congregazione stabilire a suo distintivo una sola bandiera coi tre colori di gia prescelti ed adottati nonchè desunti dallo stemma municipale, issati nei tempi antichi, cioè il carmino, il giallo dorato e l’oltre mare, disposti orizzontalmente, apponendovi nella metà del campo dell’asta in luogo dei santi, il gallo, il quale, come amblema di Fiume, figura nei civici uffici e sugelli.

Fiume 19. febbraio 1870.

F(elice) Giaccich
A. Brelich
A(rturo) Dalmartello
Gaspare Matcovich
L(odovico) Adamich

Prijevod na hrvatski

Slavnom gradskom vijeću

Predstavnici ( rapresentanza) Rijeke su zatražili i dobili od Njegovog Visočanstva pravo na korištenje jedne vlastite zastave prema predloženim bojama, koje su bile crveno i bijelo, izloženi (disposti) prema pomorskoj zastavi, sa Sv. Vitom i Modestom. Nadalje, kako grad tako i privatne osobe izlagali su (spiegarono) trobojnu zastavu koje se izlagala u svakom svečanom trenutku, ali zadržavajući pri tom staru crveno-bijelu zastavu na stijegu na trgu Gradske palače, gdje se nalazi Municipij ( gradska uprava) Rijeke, (na taj način ) izlažući dvije zastave- stoga slijedi prirodan prijedlog da Slavno gradsko vijeće uspostavi svojom voljom jednu zastavu s tri boje, već ranije odabrane i prihvaćene, odnosno preuzete iz gradskog grba, dobivenog u starog doba, tj. Karmin, zlatno žuta i ultramarin (oltre mare), položene vodoravno , postavljajući u sredinu, na mjestu svetaca, žutu boju , koja se kao amblem Rijeke, nalazi u gradskim uredima i na pečatima.

F(elice) Giaccich
A. Brelich
A(rturo) Dalmartello
Gaspare Matcovich
L(odovico) Adamich

Rijeka, 19.02.1870.

Inclita Congregazione Municipale

In seguito all’incarico compresso nel gr. conchiuso dd. 22. febb. a. c. No. 60, la delegata

commissione si onora di rappresentare quanto siegue.

Presainspezione dei pochi atti che si conservano nell’archivio municipale riferibili al civico

Gonfalone, risulta:

1mo. che lo stemma civico fù accordato col Sovrano Diploma dell’Imperatore Leopoldo I

nell’anno 1659.

2do. che col lasso del tempo e coll’alternarsi della dipendenza politica di questa città, lo

Stemma civico mutò di forma, conservando però sempre nel mezzo la impronta

speciale, vale a dire l’Aquila bicipite, fiancheggiata dai patroni della città S. S. Vito e

Modesto.

3zo. che da parecchi anni a questa parte venne adottato, e nelle pubbliche festività spiegato

lo stemma civico, constante dei tre colori, il carmino, il giallo dorato e l’ultramare

disposti orizzontalmente, colori desunti dall’originale stemma che si conserva in

archivio.

4to. che la eliminazione della effigie dei S.S. Vito e Modesto, patroni della città, si presenta

inoportuna sotto duplice aspetto: 1mo. perchè dal lato storico giova conservare

un’insegna che per oltre due secoli ricorda un distintivo speciale della città e

provincia, 2do. perchè questa soppressione si renderebbe invisa alla popolazione, che

non saprebbe ravvisarvi un ragionevole movente.

Per questi riflessi la Giunta opina che siano da adottarsi definitivamente, quale Gonfalone

della città i tre colori carmino, giallo dorato ed ultramare, disposti orizzontalmente, con in

mezzo l’aquila bicipite, fiancheggiata dai patroni della città S.S. Vito e Modesto.

Fiume, 8. maggio 1870.

per la Commissione

Verneda

Presidente

Prijevod na HRVATSKI

Slavna Općinska Kongregacija

Slijedom naloga sadržanog u gr. zaključku od 22. veljače t. g. br. 60, delegirana komisija ima čast izvijestiti kako slijedi.

Pregledom malobrojnih akata što se čuvaju u općinskom arhivu, a koji se odnose na gradski Gonfalon, proizlazi:

da je gradski grb dodijeljen carskom Diplomom cara Leopolda I. godine 1659.;
da je s tijekom vremena i smjenom političke ovisnosti ovoga grada, Grb mijenjao oblik, zadržavajući ipak uvijek u sredini poseban znak, naime dvoglavoga orla, okruženoga zaštitnicima grada sv. Vidom i Modestom;
da se već niz godina upotrebljava, te o javnim svetkovinama ističe, gradski grb sastavljen od triju boja – karmina, zlatno-žute i ultramarina – položenih vodoravno, boja uzetih s izvornoga grba što se čuva u arhivu;
da se uklanjanje lika sv. sv. Vita i Modesta, zaštitnika grada, pokazuje neprimjerenim s dvostrukoga gledišta: prvo, jer sa stajališta povijesnog valja sačuvati znamen koji više od dva stoljeća podsjeća na osobiti znak grada i pokrajine; drugo, jer bi takvo ukidanje bilo odbojno pučanstvu, koje u tomu ne bi moglo razabrati razložna povoda.

Iz navedenih razloga, Odbor smatra da se kao Gonfalon grada imaju konačno usvojiti tri boje karmin, zlatno-žuta i ultramarin – položene vodoravno, s dvoglavim orlom u sredini, okruženim zaštitnicima grada sv. Vitom i Modestom.

Rijeka, 08.05.1870.

Za Komisiju

Verneda

Predsjednik

DAN RIJEČKE TROBOJNICE

Zastava Grada Rijeke, službeno je odobrena 18.11.1870. od Jozsefa Zichya kraljevskog upravitelja za Rijeku i Ugarsko-hrvatsko priobalje. Fotografija: DAR

18.11.1870. Grad Rijeka dobiva svoju gradsku zastavu. Trobojnica vodoravnih pruga tamni karmin – zagasito zlatnožuta – ultramarin. Boje uzete iz gradskog grba (1659.) Nakon što je Gradsko vijeće Grada Rijeke usvojilo gradsku zastavu, prvi koji je službeno izvjesio riječku trobojnicu bio je gradonačelnik Rijeke (Fiume), veliki Giovanni Ciotta. Pa se ovaj datum može smatrati kao “Dan riječke trobojnice”, kad je riječka trikolorka službeno priznata od državnih vlasti.

Potvrda
Kraljevski guverner Rijeke i Ugarsko-hrvatskog primorja br. 209 Gradskom magistratu u Rijeci. U pitanju izvješća s nadnevkom 4. rujna o. g. br. 2088 odobravam da se od sada usvoji kao municipalna zastava Rijeke, koju je ustanovila časna municipalna skupština i čiji je izgled ovdje naveden, to jest, tri boje preuzete iz prvobitnog grba: karmin, zlatnožuta i ultramarin, postavljene vodoravno, s riječkim dvoglavim orlom okruženim zaštitnicima grada sv. Vidom i Modestom. Napominjem, međutim da se u svečanim prigodama mora istovremeno uz gradski gonfalon mora istaknuti i trobojna mađarska zastava.

Rijeka, 18. studenog 1870. Zichi s.r.), Dekret kraljevskog upravitelja za Rijeku i Ugarsko-hrvatsko priobalje, 18.11.1870. (Indeks 1870)

Izvor: Zastave Rijeke – Monografija dva stoljeća borbe grada za pravo na svoju zastavu, Željko Heimer str.22.

„II governatore regio di Fiume e nel Litorale ungarico-croato No. 209 Al Magistrato Civico In Fiume. In evasione del rapporto dd. 4. settembre a. c. No. 2088 trovo di concedere. che d’ora innamzi venga adottato qual gonfalone del municipio di Fiume que U che verme stabilito dall’inclita Congregazione municipale ed ii di cui disegno viene qui acchiuso, cioe i tre colori desunti dallo stemma originario: ii carmino, ii giallo dorato ed ultramare disposti orizzontalmente con in mezzo Vaquila bicipite fiumana fiancheggiata dai patroni della citta S.S. Vito e Modesto; osservo pero che in occasioni solenni deve venire contemporaneamente al gonfalone del municipio inalberata anche la bandiera tricolore unghrese.

Fiume, 18. Novembre 1870 Zichi mp.

1874. Filiberto Bazarig projekt uređenja donjega dijela novog Gradskog parka na Mlaci. Riječka trobojnica krasi projekt uređenja parka na Mlaci.

Svečani ulaz u park izveden je u kovanom željezu, pri vrhu je bio veliki grb grada s dvoglavim orlom.

Nedaleko od te crkvice bio je zdenac pitke vode kojom je obilovalo cijelo područje i koja je nedvojbeno utjecala na izbor tog lokaliteta za gradski perivoj.

Dekretom br.2312, od 11.srpnja 1874.godine, Građevinski ured preuzima tu zadaću, no Ciotta (1872.-1897.) kao inženjerac ne može odoljeti a da ravnateljstvu ureda ne sugerira kakav park hoće, čak i do detalja. Osobno je reorganizirao Građevinski ured i zaposlio najbolje arhitekte inženjere, uglavnom iz Trsta je doveo dr. Filiberta Bazariga koji je imao zadaću napraviti projekt, ujedno je bio i slikar, vodio je svoj atelje u Rijeci.

1896. Najveći i najdugovječniji riječki gradonačelnik u povijesti, Giovanni de Ciotta sa gradskom trobojnicom i knjigama.
U lijevom gornjem kutu “pozlaćenim” slovima piše njegovo ime i period u kojem je bio podesta od 1872. – do 1896. (24 godine mandata). Neshvatljivo da se jedan od najljepših portreta Ciotte nalazi se i dalje u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja a ne u novom Gradskom muzeju Rijeka na Potoku, otvorenom 2020. godine. Ovo je ujedno i jedina fotografija te slike na internetu. Fotografija: Morton1905

26.11.1900. Evo što je 1900.-te Frano Supilo utemeljitelj Novog lista odnosno Riečkog Novog Lista, odgovorio čitatelju koji je rekao da je riječka zastava autonomaška.

Glavni urednik Novog lista objašnjava nepotpisanom posjetitelju Galerije da je Riječka zastava, zastava Grada Rijeke i da bi uz hrvatsku trebala češće vješat na zgrade! Kakav maestralan odgovor vjerojatno čovjeku koji ne može podnijet ništa riječko.
Riccardo Zanella je kasnije kao autonomist i prvi predsjednik riječke države, zdušno pomogao Franu Supilu, Dalmatincu (Austrija) da dobije Riječku domovnicu(Ugarsku) !

Riječki Hrvati najradije su zalazili u kavanu Grande (na mjestu današnje Modello palače) i u Panahov (Panachoff) na Fiumeri.

Obzirom da se redakcija Novog Lista i tiskara Dioničarskog društva nalazila u današnjoj Zajčevoj ulici (nekoć Piazza Urmeny pa Via Verdi) preko puta kazališta, u Grand je zalazio i veliki Supilo. Pa je o tome ostala legenda koja veli da je Supilo, imao uvijek rezerviran stol u Grandu. Naime, po dovršenju uredničkog posla za sutrašnji broj Novoga Lista, Supilo je navratio u Grand za „svoj“ stol oko kojega bi se okupljali štovatelji i radoznalci kako će Novi list komentirati pojedine političke događaje.
Inače Supilo je svoj zaseban stol imao u Caffe Grande, koji je plijenio pozornost i gdje su se dobivale najsvježije informacije iz Beča, Pešte, Rima i Londona…

1905. Giovanni Butcovich “Indeficienter”. Veća slika ovdje.
Jedna od najljepših lokalpatriotskih slika posvećenih našem gradu i gradskoj zastavi i grbu. Riječki slikar Giovanni Butcovich naslikao je sliku “Indeficienter” koja je odmah tada postala simbolom fiumanske autonomaške svijesti. Ali i napravljena kao želja Riječana da na Gradskom tornju bude simbol, grb Grada Rijeke u vrtlogu želja svojatanja, čiji bi trebao biti grad.

1906. Originalna razglednica iz 1906. godine u povodu postavljanja skulpture dvoglavog orla na kupolu riječkog Gradskog tornja od strane riječkih žena.
Drveni model djelo je drvorezbara Vittoria De Marca, a lijevanje je povjereno Giovanniju Leganu u čuvenoj riječkoj ljevaonici Matteo Skull i težio je 2 tone .
Fusa nello Stabilimento MATTEO SKULL, Fiume, fonditore Giov.Legan.

Stara fiumanska pjesma “Indeficienter” (Nepresušan) . U izdanju Modiano Trieste, koja je imala tvornicu i kod nas .

“Indeficienter”

Da tanto tempo – la su la torre
Ghe stava el stemma – de la citta
Ma un brutto giorno – non se sa come,
Via della torre – …..el xe svola !
Qualchedun dise – che certi siori
De far un tanto – lo ga obbliga…….

Non steghe creder – xe tutte flocce
L aquila nostra – ritornera

Imamo i prijevod na hrvatskom.

Od davnina – tamo na tornju
Stajao je grb – grada
Ali jednog ružnog dana – ne zna se kako
S tornja je – odletio
Netko kaže – da neka gospoda
Da to napravi – su ga obavezala
Nemojte vjerovati – to su sve laži ( floskule)
Naš će se orao – vratiti

Drveni model s razglednice gdje je danas ?
Nakon lijevanja, model je kupio Municipij, no ubrzo nema više kamo s njim pa se skulptura postavlja u atrij Scuole Feminile (zgrada Sveučilišne knjižnice) u Via Clotilde (Dolac).
Vittoriju De Marcu plaćeno je 140 kruna za popravak vlastitog drvenog modela, očito oštećenog prilikom skidanja kalupa za lijevanje skulpture u metalu.

Sele ga onda u paviljon Gradsko parka. Iz te lokacije Tehnički ured u Rijeci odlučuje ga 1910. postaviti u atrij prihvatilišta (Casa del Ricovero) kako bi jednom, kad se za to stvore uvjeti, mogao prijeći u gradski muzej ili neku drugu zgradu u gradu.
Za novu lokaciju modelu je trebalo izraditi oktogonalno drveno postolje visoko 140 cm, ali i ponovno popraviti skulpturu. Za ove je radove kao i transport modela u atrij Case del Ricovero, predviđen je trošak od 300 kruna. Daljnja sudbina De Marcova modela Riječkog orla nije poznata. Zapravo znamo da se pojavljuje 1921. kod Zanellinog, svečanog okićenog grada riječkim trobojnicama i osnutka riječke države.

1906. Zahvaljujući riječkim ženama riječki dvoglavi orao sletio je na gradsku uru. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla pravog remek djela održana je uz prisustvo gotovo cijelog grada. Brončana skulptura bila je visoka 2,2 metra s rasponom krila tri metra i teška dvije tone. Statua je bila predstavljena na Dan sv. Vida 15. lipnja 1906.

14.06.1907. Dan prije blagdana sv.Vida, zaštitnika Rijeke. Odnosno noćna proslava, nešto kao danas dani svetog Vida u kojem se organizirala i noćna tombola. Što sugerira i sam naziv razglednice “Sjećanje na noć svetog Vida”.

Riječki karneval – Alegorijska kola Giuria – ili ti ga žiri ukrašen riječkim gradskim trobojnicama. Ispod 2 gradska pandura s riječkim gradskim obilježjima na glavi.

Austro -Ugarska Monarhija – Riječani/Fiumani u austro-ugarskoj vojsci ! (WWI) Raspad neke moćne i jake države morali su branit i Riječani. Prvi svjetski rat – Riječani poziraju s riječkom zastavom.
Original je uvijek original ali ovako bi izgledala, retuširana povijest i oživljena crno-bijela fotografija. (FOTOGRAFIJA U BOJI)
Kako je to sve izgledalo i bojištima u ono vrijeme, govori nam i malena predivna crkvica u Sloveniji s riječkim grbom. Članak o tome, možete pročitat ovdje.

1919.

Regno d'Italia (Kraljevina Italija)

Riječki grb i trobojnica pod fašizmom

FAŠIZAM – Ako može tko govoriti o fašizmu u Hrvatskoj, to su Riječani. Upravo u Rijeci, prvi put uozbiljio fašistički poredak. Nisu dirali toliko riječku trobojnicu ali su zato odmah osakatili dvoglavog orla i uništavali riječke simbole po gradu. Heraldičari iz rimskog Heraldičkog ureda iz 20-ih godina 20. stoljeća , su žustro branili povijesni riječki grb – kojeg su fašistički političari, oni domaći riječki, kao i oni “uvezeni” iz Italije, obezglavljivali, i također uklanjali carsku krunu, da bi mu dali tada shvaćenu suvremenu političku dimenziju. Rimski su službeni heraldičari više puta inzistirali da grb treba ostati takav kakav je izvorno dodijeljen, ali je “skidanje jedne glave” bilo prejaka politička opcija – stav koji je Heraldički ured “uspješno” branio do 1941. kada je formalno potvrđena talijanska inačica grba s jednoglavim orlom iako je to počelo već odmah 1919. godine dolaskom talijanskih vojnika kad je otpiljena jedna glava dvoglavom orlu na Gradskom tornju.

Osobno taj period fašizma, nacionalizma, jednoumlja i ugnjetavanja prema drugim ne talijanskim narodima nije nimalo lijepa epizoda gradske povijesti. Možda da Talijani nisu radili to što su radili prema slavenskom narodu, ne bi ni došlo kasnije do osvete prema njima.
Odnos prema Slavenima pogoršavao se od 1850., kada se počelo raspravljati o tome da “slavensko stanovništvo treba spojiti s talijanskim”, jer “talijanski um nesumnjivo nadmašuje slavenski, a talijanski je jezik kulturno bogatiji”. Stajalište da je hrvatsko i slovensko stanovništvo s područja sjevernog i istočnog Jadrana rasni neprijatelj kojem se ne smije vjerovati i koje treba prezirati nije bilo tipično samo za iredentiste, “neoslobođene” Talijane iz Primorja i Dalmacije, nego i za nacionalističke i imperijalističke krugove Kraljevine Italije. I danas se u Italiji budi takav pokret i stajališta da treba Istru, Kvarner i Dalmaciju vratiti majci Italiji.
Vidjeli smo već kako je Rijeka izgleda pod Italijom. Gospodarsko nazadovanje. Osobno mišljenje je da su tada građani Rijeke, željeli vidjet kako će grad izgledati pod Talijanima i talijanskom kulturom pa i nisu previše pružali otpor. Što se tiče talijanskog jezika, danas nam je 90 % povijesti grada na talijanskom jeziku. I to ne možemo niti će se ikad moći “izbrisati”.

1919. Talijani su odmah po ulasku u grad odrezali jednu glavu dvoglavom orlu na gradskom tornju. A na zastavu stavili svoj simbol jednoglavog rimskog orla.

04. 11.1919. godine dva ardita, Guglielmo Barbieri iz Firenze i Alberto Tappari iz Milana, popeli su se na toranj i otpilili mu jednu glavu, ne bi li od dvoglavog austrijskog orla, napravili jednoglavog rimskog! Tada su bila otučena čak i lica austrijskih careva Karla VI. i Leopolda na fasadi tornja.

1920. Fotografija Krvavi Božić ,Industrijska, riječka trobojnica na topu.

16.03.1924. SLUŽBENO priključenje Rijeke, Kraljevini Italiji, pod fašističkom vladavinom Benita Mussolinija, proglasio je s balkona Guvernerove palače riječki guverner general Gaetano Giardini.

1945.

Jugoslavija

Riječki grb i trobojnica pod komunizmom

KOMUNIZAM – povijesni riječki grb i zastava simboli grada, maknuti su iz službene upotrebe. Komunističke vlasti krenule u kulturocid i urbicid riječkog Starog grada i povijesne jezgre. Rijeka je tako postao jedini grad na jadranskoj obali, od Pule do Zadra, Šibenika, Trogira, Splita , Dubrovnika koji je ostao bez svoje stare jezgre, srca.
Jer kakva je to povijest ako službeno ne počinje 1945. godine i narodnooslobodilačkom borbom? Sve prije toga, onih sitnih 366 godina riječke povijesti, očito su bile tek fusnota koju je bilo zgodno preskočiti i izbrisati.

Odmah nakon rata, krenulo se u obračun s raznim neprijateljima, ne samo s osobama, nego i sa simbolima.

1949. Orao je skinut s Gradskog tornja i potom iskomadan 20.01.1949. godine. Komunisti su ga uništili kao simbol riječkog autonomaštva i fašizma. Dijelovi su po pričama završili na “kremiranju” u 3.maju (Danubius 1892., od 1948. nosi ime 3.maj). Neke odbačene dijelove spasio je Giuseppe Stojan. Ti fragmenti čuvaju se danas u Rimu u “Arhivu i povijesnom muzeju Rijeke”. Po našim saznanjima fragment s natpisom “Indeficienter”, spreman je, poklonit (vratit) Rijeci, ukoliko se sa druge strane iskaže iskrena želja.

Grad je tako desetljećima živio bez vlastitih simbola i identiteta, ali s jasno propisanom “novom poviješću”. Tek 1968. godine Rijeka velikodušno dobiva plavo-bijelu zastavu, od komunista dovoljno dobru da se usadi u mentalitet mnogih Riječana — iako je nastala kao zamjena, ne kao nasljeđe. Zastave se mogu zabranjivati, grbovi gurati u ladice, a stoljeća pokušati izbrisati gumicom. Povijest, nažalost po neke, ipak ne nestaje.

Želi se obrisat sva riječka povijest i simboli. Ne postoji grb i zastava. Dolazi do velikog odlaska i dolaska stanovništva. Tek 1967. godine pokušava se naći grb i zastava koja bi predstavljala Rijeku, jaku i veliku općinu Rijeku, tada jednu od najrazvijenijih općina u Jugoslaviji. Odabrana je plavo- bijela boja i vrč. Grb usvojen 1967. godine i koristio se do 1998 i zapravo je varijacija povijesnog grba i zastave Rijeke u stilu vremena. Habsburški orao je izbačen i ostavljen je samo stilizirani vrč iz kojeg istječe voda u more. Oblik grba podsjeća na siluetu broda. Kada je raspisan natječaj za novi grb i zastavu Rijeke, pobjednički prijedlog je donio Dorian Sokolić (1928-2005), akademski slikar – scenograf u riječkim i nekim europskim kazalištima.

“Riječki grb iz 1659. godine ima neupitnu povijesnu prednost nad Sokolićevim. S druge strane, Sokolićev grb nije usklađen s heraldičkim pravilima, a nije ni trebao biti – on je vrlo častan i plemenit pokušaj umjetnika da nadigra dnevnu politiku i spasi makar djelić povijesnog sjećanja. Sokolićev grb je umjetnička figura pars pro toto, tj. dio koji zamjenjuje cjelinu. Budući da je izveden iz grba iz 1659. godine, a da razlog zbog kojeg je uopće nastao više ne postoji, nema nikakvog stvarnog razloga da ga opet zamjenjuje. Jednako tako, kada se prihvatio gradski grb iz 1659. godine, uz njega ide zastava koja je iz njega i nastala, a opet ne Sokolićeva, jer bi druga kombinacija ipak bila barem čudna.” Nenad Labus .

Svojedobno su u Novom listu pitali Doriana Sokolića da li je za to da riječka trobojnica bude službena gradska zastava , rekao je potvrdno “DA !”.

1988. Val je zatražio povratak riječkog grba i zastave. Nastavno dalje , Saša Dmitrović iz najstarijeg antikvarijata u Hrvatskoj bavi se temom riječkog grba. Val je bio i najdugovječniji omladinski magazin u Jugoslaviji. Medij koji je rušio mnogobrojne tabue i hrabro se suprotstavljao okoštalim društvenim konvencijama bivše države. Pred kraj bio je i zabranjivan. Časopis koji je utjecao na identitet Rijeke i stvarao nove novinare. Novina koja je bila čitana, citirana i prodavala se po 20 000 primjeraka.

1991.

Hrvatska

Riječki grb i povijesna riječka trobojnica pod Hrvatskom doživljava renesansu. Naime, nikad u riječkoj povijesti svijest o riječkoj trobojnici nije bila veća, u prilog tome govori i ova povijesna studija o riječkoj trobojnici, koju nema niti jedan grad u Hrvatskoj i šire. Možemo reći da su ozbiljnije stvari pokrenule tek 2019. odnosnom početkom 2020. kad je pokrenut webshop. Donijeti su prvi grafički standardi zastave, od boja do položaja grba. Od 2023. prvi put u povijesti imamo javno dostupnu riječku trobojnicu u digitalnom obliku i velikim dimenzijama. Možete ju preuzet na portalu, stranica PREUZIMANJE . Također donijet su Emoji – naši vizualni načini komunikacije. Važan vizualni identitet, vizualne komunikacije naše riječke zajednice na društvenim mrežama prema vani a imamo i riječki wallpaper desktop.

Hrvatska – U stvaranje nove države Hrvatske, veliki doprinos i živote dali su Riječani i stanovnici našeg kraja u najvećem odazivom u državi. Riječke krtice – HV amblem riječka trobojnica (fotografija) . “A da je riječka zastava zaživjela među ljudima svjedoče i događanja iz ranih 90-ih godina. kada su nas naši dečki na ratištu uvijek kada bi dolazili pitali imate li naljepnicu na riječku zastavu i Novi list ” … Turina (PGS)

RIJEČKA TROBOJNICA postala je ne samo SIMBOL ovog grada nego i maćehinskog odnosa prema RIJECI i ovom KRAJU !!! POZIVAMO građane da ovu zastavu, što više koriste jer će se tako ubrzati službeni postupak da što prije postane službena zastava grada RIJEKE !!!

Trobojnica se zadržala u svijesti građana, pa se buđenjem riječkog identiteta često koristila neslužbeno. Svoj vrhunac ili početak masovnog korištenja doživjela je upravo u novijoj povijesti kad je Rijeka proglašena Europskom Prijestolnicom Kulture. Neovisno o mišljenju države, Rijeka ima pravo na vlastitu povijest i simbole. Jačanju riječkog identiteta i kvalitetnijeg brendiranja grada što osim simboličnih može donijeti i konkretne koristi. Upravo je to pokazao i naš otvoreni WEBSHOP, koji će dati krunu svemu tome. Također u usporedbi s ostalim hrvatskim mjestima ne postoji takvo mjesto u Hrvatskoj, gdje se npr. prodaju gradske zastave i ostali artikli, pa je u tom pogledu naš grad i kraj prvi i jedinstven. A po učestalim narudžbama, točno se vidi koliko je jak riječki utjecaj i da debelo prelazi sadašnje granice grada i seže u sve pore našeg kraja. Karta riječke urbane aglomeracije (slika) a doseg seže još više od toga (duplo). Krug seže u srce naše prijateljske Istre od Pazina pa sve sve do Karlovačke županije. Budi i ti dio pokreta !

S pravom se komunjare boje AU, i žele da se svo vrijeme samo priča o nekakvim fašistima.
SDP nikad nije zanimala povijest prije 1945. Prisjetimo se nekih.
Kada je 1992. tadašnji RiDS službeno zatražio vraćanje riječke trobojnice i grba SDP je bio taj koji je doveo Petra Strčića da pokopa prijedlog u tadašnjom općinskom vijeću. Smesny i Ivaniš doslovce su imali sve vijećnike protiv sebe. Postoji taj članak, sigurno se može pronaći u periodici. SDP je najveći baštinik teorije i prakse zločinca Oskara Piskulića, čak ga je osobno i ugostio u gradskom protokolu.

Jedan od većih problema su doseljenici koji žele nametat u našem gradu i kraju svoje običaje i kulturu. To je jako dobro vidljivo u navijačkoj pripadnosti, gdje roditelj preko svojeg djeteta prenose ljubav prema klubu, koji nema veze s našim gradom niti krajem a prenose čak i mržnju prema okolini u kojoj žive.

07.03.1990. Svjedočanstva govore da ideja o RiDS-u potječe od novinara Sergeja Gerca i fotoreportera Petra Grabovca, koji su okupili skupinu istomišljenika u inicijativni odbor za osnivanje Saveza. Inicijativni odbor oglasio se 7. ožujka 1990., predstavivši se kao pokretač nadnacionalne i nadstranačke organizacije čije članove prije svega veže ljubav za svoj grad. Kasnije je prerasla u ozbiljnu političku stranku.

11.03.1990. Osnovan je RIDS, prva riječka lokalpatriotska stranka, od hrvatske samostalnosti.

Riječki demokratski savez, kao regionalna stranka, u početku « demokratskih promjena», prvotno pod nazivom «Riječki demokratski savez» ( RDS, kasnije RiDS ), odnosno «Alleanza democratica fiumana» ( ADF ), sa ciljem promicanja demokracije, ljudskih i socijalnih prava, te zaštite i razvoja riječkog identiteta u novim političkim okolnostima. Pod imenom PGS djeluje od 28. rujna 1996. godine.

1991. travanj RIDS (Riječki demokratski savez) pokrenuo je inicijativu u Gradskom vijeću da riječka trobojnica postane službena zastava, no odbijena je.

1992. RIDS pokušava s istim zahtjevom, opet je odbijen.

Prvi prijedlog RDS-a iz 1992 za promjenu grba. Tada još velike Općine Rijeka.

25.03.1992. Novi list -Riječki demokratski savez na čelu sa Vladimirom Smešnym kao poznavatelj riječke povijesti pokrenuli su inicijativu da Općina Rijeka prihvati riječku trobojnicu i originalni gradski grb.

Početkom 1992. godine Riječki demokratski savez pokrenuo je inicijativu za promjenom članaka 4, 5 i 7 tadašnjeg Statuta općine Rijeka kako bi se Rijeci „vratili povijesni grb koji je dodijelio Gradu car Leopold 9. lipnja 1659. godine i zastavu (tamno crvena – zlatno žuta- ultramarin vodoravna trobojnica bez grba) koja je Gradu odobrena 1859. godine“. Ta inicijativa nije dobila podršku u tadašnjim općinskim strukturama pa Statut Grada Rijeke donesen 18. listopada 1993. navodi u članku 4 samo buduću odluku o grbu i zastavi, koja nije odmah donesena. Nakon brojnih rasprava za i protiv povijesnih simbola grada, Gradsko vijeće raspisuje Natječaj za izradu grafičkog rješenja grba i zastave Grada Rijeke s točno propisanim grboslovnim elementima i bojama zastave.
Predsjednik Komisije za izradu prijedloga odluke o grbu i zastavi Grada Rijeke bio je Petar Strčić.

17.09.1992. Borba za slobodni Novi list uz riječku trobojnicu, potpisalo je preko 17 000 Riječana. RIDS

Oko 1993. Članska iz cca 1993. jednog istaknutog i poznatog člana iz navijačkih krugova. RDS ili ADF je bila jaka lokalpatriotska politička riječka stranka, ušli su i u Sabor. U sabor ulaze Vladimir Bebić i Smesny, no Smesny prepušta mjesto Miri Lorger (Dalmatinska akcija). Imali su 150 članova Mlade Rijeke , podmladak Rids-a. Kantrida je bila puna upravo njihovih ručno šivanih riječkih trobojnica, zastava. No raspala se 1996. zbog pojedinaca, koji su vukli svatko na svoju stranu i mnogih krivih poteza.

11.04.1994. Raspuštena gradska Komisija za grb i zastavu pod predsjedavanjem Srđana Ružića bog konstantnog nerada cijele komisije i neodgovornosti predsjednika Ružića. Darko Gašparović predložen Ministarstvu kulture za intendanta HNK u Rijeci. Drugi kandidat je bio Emil Čić.

28.11. 1994. Mladen Stojić neka od brojnih rješenja. Nekih 15 godina poslije i razvojem interneta bit će to prvi grb koji se masovno koristio među Riječanima i popularizirao riječki identitet.

1994. 11. po redu Riječki karneval. Karnevalska skupina u bojama riječke trobojnice. VIDEO

27.12.1994. Novogodišnji domjenak RIDS-a. Riječka razmišljanja uz gradsku, hrvatsku i europsku zastavu, Vladimir Smešny, Nikola Ivaniš , Franjo Čabrijan. Pripadnost riječke gradske trobojnice hrvatskom i europskom identitetu.

26.03.1998. Gradsko vijeće Grada Rijeke donijelo je Odluku o grbu i zastavi Grada Rijeke. Tom Odlukom uređuje se opis grba i zastave Grada Rijeke te način i zaštita uporabe. Zanimljivo je da je tom Odlukom grb bio istovjetan grbu iz 1659. godine, sa krunom, lentom i natpisom. Također, Odlukom je i zastava Grada Rijeke izgledom odgovarala zastavi iz 1870. godine, tj. trobojnica vodoravnih pruga tamni karmin-zagasito žuta-ultramarin. Nije odobrilo Ministarstvo uprave.

26. 11.1998. Isto tijelo donijelo je Odluku o izmjeni grba i zastave, pa je tako sa grba nestala kruna, lenta i natpis, a zastava je u potpunosti promijenjena u jednobojnu, plave boje sa novim grbom u sredini.

14.07.2016. Gradsko vijeće po drugi put izglasalo povratak povijesne riječke trobojnice i to jednoglasno, što je u današnjem demokratskom političkom svijetu vrlo teško izvedivo . Pokretač je bila Lista za Rijeku. Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o grbu i zastavi Grada Rijeke će se uputiti Ministarstvu uprave RH na potvrdu. To je drugi pokušaj za povratak povijesne gradske zastave, budući da je Povjerenstvo Ministarstva uprave 1998. godine već jednom odbilo takav zahtjev Gradskog vijeća Grada Rijeke.

O RIJEČKOM identitetu odlučuje RIJEKA, a ne Zagreb!

Prava polaže : Slika EU- Rijeka

19.04.2017. Skulptura dvoglavog orla ponovno je vraćena na kupolu Gradskog tornja! Te iste čarobne godine, osjetila se pozitiva u zraku. Cijeli grad je disao zajedno, nogometaši Rijeke tada su osvojili prvi naslov prvaka u povijesti, time je ova fotografija još posebnija! 21.05.2017.Rijeka je pobijedila Cibaliju (4:0). Fotografija je iz tog razdoblja.

06.06.2018. Na zgradi gradske vijećnice Grada Rijeke izvješena povijesna riječka trobojnica ! Dizalice na Molo longu osvijetljene su bordo bojom. Odluka Gradskog vijeća o povratku “riječke trobojnice” jedine autohtone riječke zastave , bez obzira na mišljenje Ministarstva uprave.

14.06.2018. Ministarstvo uprave po drugi put zabranilo je riječku zastavu ali i originalni grb (odgovor su se udostojili nakon 2 godine poslati!!!), što je kod Riječana izaziva sve veći protest pa sve više i više Riječana primjerice stavlja riječku trobojnicu u svoje automobile. Grad Rijeka bez obzira na stav države počela je koristiti originalni riječki grb s natpisom “indeficienter” i trobojnicu u gradskim obilježavanjima.

11. 07. 2018. Grad Rijeka podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci radi poništenja spomenutog rješenja Ministarstva uprave.

16.07.2019. Upravni sud poništio odluku Ministarstva uprave o zabrani riječke trobojnice!

11.12.2019. Otvaranjem našeg riječkog WEBSHOPA riječka trobojnica i grb doživljavaju novu renesansu i piše novo poglavlje riječkog identiteta.

20.06.2020. Trg Riječke rezolucije

27.05.2020. Grad Rijeka izglasao je povratak riječke trobojnice i originalnog riječkog grba, nakon 30 godina ignoriranja od strane države (političke igre kažnjavanje Rijeke) , godina i godina čekanja odgovora jednom gradu , 4 puta izglasana ili pokušaja u gradskom vijeću da bude službena (1991, 1992, 1998, 2016 JEDNOGLASNO). Uz 21 glasova za, 7 protiv, 2 suzdržana, prihvaćen je prijedlog Liste za Rijeku da riječka povijesna trobojnica bude svečana zastava Grada Rijeke kad već ne može biti glavna, te su tako Riječani spretno zaobišli propise države i ostvarili pravo na svoju vlastitu zastavu.

Odluka stupa na snagu 8. dana od objave u službenom glasniku. Stalno će vijoriti na Trgu ri rezolucije, a u gradske blagdane na lokacijama koje odredi gradonačelnik. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske ne dozvoljava Gradu Rijeci da popularnu trobojnicu proglasi svojom službenom gradskom zastavom, pa se zato odlučilo “doskočiti” rješenju da ona ipak postane svečana zastava.

2020. Nokti u bojama riječke trobojnice i gradskog grba.

2021. Torta u povodu Dana Grada Rijeke. Tamni i svijetli biskvit, krema od lješnjaka, vafela i čokolade

07.05.2021. Lista za Rijeku je kao jedina riječka gradska stranka prepoznata kao čuvar riječkog identiteta. Identitet je važan jer je to temelj svake zajednice. U proteklom mandatu realizirali smo niz inicijativa jačanja riječkog identiteta poput imenovanja Trg Zanella ispred Guvernerove palače, višejezične ploče u Starom gradu, legalizacija riječke povijesne zastave u Gradskom vijeću. Međutim, još uvijek nije realizirana ideja postavljanja višejezičnih tabli na nekoliko lokacija s oba naziva našeg grada – Rijeka/Fiume. Neki kandidati za gradonačelnika se uoči izbora hvale obranom slobodnog teritorija, a u Rijeci još uvijek živi autohtono stanovništvo koje ne može pročitati naziv grada na svom materinjem jeziku bez da otputuje na istarski ipsilon. Danko Švorinić, predsjednik Liste za Rijeku na simboličnom otkrivanju ploče s dvojezičnim nazivom Rijeka/Fiume. Nažalost ništa od informativnih dvojezičnih EPK tabli na ulazu u grad. Gradonačelnik Marko Filipović je 2024. odustao od tog projekta, koji je trebao biti u sklopu EPK 2020. Gradonačelnik Filipović, kao i njegovi prethodnici, održava rigidnu politiku koja obmanjuje predstavnike manjina i potkopava višegodišnja obećanja o podršci multikulturalnosti u Rijeci.

16.05.2021. Nažalost, Lista za Rijeku je ispala na lokalnim izborima, tako da sljedećih 4 godine, trenutno nema više tko borit za riječki identitet i nove projekte, inicijative. Riječani su dali priliku strankama iz Zagreba, tipa “Možemo”. A vidjeli smo već na primjeru novog riječkog stadiona kako riječki dišu, kad su glasali protiv. Mislit da će se riječki identitet sam održavat je prijevara. Za to treba reakcija a ne pasivnost.
LZR je zasad bila jedina godinama i osamljena stranka u gradu Rijeci koja je 100% nabrijana na riječki identitet i njegovo očuvanje i jedina, kojoj je stalo do riječkih simbola.
Lista za Rijeku je od svih političkih stranka u Rijeci jedina radila na riječkom identitetu, predlagala i borila se za riječke stvari. Riječka trobojnica, dvoglavi orao na gradskom tornju, trg prvom riječkom predsjedniku Zanelli, sve su to njihove ideje, gradski prijedlozi koje su kao opozicija ostvarili. Zasad ne postoji politička stranka, koja u svom programu predlaže nešto slično u gradskom vijeću.

2022. Članska iskaznica u ponudi a od 2024. imamo i vlastiti printer.

2022. Predstavljena prva knjiga o riječkoj trobojnici i grbovima. Knjigu “Monografija 200 godina borbe grada za pravo na svoju zastavu” možete nabavit kod nas, ovdje .
Autor je Dr.sc. Željko Heimer iz Zagreba – hrvatski veksilolog, predsjednik Hrvatskog veksilološkog društva – desetljećima se bavi proučavanjem zastava!

“Veksilološka povijest Rijeke jedna je od fascinantnijih povijesti gradskih zastava na svjetskoj razini.“

“Riječka je karmin-zlatna-ultramarin trobojnica jedina koja se, naprotiv mišljenja Povjerenstva, zaista „može smatrati isključivo jedinom gradskom zastavom“ – jer je to jedina izvorna gradska zastava koja nije nametnuta i koja ne predstavlja strane vlasti ili ideologije. To se isto ne može reći niti za zastavu s austrijskim, ni onu s ugarskim bojama, to se ne može reći ni za trobojnicu s fašističkim „obezglavljenim“ orlom, a ni za socijalističku „deideologirizanu“ plavu zastavu s prikazom delte. To se, također, ne može reći ni za svjetlo plavu jednobojnu zastavu nasilno nametnutu 1999. godine. “

“Iako je tijekom pisanja ovog rada bilo anticipirano ili je barem postojala realna nada da će se priča o riječkoj zastavi završiti sretno i formalnim usvajanjem, odobravanjem i početkom redovite uporabe povijesne riječke trobojnice kao gradske zastave, to se nije dogodilo te se dvostoljetna borba Riječana u svim režimima za pravo na svoje autohtone gradske simbole nastavlja. To je građansko pravo koje se ni u kojem drugom hrvatskom gradu ni općini ne postavlja, i u današnje doba uzima se zdravo za gotovo. “

2023. Riječka trobojnica u sjedištu Europskog parlamenta u Strasbourgu. Valter Flego zastupnik IDS-a u Europskom parlamentu rado se odazvao našem pozivu da se slika s njom. Intervju 17.07.2023. !

Talijanska organizacija “Per un Mondo migliore” s 27 volontera iz Ukrajine, Rumunjske, Engleske, Kanade, Litve, Italije, Mađarske, i Češke zajedno s Afganistanskim migrantima oslikavali su išarane zidove pod vodstvom umjetnice Anne Perlini na Tranzitnom punktu za emigrante . Naravno pribavljene su sve potrebne dozvole prije svih Konzervatorskog odjela, grada Rijeke i vlasnika prostora Dione nove iz Zagreba.

2023. Mural prvi takve vrste na Brajdi, uz bivši Dom željezničara.

19.12.2024. INZISTIRANJE NA POVRATKU POVIJESNE RIJEČKE ZASTAVE I GRBA – Zanimljiv detalj Daniela Klaića prilikom iznošenja političkog programa stranke “Pravo i pravda”na svečanoj tribini u hotelu Bonavia. Stranke čiji je jedan od utemeljitelja poznati sudac Mislav Kolakušić. Lokalni izbori za gradonačelnika.
Riječki problemi su mnogo politički dublji. Rijeka je politički teritorijalno smanjena, kažnjena administrativnim ustrojem iz 1993. godine te obalnim ustrojem iz 1996.godine a pravo na zastavu i grb je samo nastavak takvih odnosa prema Riječanima. Nemojmo zaboraviti da su povijesne zastave odobrene Bakru, Senju jer lokalnu vlast obnaša ista ona koja je i na državnoj razini. Riječani će se morat politički više aktivirat, ako misle kakve promjene napravit.

2025. Riječka trobojnica u obliku torte prilikom slavljenja rođendana.

26.05.2025. Dvostruka kruna na Kvarneru – Rijeka je osvojila naslov prvaka i Kup Hrvatske. Jedna od najljepših fotografija osvajanja naslova bila je ova s riječkom zastavom.

09.11.2025. Svijest i znanje o riječkoj trobojnici i grbu nikad nije bilo veće i masovnije u riječkoj povijesti, nego sad u ovom vremenu i trenutku u kojem se nalazimo. Riječke tetovaže .

BORBA ZA “RIJEČKE STVARI”, SE NASTAVLJA…