Riječki karneval najveći je u Hrvatskoj. (Izvor fotografije i dopuštenje: © Chasing the Donkey)
GRAD RIJEKA
17.01. – traje do Pepelnice ili Čiste srijede – Riječki karneval je najveći karneval u Hrvatskoj. Glavna Međunarodna karnevalska povorka nije svaki put istog datuma, prva nedjelja prije svake Čiste srijede u godini. (02.03.2025., 15.02.2026.,07.02.2027. ) (Više)
18.03.1719. Car Karlo VI. (1711.-1740.) proglašava Rijeku slobodnom kraljevskom lukom. (Više)
23.04. 1779. Rijeka dobiva autonomiju od Marije Terezije (Corpus separatum ). (Više)
03. 05.1945.* Dan oslobođenja Rijeke od nacizma i fašizma. (Više)
10.5.1291.* Dan Svetišta Gospe Trsatske. (Više)
06.06.1659. Car Leopold I. izdaje povelju kojom gradu Rijeci odobrava grb. (Više)
15.06.* Dan grada Rijeke i blagdan sv.Vida, zaštitnika Rijeke. (Više)
29.07.1530. Kralj Ferdinand I. odobrava Riječanima gradski statut (Statutum terrae Fluminis anno MDXXX). (Više)
12.11.1920. Grad Rijeka je postala država. Rapallskim ugovorom osnovana je “Stato Libero di Fiume” (Slobodna Država Rijeka). (Više)
18.11.1870. Grad Rijeka dobiva svoju gradsku zastavu. Trobojnica vodoravnih pruga tamni karmin – zagasito zlatnožuta – ultramarin. Boje uzete iz gradskog grba (1659.). (Više)
RIJEČKI KARNEVAL
Najveći maškarani karneval u Hrvatskoj je bez premca riječki, a stariji je i od onog danas najvećeg brazilskog karnevala u Rio de Janeiru . Dok su se Riječani maskirali, Rio de Janeiro nije još ni postojao (otkriven i koloniziran 1502.god.). Ono što čini Riječki karneval najvećim i najposebnijem su ljudi iz grada i okolice koji žive za njega! A neke od karnevalskih skupina zaštićene su i od strane UNESCO-a kao kulturna svjetska baština. Dođite, budite što želite i doživite Peto riječko godišnje doba.
Međunarodna karnevalska povorka : 02.03.2025., 15.02.2026., 07.02.2027., 27.02.2028., 11.02.2029., 03.03.2030.
18.03.1719. Car Karlo VI. proglasio je Rijeku i Trst slobodnim lukama. Tim je patentom bio udaren temelj kopnenoj i pomorskoj trgovini Rijeke i njena spoja sa zaleđem od XVIII. st. pa dalje.
Fotografija: 17.09.1728. U riječkom Kaštelu priređena je velika svečanost u čast cara Karla VI.Tog petka car Karlo VI dobio je od kapucina četiri posna jela, od kojih je nekoliko zalogaja založio.Potom je car kolima nastavio putovanje novom Karolinskom cestom od Rijeke, preko Drage, Sv. Kuzma, Piketa i Ravne Gore do Karlovca.
SLOBODNA KRALJEVSKA LUKA
Ovo je jedan od najznačajnijih datuma u povijesti našeg grada vezan za pomorsku privredu i razvoj Rijeke. Ovim aktom cara Karla VI započinje razdoblje naglog razvoja grada. Događaj je uklesan na Gradskom tornju.
Rijeka je dobila status slobodne luke . Tim povlasticama riječka luka je postala otvoreno tržište za strance, koji se od tada slobodno nastanjuju i djeluju u gradu, a u luci slobodno trguju brodovi svih zastava.
Zgodno je spomenuti da je za razvoj luke bila potrebna i izgradnja karantene (lazzaretto). Taj je lazaret nastao kao jedan od prvih uvjeta prosperiteta slobodne luke.
Lazaret (tal. lazzaretto, prema imenu venecijanskoga otoka [Santa Maria di] Nazarèth, po istoimenom samostanu na otoku, mjestu prvih karantena, te povezivanjem s imenom sv. Lazara, zaštitnika okuženih), najstarija bolnica za izolaciju oboljelih od gube i kuge. Lazareti su se osnivali u lukama radi provođenja karantenskih mjera.
11.8. 1726.
Službeno je otvoren lazaret svetog Karla u Rijeci, s prvom zidanom lukom, tada jedan od najsuvremenijih pomorskih zdravstvenih objekata na Jadranu. Projekt potpisuje Mathias Antun Weiss po nalogu cara Karla VI., a gradnju je nadzirao građevinski inženjer Antonio de Verneda. Izgrađen je na području današnje riječke bolnice kao prihvatilište za brodove iz rizičnih luka. Sagrađen je novčanim sredstvima privatne blagajne austrijskog cara Karla VI, a radi unapređenja pomorstva i osiguranja zdravlja putnika i osoblja posada brodova, koji dolaze u riječku luku. Taj je lazaret nastao kao jedan od prvih uvjeta prosperiteta slobodne luke.
Na natpisu nad lukom ulaza u lazaret stoji i danas:
“[1]722
IMP(ereret) CAES(ar) CAROLUS VI
A(rchidux) A(ustriae) P(ius) F(elix) AVG(ustus)
NE COM(m)ERCIO MARIT(imo)
SALVS PUB(blica) LAEDERETVR
LVSTRANDIS ADVENIS
MERCIBVSQVE
HAS AEDES PUBLICAS
AERE PRIVATO CONDIDIT”
U prijevodu:
“1722
Zapovijedi car Karlo VI (=šesti)
austrijski nadvojvoda, pobožan, sretan, uzvišen,
da se javno zdravlje
ne narušava pomorskom trgovinom
(pa je) za čišćenje putnika i roba
ovo zdanje
vlastitim novcem podigao”.
Također još jedna zanimljiva činjenica. Sve poštanske pošiljke i trgovačka roba, prispjela iz sumljivih krajeva zaraženih kugom ili kolerom, morale su se u lučici Mandrač raskužiti i prodimiti. Danas se takva stara pisma prepoznaju po tome što su na stražnjoj strani razrezana oštricom (poput skalpela) a nakon prodimljavanja su se zatvarali i na njih je otisnut žig Netto di fuori, netto di dentro (Čisto izvana, čisto iznutra). Takva pisma prodimljena u Rijeci su danas vrlo rijetka i cijenjena.
Lazaret u današnjoj Krešimirovoj ulici djelovao je do 1812. godine.
Rijeka dobiva autonomiju (Corpus separatum). Dugo se ova povelja smatrala izgubljena pa ova slika danas predstavlja original. Nažalost ovo je preslika iz jedne stare knjige o Rijeci a original se po našim saznanjima čuva u Državnom arhivu Rijeka, daleko od očiju javnosti. Dok se u svijetu naveliko digitalizira kulturna baština, mi smo skoro na nuli u tom pogledu. Većina se građe nalazi u nekakvim podrumima i skladištima, jedva da se i zna za nju. Ta gospoda zaboravljaju za koga i zbog čega su tu.
CORPUS SEPARATUM
CORPUS SEPARATUM je potakla kasnija zbivanja i tijek povijesti. Fiume (Rijeka) na koje su se Riječani pozivali. Marija Terezija odredila je da se grad Rijeka sa svojim kotarom ima smatrati kao zasebno tijelo pridruženo kraljevskoj ugarskoj kruni, ali tako da se ne miješa s ostalim bakarskim ili kojim drugim područjem koje pripada Kraljevini Hrvatskoj. Rijeka kao najveća glavna luka Mađara uživa poseban status (Corpus separatum ). Izdvojena kao zasebno tijelo. Riječka autonomija Corpus separatum smatra se najdužim trajanjem na svijetu kroz povijest. Od tada pa do 1924. godine Rijeka postoji kao samostalni entitet s više ili manje elemenata državnosti ili pokušaja da se autonomija poništi, tako Rijeka kratkotrajno gubi autonomiju 1848. nakon okupacije bana Jelačića ali ju ponovno stiče 1868. (Riječka krpica) kada ulazi u Ugarsku krunu kao izdvojeno tijelo ili ‘Corpus separatum’.
Oslobođen je grad Rijeka i spojen sa Sušakom u jedno tijelo. Rijeka i Hrvatska oslobođena od njemačkih okupatora, domaćih saveznika ustaša i četnika . Na fotografiji 20.4.1945. počela je borba za Rijeku , nakon teških uličnih krvavih borbi zauzet je Sušak no dalje nisu mogli (Ingridova linija).
03.05.1945. Oslobođena je Rijeka. Bitka za Rijeku trajala je dugo i bila jedna od najtežih i najsloženijih u smiraju Drugog svjetskog rata, uz veliki broj žrtava (fotografija) . Zbog dobro utvrđenih njemačkih položaja u Rijeci i okolici (riječka fortifikacija, mreža podzemnih tunela i bunkera nikad nije osvojena) i velikih žrtava Četvrta armije JA, morala je zaobići Rijeku i osvojit Trst, što je i učinila 1.3.1945. (fotografija) Generalu Četvrte armije JA, Petru Drapšinu , spočitavao se velik broj izgubljenih žrtava u Riječkoj bitci, navodno je po pričama zato i izvršio samoubojstvo. Riječki lukobran dobio je naziv po njemu. Rijeka je konačno oslobođena 3. svibnja, a potpuna predaja njemačke vojske koja se povukla iz Rijeke rušeći sve iza sebe, uslijedila je 7. svibnja kod Ilirske Bistrice. Nakon teških borbi, oko 13 sati oslobođen je grad Rijeka. Nekoliko dana potom, nakon kapitulacije Njemačke, utihnulo je oružje i završio II. svjetski rat. Svi njemački generali koji su sudjelovali u okupaciji Rijeke su ubijeni dok je Odilo Globočnik (zapovjednika policije i SS-a) počinio samoubojstvo (31.5.1945.) . Njemački general Friedrich Rainer (slika na Trsatskoj gradini) (Reichsverteidigungskommissar) bio je vrhovni komesar u Operacijskoj zoni Jadransko primorje (Operationsgebiet Adriatisches Kürstenland).” Zapovijed i upute dobivao je izravno od Adolfa Hitlera a na toj dužnosti ostao je do kraja rata. Uhitili su ga Englezi 1945. Izručen je jugoslavenskim vlastima gdje je osuđen na smrt u Ljubljani (18.8.1947.)! Njemački zapovjednik obrane Rijeke Ludwig Kuebler ranjen je u borbama, te zarobljen. Osuđen je na smrt u Ljubljani (18.8.1947.)!
DAN OSLOBOĐENJA I EGZODUS FIUMANA
Druga strana istine, koja se još osjeća dan danas. O egzodusu Fiumana se za vrijeme Jugoslavije nije smjelo pričati a i do danas je neistraženo i gotovo se nigdje ne spominje u tkivu grada a kamoli na razini Hrvatske. Što prije priznamo s jedne i druge strane istinu, prije ćemo moći krenuti dalje. Bio je to i udarac na riječki identitet.
Rijeka je izgubila oko 30 000 Fiumana u 2 vala iseljavanja, pogubljena su čak 2 riječka gradonačelnika. Partizani su nakon oslobođenja nahrlili u grad i pljačkali riječku imovinu, upadali u stanove. Kakav je kaos i disciplina vladala, dovoljno je reći da su parkete upotrijebljavali za ogrjev.
No prije toga su prethodili talijanski zločini tijekom i prije 2. svjetskog rata. Talijani vrše teror nad lokalnim stanovništvom.
Jedan od najgorih zločina talijanskih fašista i vojske u našim krajevima bilo je na Grobniku u Podhumu . Popisano je 95 žrtva, ali točan broj ubijenih se ne zna te se spominje do 128 ljudi. U talijanske koncentracijske logore bilo je odvedeno 889 žitelja. Tri tisuće grla goveda i ovaca zaplijenjeno je, a 370 kuća i 124 gospodarskih zgrada opljačkano i do temelja spaljeno.
Odmazdu su proveli pripadnici talijanskih graničara (GAF), talijanske vojske, fašističkih i karbineirskih jedinica, koji su djelovali pod zapovjedništvom Temistocle Teste, riječkog prefekta. Zapovjednici akcije na terenu bili su major Mario Ramponi, zamjenik komesara za civilne poslove talijanskog Komesarijata na Sušaku te Luigi Menaldo, zapovjednik karabinijera u Jelenju.
Talijani su osnivali koncetracione logore u Istri i Kvarneru .Sumnjive osobe sa Kastavštine otpremani su u konc.logore u Lovranu, Bakru, Rabu, Kraljevici. Neki su djelovali kao sabirni logor gdje su se zatvorenici zadržali do mjesec dana i onda bi se prebacivali u koncetracione logore u Italiji.
U Rijeci i ostalim mjestima koji su Talijani zaposjeli uspostavljeno je potpuno talijansko zakonodavstvo. Ukinuta su sva nacionalna udruženja,talijanski jezik postaje službeni, obvezatan je rimski pozdrav , sve škole rade na programu tal.škola. Talijaniziraju se nazivi mjesta , ulica ,imena i prezimena ljudi. Denacionalizacija ovdje postaje sastavni dio tal.fašista.
Talijani na anektiranom teritoriju Hrvatskog primorja i Gorskog kotara izgradili logore . U razdoblju od 22 mjeseca, koliko su postojali, u primorskim koncentracionim logorima bilo je zatočeno oko 23 000 interniraca: Slovenaca, Hrvata, Srba i Židova. Više od 3 000 djece u dobi od 16 godina bilo je zatočeno u logorima Lovran, Bakar, Kraljevica i Kampor na otoku Rabu. Život je u tim logorima izgubilo oko 1 500 osoba, od tog se broja 95% umrlih odnosi na logor Kampor na otoku Rabu.
Koncetracioni logor u Lovranu ukinut je 1. ožujka 1943.
Koncetracioni logor u Bakru ukinut je koncem srpnja 1943.
Koncetracioni logor u Kamporu i Kraljevici raspušeni su nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.
Rijeka je već 03.05.1945. bila poluprazan grad nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. Mnogi su smatrali Rijeku previše neizvjesnom i nesigurnom zonom za život i njihov odlazak „dublje u Italiju“ bio je za njih sigurnija opcija življenja. Grad u prvom izbjegličko valu napuštaju, pred strahom od odmazde, istaknutiji članovi fašističke stranke, kao I talijanski doseljenici, takozvani regnicoli, koji su u Rijeku stigli iz svih dijelova Kraljevine Italije.
Jako je važno reći ne zaboraviti i strašne zločine, genocide koje je ustaška i njemačka vlast radila. Mnogi Riječani završili su i najvećem nacisitičkom njemačkom logoru Auschwitz, gdje je ubijeno preko milijun ljudi. Točne brojke se ni danas ne znaju.
Iako Rijeka nikad nije bila dijelom NDH , u najvećem ustaškom logoru Jasenovac ubijeno je prema službenom popisu s imenima 83 145 osoba, među njima bilo je i Riječana. Jasenovac je bio drukčiji od ostalih logora. Ubijalo se noževima, čekićima, kamenjem, čuvari su bili brutalniji od onih u njemačkim logorima, sve pod parolom “ZA DOM SPREMNI”. Osnovan je odmah uspostavom ustaške Nezavisne Države Hrvatske pod izravnim pokroviteljstvom nacističkog Trećeg Reicha i fašističke Italije. U ustaškim logorima ubijani su Srbi, Židovi, Romi , Hrvati i ostali. NDH ugasila se kad i Hitlerova Njemačka, 8.5.1945.
03.05.1945. Oslobođena je Rijeka. Bitka za Rijeku trajala je dugo i bila jedna od najtežih i najsloženijih u smiraju Drugog svjetskog rata, uz veliki broj žrtava. Rijeka je konačno oslobođena 3. svibnja, a potpuna predaja njemačke vojske koja se povukla iz Rijeke rušeći sve iza sebe, uslijedila je 7. svibnja kod Ilirske Bistrice. Na današnji dan nakon teških borbi, oko 13 sati oslobođen je grad Rijeka.Toga i sljedećih dana uhapšeni su karabinjeri, finanzi i policajci (carabinieri, guardie di finanza, questorini). Komitet narodnog oslobođenja uselio je u guvernerovu palaču. Navečer je grad bio oblijepljen plakatima na hrvatskom i talijanskom (mada uglavnom hrvatskom) jeziku o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih i talijanskog naroda te o pripojenju Rijeke Hrvatskoj i Jugoslavenskoj federaciji.
Drugi val dogodio se nakon oslobođenja, što se pokazalo na kraju i najbolja opcija jer su patizani počeli s masovnim ubijanjima, uhićenjima, pljačkanjem, oduzimanjem imovine, zastrašvanjima u svom tom silnom kaosu koji je zahvaljući tim metodama Rijeka danas skoro pa potpuno slaveniziran grad. Tih dramatičnih dana OZNA je pogubila oko 300 ljudi, među nima I Skulla koji je isplivao s metkom u potiljku kod posljednjeg mosta na Rječini. Jedan od najvećih uspjeha tajne policije bilo je hvatanje gradonačelnika Gina Sirole koji je bio prepoznat na ulici u Trstu, uhvaćen I prebačen u Rijeku te pogubljen. Većina poznatih osoba koje su pogubljene odnosno s kime su partizani napravili obračun bili su zagovoornici nove riječke države (sastavljene od tri kantona s pripadajućim podopćinama: talijanskog u Rijeci, hrvatskog za Sušak te slovenskog za Bistricu.) s tkz. Liburnistima (Komitet tridesetorice). Radilo se mahom o ljudima koji nisu bili fašisti već ponajviše ljudi antifašističkog odnosno autonomističkog građanskog političkog opredjeljenja.
Riccarda Gigantea, političara, kulturnog djelatnika, senatora, gradonačelnika Rijeke i sina čovjeka koji je de facto stvorio i popularizirao današnji simbol Rijeke morčića, tog Riccarda koji je bio toliko zaljubljen u svoju Rijeku da ju je odbio napustiti te je mirno u svojem domu dočekao OZNU koja ga je likvidirala i ubacila u fojbu nedaleko Kastva (pronađen leš u Kastavskoj šumi među 8 tijela 2018.).
Za Riccarda Gigantea se slobodno može reći da je surađivao fašističkim režimom. Njega je fašistički vođa Benito Mussolini 1934. imenovao za senatora, a potom ponovno postaje riječkim gradonačelnikom. Nakon Mussolinijeva pada 1943. godine Gigante se priključuje Talijanskoj Socijalnoj Republici, marionetskoj državi nacističke Njemačke koju je na sjeveru Italije vodio Duce, a strijeljan je nakon što je pao u ruke Ozni 3. svibnja 1945. godine. Za razliku od tadašnjeg riječkog gradonačelnika Riccarda Gigantea i njegovih suradnika koje su nove vlasti povezivale s fašističkim režimom pogubivši ih 4.svibnja 1945. bez suđenja u blizini Cerkvine na Kastvu, simpatizerima autonomista u gradu je bilo nemoguće prišiti takvu etiketu s obzirom da su i sami bili žrtve režima koji je bio na vlasti u gradu od fašističkog državnog udara 1922. godine do kraja Drugog svjetskog rata. Dio autonomista krajem rata kontaktira i surađuje s partizanima koji se nalaze u okolici nudeći im pomoć u oslobađanju grada od nacističko-fašističkog režima ali uz odbijajanje podrške aneksiji grada od strane Jugoslavije. U stalnim su kontaktima i s angloamerikancima nadajući se njihovoj intervenciji i podršci riječkoj nezavisnosti. Glavni čovjek Autonomista gradu dr. Mario Blasich zbog invalidnosti nije mogao biti izveden iz kuće pa je zadavljen jastukom. Sedmorica obučenih u partizanske uniforme upala su u stan te zaključali članove obitelji u kupaonicu, a nakon ubojstva pretražili su stan te otuđili i odnijeli stvari u vrijednosti 30.000 lira. Iste noći uhapšen je i strijeljan Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine Slobodne Države Rijeka. Nevio Skull je nestao pa nakon nekoliko dana nađen kako pluta kod posljednjeg mosta na Rječini s prostrijeljenim potiljkom, dok je Giovanni Rubinich ubijen pred kućnim pragom.
Naime stradavali su i mnogi Hrvati i Slovenci koji se nisu uklapali u komunistički okvir novog društva i proglašavani kao narodni neprijatelji.
Tragovi odlazaka su i dan danas duboki, u tom prilogu govore napušteni stanovi u širem središtu Rijeke, koji podsjećaju da su u njima nekoć živjeli ljudi, čije jezik, kulturu, običaje,vjeru , patnju , ljubav današnji žitelji ne razumiju ili ne žele razumjet.
Istina koliko bila bolna i neugodna ne smije se prešućivati. Ne zbog prošlosti nego zbog budućnosti. Italija danas prihvaća slaviti samo fojbe prisjećajući se samo slavenskog divljaštva a ignorirajući svoje talijanske zločine.
SVETIŠTE GOSPE TRSATSKE
“Dana Gospodnjega 10. svibnja 1291. godine Sveta Nazaretska kućica u kojoj je živjela sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, prenesena je iz Nazareta na Trsat. Dugih 728. godina molimo se svetoj Obitelji na Trsatu – hrvatskom Nazaretu”.
Stoji na web stranicama Trsatskog svetišta. Trsatsko svetište je najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem. Godišnje ga posjeti oko 90 000 hodočasnika dok Loreto spada u jedno od 2 najvažnija talijanska svetišta s više od milijun hodočasnika.
Od legende i predaje ipak je važnija činjenica da loretsko i trsatsko svetište i danas privlače mnoštvo vjernika i pružaju im obilje nade, radosti i ljubavi. Grad Rijeka svečano obilježava ovaj događaj.
Leopold I. – originalna potvrda grba Rijeke, 1659. (Veća fotografija ). Izvor TZR.
RIJEČKI GRB
Rijeka je dobila svoj grb (grbovnicu). Velika većina gradova u Hrvatskoj nema grbovnicu. Prema toj povelji grb je opisan na slijedeći način: iznad damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter (nepresušan). Danas je u upotrebi okrnjena verzija grba i to je jedini takav slučaj u Republici Hrvatskoj gdje je nekome odbijena upotreba najstarije povijesne verzije svog grba. Događaj je uklesan na Gradskom tornju.
DAN GRADA RIJEKE I BLAGDAN SVETOG VIDA
15.06.1991. Obnovljena proslava i štovanje Dana sv. Vida, zaštitnika Rijeke, nakon 45 godina. Grad Rijeka je u dogovoru s crkvenim vlastima za Dan Grada Rijeke odabrao 15.6. kad se slavi sv.Vid.
BLAGDAN SV.VIDA
Riječke mame i tate iz godine u godinu sve češće svojoj djeci dodjeljuju ime Vid, Vida, Vito ili Vita, koje nosi rekordnih 169 malih Riječana do dvanaest godina starosti.*1
O samom svetom Vidu ne znamo mnogo a niti je povijesno ikad obrađen njegov utjecaj na naš grad. No možemo ukratko dati kratki presjek da neke stvari budu jasnije. Od samog nastanka našeg grada na obali Rječine, sveti Vid zauzeo je važno mjesto u povijesti našeg grada.
Gotovo su isto vrijeme na obje strane Rječine stvorena dva snažna vjerska kulta. U Rijeci je štovan sv. Vid, a na drugoj je obali zazivana Gospa Trsatska. Oba su kulta promicali redovnici – isusovci u gradu sv. Vida, a franjevci na Trsatu. Manje je znano da je zaštitnikom grada bio proglašen i sv. Franjo Ksaverski nakon što se Rijeka 1701. godine uspješno obranila od napada Francuza tijekom Rata za španjolsko nasljedstvo. *2
No vratimo se malo prije nego što je sveti Vid zauzeo mjesto na obali Rječine. Prema Tabuli Peutingeriani (oko 340. g.) fantastičnoj karti mjesto na kojem se nalazi današnja Rijeka se zove Tarsatica . U 7.st. postaje Tarsatica glavnim gradom Liburnije jer je Ravenski anonim (VII.st.) naziva prema izvorima iz gotskog doba Liburnia Tersaticensis.*3 I tu treba malo stati. Dolazi do ekspanzije duhovne i političke moći rimske Crkve – Akvileja postaje religiozna metropola provincije. U 11. st. Hrvati gube Meraniju – prostor od Plomina do Rječine – uključujući i današnju Rijeku, koja potpada pod akvilejske patrijarhe a zatim i njihove vazale – knezove Devinske. Rijeka je u crkvenim stvarim podložna pulskom biskupu. Knezovi Devinski (Devin pored Trsta) odim Rijeke dobivaju istočnu obalu Istre, od Brseča do Rječine, Lovran, Mošćenice i Kastav (13. st.).
Na sjevernom dijelu teritorija bivše Tarsatike, na uzvisini, Devinci grade (vjerojatno) stražarsku kulu iz koje se razvija feudalni kaštel. Uz kaštel, u kojem je sjedište kapetana i vojnička posada podignuto je i svetište sv. Vida. Oko kaštela formira se faudalčev „gornji grad“ sv. Vida (Stat St. Veyt) i pučki „donji grad“ Rika. Prvi spomen današnjeg imena „Richa“ je iz 1230-1232., u jednom sudskom spisu poslanom iz Pule u Ravennu. I tako stoljećima naziv našeg mjesta su se mijenjali (imamo zabilježeno čak 129 naziva i sve riječi asociraju na grad koji teče). U 9 stoljeću na našim se je prostorima počelo snažnije prakticirati kršćanstvo. Pokrštavanje Hrvata započinje nakon dolaska u današnju domovinu i traje od 7. do. 9. st. Hrvati su kršćanstvo primili postupno. O ranom pokrštavanju Hrvata svjedoče spomenici kao što su Višeslavova krstionica iz 9. st. i starohrvatska crkva sv. Spasa u Cetini. Širenju i prihvaćanju kršćanstva na našim prostorima velik su doprinos dala sveta braća Ćiril i Metod. Oni su sastavili glagoljicu i preveli najvažnije dijelove Biblije na slavenski jezik. O važnosti glagoljice svjedoči velik broj glagoljskih natpisa pronađenih u našem kraju. Među njima su Plominski natpis, Valunska i Bašćanska ploča.Vjerovatno su talijanski i njemački misionari donjeli vijesti i obožavanja prema Svetom Vidu. Mnoga su mjesta u Istri i Liburniji uzela ime Santo Vito, St. Veit ili Sveti Vid. Čak i u Ljubljani je 1100. podignuta crkva Svetom Vidu u čast. Pošto je Sveti Vid postao zaštitnik grada, pretpostavlja se da je to bio poticaj da se gradu da ime po njegovom zaštitniku. Vjerovatno je to i napravljeno, ali sa time da se ne odbaci prijašnje ime grada i na taj način se lakše razlikuje naš grad od mnogih drugih koji su uzeli ime po Svetom Vidu. Pojavilo se mnogo izvedenica tog imena: Talijani su grad zvali Fluminis Sancti Viti, San Vito di Fiume, Fiume San Vito, Nijemci su ga zvali St.Veit am Pflaum, St Veit am Phlawon, domaći Rika svetog Vida, Terra di Fiume San Vito, Flumen Sancti Viti.
Sveti Vid (Sicilija, Mazzara del Valla, oko 290. – Lukanija, oko 303.), kršćanski svetac i mučenik. Slavi ga i Rimokatolička Crkva i Pravoslavna Crkva.
Štovanje sv. Vida zahvatilo je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid “sve vidi”. U našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid “vidi” gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Mučen pod Dioklecijanom iz čijeg je sina izgnao zloduha. Nakon osude baciše ga lavovima i medvjedima koji ga ne htjedoše rastrgati. Zatim su ga ubacili u kotao vruće smole i rastopljenog olova, što mu također nije naudilo. No iz njega ga je spasio anđeo koji ga je odnio u Lukaniju, gdje je umro.
9.st. Stara crkva ili kapela Sv.vida, zaštitnika grada Rijeke, postojala je već u 9.st. *4
16 st. Pravi početak razvoja našeg grada može se smatrati donošenjem Riječkog statuta 1530.godine pod nazivom “Statutum terae Fluminis, anno MDXXX” iako se u naslovu ne spominje sv.Vid u dokumentima se itekako spominje. Tako prvi (numerirani) list recto i verso bilježi uvodni dekret kralja Ferdinanda kojim, na poniznu zamolbu “vjernih, ljubljenih , plemenitih sudaca, vijeća i cijele (…) riječke općine sv.Vida u Liburniji ( fiedeles nobis dilecti n. ludices, Consililium ac tota nostra Communitas Terae fluminis Sancti Viti in Liburnia…potvrđuje statut u Beču. *5
Zanimljivo je spomenuti da su među tim zakonima taj da svi koji bi hulili na Boga i svece, bili kažnjeni a ukoliko ne bi platili kaznu, rezale bi im se ruke. *6.
Statut grada Rijeke iz 1530, uz obilje propisa o organizaciji grada, civilnog i kaznenog prava, sadrži i određeni broj onih koji se tiču Crkve. Crkva i svećenstvo izuzeti su iz jurisdikcije riječkih općinskih organa što im daje poseban položaj.
1638. Prema projektu Giacoma Briana , isusovci započinju izgradnju crkve Sv. Vida, današnja riječka katedrala.
Od polovice 17 stoljeća vjera se počinje odvajat od grada barem što se tiče imena grada, pa sve do sredine 20 st. Rijeka nosi naziv čisti naziv Fiume.
1905. istaknut je zahtjev da se Blagdan Sv.Vida proslavlja ne samo crkveno već i pučki, kako bi svi građani, bez obzira na vjeru, mogli sudjelovati u svečanostima.*7
Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, komunističke vlasti “uklanjaju” vjeru iz javnog života, smatrajući ju opijomom za narod. Štovanje sv.Vida među Riječanima gotovo je zaboravljeno u tom razdoblju.
*1 Novi list, 2013.
*2 Sušačka revija 70/71
*3 Kratka povijest Rijeke, str 11.
*4 Crkva Svetog.Vida – Radmila Matejčić , str.110.
*5 Statum Terrae Fluminis , Zlatko Herkov ,str.9
*6 Statum Terrae Fluminis , Zlatko Herkov ,str.289
*7 Crkva sv.Vida – Radmila Matejčić, str.114.
Statutum terrae Fluminis, anno MDXXX . Riječki statut, 1530 godine čuva se u Državnom arhivu u Rijeci. Nije dostupan javnosti, što je prava sramota da jedan takav vrijedan i značajan eksponat nije izložen. Veću fotografiju imate ovdje.
GRADSKI STATUT
Prvi uređeni, sveobuhvatni skup propisa, zakona napisan na latinskom jeziku koji se odnose na Grad Rijeku i područje riječkog distrikta. Statut počinje propisima o gradskoj općini i njenim organima, što čini prvu knjigu. Druga knjiga sadrži propise o sudovanjima u gradskim parnicama, treća knjiga u kaznenim, dok četvrta knjiga donosi propise koji bi se mogli nazvati redarstvenim. Izmjene ili nadopune zakona nadopunjavane su na talijanskom jeziku.
Mnogi su htjeli staviti šapu na Rijeku, pa su Riječani proglasili svoj grad, državom uz blagoslov američkog predsjednika Wilsona i ostalih koji su bili uključeni u arbitražu. (Veća fotografija)
SLOBODNA DRŽAVA RIJEKA (1920.-1924.)
Naš grad je nekoć bila država, činjenica kojom se jako malo gradova na svijetu može pohvaliti. Kroz povijest Rijeka je uživala povlastice autonomnosti kao izdvojeno tijelo i tu je svjetski raritet.
12.11.1920., Kraljevina Italija i Kraljevina SHS potpisuju Rapallski ugovor kojim obje strane priznaju ‘potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka i obavezuju se da će to vječno poštivati’. Tim aktom stvorena je Stato Libero Di Fiume ( Slobodna Država Rijeka). Novostvorenu državu odmah priznaju sve svjetske sile uključujući SAD, Francusku i Veliku Britaniju.Američki predsjednik Woodrow Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka stavi pod međunarodni patronat Lige naroda ili pet velikih sila.
Prvi predsjednik Slobodne Države Rijeka bio je Riccardo Zanella (1875-1959) .
1921. na demokratskim izborima u travnju Riječani su mogli birati da li da Rijeka bude država ili da se Rijeka odvoji “matici” Italiji kako su neki tada mislili da je “prirodno” !
Riječani su se premoćno 85 % odlučili za Riječku državu !
Diljem grada se slavilo uz isključivo samo riječke trobojnice. Za Italiju je u gradu glasovalo 1.800 talijanskih državljana, koji su se za D’Annunzijeve vladavine (fašisti) doselili u grad, čime je stvarna riječka pobjeda bila još veća.
Fašistima se riječka država nije svidjela pa su je pokušali svim načinima svrgnuti , Zanelli je osobno bila ponuđena velika svota da promijeni svoj stav ali kad im to nije pošlo rukom počela su masovna zastrašivanja protjerivanja i ubijanja. U obrani sjedišta riječke države u Guvernerovoj poginuli su policajci Finderle, Marušić i Legović (od strane fašista koji su dolazili iz svih krajeva Italije koje će Mussolini kasnije nagraditi mjestima u svojoj vladi.
Treba još istaknuti da je tada Rijeka prva dala pravo glasa ženama u Hrvatskoj.
12.11.2004. Osnovana udruga “Virtualna Slobodna Država Rijeka-Stato Libero di Fiume”, na dan kad je osnovana SDR 1920. To je bila prva udruga koja je promovirala riječki identitet i otkrivala prešućivanu riječku povijest, što čini i danas.
2019. Riccardo Zanella – prvi riječki predsjednik dobio je svoj trg u Rijeci, ispred Guvernerove palače.
RIJEČKA TROBOJNICA
1846. godine Riječani su za gradsku zastavu uzeli boje iz gradskog grba (1659.), karmin – zlatnožuta – ultramarin, kako bi Rijeka, poput mađarskih županija istakla vlastitu zastavu. Patricijsko vijeće tad je prijedlog odbilo, jer se bojalo da bi promjene izazvale negativnu reakciju u Ugarskoj. No, u burnim događanjima 1848. godine, mnogi su Riječani nosili značke upravo tih boja. Na koncu, potkraj te godine, i gradski panduri dobili su uniforme baš takvih boja. Nakon što je Gradsko vijeće Grada Rijeke usvojilo gradsku zastavu, prvi koji je službeno izvjesio riječku trobojnicu bio je gradonačelnik Rijeke, veliki Giovanni Ciotta.
* Grad Rijeka u svojem statutu (članak 8) obilježava 3 datuma, od toga su 2 vjerska i označena su gore za zvjezdicama. To su: Dan Grada Rijeke 15. lipanj – Dan Svetog Vida zaštitnika Grada. Svečano se još obilježava 3. svibanj- Dan oslobođenja Rijeke od fašizma i 10 svibanj – Dan svetišta Gospe Trsatske.
20.12.2019. Izdali smo na našem webshopu prvi gradski kalendar s riječkim datumima kao kruna ovog članka. Riječki gradski kalendar 2020 .
Također 2021 – Rijeka i naš kraj nikad nije imala bolji kalendar. Pravi riječki. Uljepšan, dotjeran. Čak 3 grafičara/dizajnera su radila na njemu. Čisto savršenstvo!