Narodno-oslobodilačka vojska u Rijeci je bez suđenja likvidirala 200 do 300 osoba, među njima najviše vodeće ličnosti autonomaškog pokreta, koji su se zalagali za slobodnu državu – ovaj put tzv. Liburnijsku konfederaciju, koja se trebala sastojati od talijanskih, hrvatskih i slovenskih kantona i koji su znali surađivati s partizanima u borbi protiv zajedničkog fašističko-nacističkog neprijatelja.
Od autonomaša u Rijeci život su izgubili čelnik autonomista Mario Blasich, nekadašnji član ustavotvorne skupštine SDR-a Giuseppe Sincich, borci za riječku samostalnost Nevio Skull i Giovanni Rubinich te mnogi drugi. Zadavljeni, upucani s metkom u potiljak ! A njihove obitelji matretirane.
Brojku ubijenih i potjeranih trebalo bi istražiti. Neki govore da je samo u razdoblju nakon ulaska partizana u grad ali i prije ubijeno oko 600 stanovnika.
Partizanski vojnici ubili/smaknuli su čak 3 riječka gradonačelnika.

TKO JE BIO RICCARDO GIGANTE ?
Riccardo Gigante bio je fašist ili ukratko talijanaš, koji je odigrao ključnu ulogu kad je Rijeka bila pod talijanskim fašizmom. Političar, bivši gradonačelnik Rijeke, novinar, poduzetnik, senator Kraljevine. Riccardo je rođen u Rijeci 29. 01. 1881., a ubijen u Kastvu 04.05.1945.
“La Giovine Fiume” je bila prva talijanska organizacija takvog tipa koja se zalagala za Talijanstvo Rijeke. Osnovana 1905. još dok je Rijeka bila pod AU.
06.04. 1907. počinju izdavati i svoj list pod imenom “La Giovine Fiume” . Izlazio je do 19. 02.1910. Osim Riccarda Gigantea, kroz taj je list politički djelovao i Gabriele D’Annunzio, još tada nepoznat u Rijeci. Pokret je bio inspiriran talijanskim iredentističkim pokretom.
Nakon što je ostao u gradu, nakon dolaska Jugoslavenske oslobodilačke vojske 03.05 1945., sljedećeg dana ga je odvela Ozna i strijeljala.
Masovna grobnica u koju je bačen, u šumi Loza na području Kastavske šume, identificirana je tek nakon 73 godine.
POTOMAK POZNATE RIJEČKE OBITELJI GIGANTE
Riječki zlatar Agostino Gigante bio je poznati izrađivač morčića. Agostino Gigante osnovao je u Rijeci tvrtku “Gigante & Co” koja je postala međunarodnim priznatim subjektom izrade morčića. Kao najjaču zlatarsku radionicu u Rijeci koja se bavila usavršavanjem i oblikovanjem nakita s morčićem i postižu zapažen uspjeh na svjetskoj izložbi u Parizu 1879. god. Bio je u braku s Francescom, rođenom Canarich, u kojem su dobili 2 sina Riccardo i Silvino (povjesničar, prevoditelj i gimnazijski profesor).
Riccardo Gigante je bio izrazit fašist. 1911, Riccardo Gigante da bi autonomistima dokazao da je grad “talijanski”, sastavio nezavisnu listu koja je trebala izaći na izbore za gradsku vlast te godine. Lista nije prošla i izgubili su na izborima. Bio je i protiv riječke države SDR. Odnosno htio je da se Rijeka pripoji Italiji. U toj akciji pridružili su im se i lokalni, domaći fašisti na čelu s Riccardom Giganteom koji je bio gradonačelnik Rijeke za vrijeme D’Annunzija.
11.07.1920. Eskalacija sukoba u Splitu koja je imala i krvavi epilog. Nakon velikih demonstracija pucalo se sa obje strane. Poginuo je komandant lake krstarice Puglia i jedan talijanski mornar.
Događaji u Rijeci obilježeni nasiljem što su ih izveli D’Annunzijevi legionari, bili su posljedica zbivanja u Splitu 11. srpnja 1920., a povodom obilježavanja rođendana kralja Petra I. Karađorđevića. U splitskoj luci došlo je toga dana do sukoba hrvatskog stanovništva s mornarima talijanskog vojnog broda “Puglia”. U sukobu je među ostalim poginuo zapovjednik broda Tommaso Gulli. Idućih dana pokrenut je niz osvetničkih akcija od Splita, preko Rijeke sve do Trsta gdje su talijanski fašisti zapalili slovenski “Narodni dom”.
“Građani, danas u 10 sati, po nalogu Općine, u crkvi San Vita održat će se misa zadušnica za žrtve brutalnog ubojstva u Splitu …koja je pogodila Domovinu i mornaricu / Gradonačelnik Riccardo Gigante, 14.07.1920.
Bio je član Nacionalne fašističke stranke čiji je osnivač bio Benito Mussolini. Opet je izabran za gradonačelnik Rijeke (1930. – 1933.)
Fašističke vlasti postavljaju ga 1930. za gradonačelnika, a 1934. imenovan je senatorom Kraljevine Italije. U Drugom svjetskom ratu, nakon kapitulacije Italije, pridružuje se Mussolinijevoj marionetskoj Talijanskoj Socijalnoj Republici, a njemačka uprava postavlja ga krajem rujna 1943. za povjerenika Kvarnerske provincije, na kojoj će dužnosti biti tek mjesec dana.
Na kraju rata, prvih dana svibnja 1945., uhitili su ga pripadnici Ozne i kao fašističkog eksponenta likvidirali u blizini kastavske Crekvine.
A i brat mu je dijelio iste svjetonazore.
Silvino Gigante: Storia del comune di Fiume (1928.).
Storia del comune di Fiume (274.str), tiskana 1928. u izdanju BEMPORAD-a,Firenze, knjiga je pisana na talijanskom, autora Silvina Gigantea.
Sam naslov otkriva da se radi o povijesti Rijeke, od razdoblja starih Grka, zatim Tarsatike pa sve do Danuncijade i aneksije Italiji ’20 godina, s naglaskom na ovo zadnje razdoblje ,čijim je aktivnim sudionikom bio sam S. Gigante.
Iako je mnogo pažnje posvećeno dokazivanju talijanstva Rijeke, vrijedno je kao gotovo memoarsko djelo koje prikazuje zbivanja u gradu očima iredentista. To se vidi i iz toga što ima izuzetno malo fusnota.
Važna knjiga u pokušaju da se shvati što se točno događalo u Rijeci tokom silnih sukoba 20-ih godina. Bio je ravnatelj riječke Biblioteca civica (danas Sveučilišna knjižnica). Kao i brat pripadao je iredentističkom pokretu i bio član Circolo »La Giovine Fiume.
Pregledavanje stranica “Il nostro giornale” (Nostro Giornale, Il, partiz. novine na tal. jeziku namijenjene organizacijama NOP-a Istre i tal. antifašistima Istre i Rijeke.) je poučno. Što se dogodilo nakon preuzimanja vlasti u Istri i Rijeci od strane trupa Jugoslavenske oslobodilačke vojske, već je najavljeno. Evo ulomka iz članka koji je izašao u broju 19 od 5. listopada 1944., a potpisao ga je Ante Drndić. Poziva se na (doslovno) “uništenje” niza ljudi: “špekulant Rubini (Rubinich)” bio je Giovanni Rubinich (1876. – 1945.) iz Fiume, koji je u završnom razdoblju rata podržao projekt transformacije Provincije Carnaro (Fiume) u višejezičnu saveznu državu podijeljenu na kantone. Zato ga i zovu “kantonistom”. Ubio ga je plaćeni ubojica na stubištu vlastite kuće 21. travnja 1945., dvanaest dana prije ulaska partizana u grad. Ovdje spomenuti “podmukli autonomaši” su građani Fiumea Salvatore Bellasich (1890. – 1946.), Giuseppe Sincich (1893. – 1945.) i Mario Blasich (1878. – 1945.). Prvi je uspio pobjeći u Italiju, dok su druga dvojica ubijena 3. svibnja 1945., kao dio plana za unaprijed smišljeno uklanjanje svih autonomaških vođa Fiumea, koji su smatrani gorim neprijateljima od starih fašističkih vođa jer su još uvijek imali potencijalno veliku sljedbu u gradu. Arnaldo Viola, Carlo Colussi, Riccardo Gigante i Nino Host Venturi bili su istaknute osobe u talijanskoj Rijeci: prvi je bio direktor novina “La Vedetta d’Italia”, Colussi i Gigante umjesto njih postali su podestà, Nino Host Venturi bio je prvo podtajnik, a zatim ministar komunikacija u Mussolinijevoj vladi, između 1935. i 1943. Colussija i Gigantea ubili su Jugoslaveni: prvi je strijeljan sa suprugom, dok je drugi likvidiran s još 7 osoba..
GROBNICA RICCARDA GIGANTEA PRONAĐENA TEK 2018. U KASTAVSKOJ ŠUMI
UBIJEN 04.05.1945. ODMAH NAKON OSLOBOĐENJA RIJEKE 03.04.1945
Riccardo Gigante je ubijen bez suđenja u Kastvu 4. svibnja 1945. od strane jugoslavenskih vojnika, zajedno sa još sedam sunarodnjaka. Posmrtni ostaci nedavno su pronađeni u masovnoj grobnici zahvaljujući DNK testu kojem je podvrgnut njegov potomak, Dino Gigante, bez kojeg ga ne bi bilo moguće identificirati.
Grobnica je iskopana 4. srpnja 2018. Kosti su iskopane i kasnije je utvrđeno da pripadaju 8 osobama, posmrtni ostaci su dostavljeni talijanskom konzulatu u Rijeci.
Nakon pregleda koje su proveli karabinjeri RIS-a iz Parme, Giganteovi posmrtni ostaci službeno su pripisani i nakon ceremonije u Udinama 13. veljače 2020., posmrtni ostaci su stigli 14. istog mjeseca u Danuncijev mauzolej Vittoriale.
Gabriele D’Annunzio, kada je odlučio sagraditi vlastiti mauzolej, odabrao je deset prijatelja, ratnih suboraca i onih u Rijeci, kako bi njihovi ostaci okruživali njegovu urnu.
Ime RICCARDO GIGANTE ugravirano je tada na praznoj urni.
Nakon ulaska jugoslavenske vojske u Rijeku 3.05.1945. počela su masovna ubijanja bez suđenja. Čak 3 gradonačelnika Rijeku su ubijena. Neki i sa ženom.
Ako tko može učiti najbolje iz povijesti to su Riječani koji su prošli kroz fašizam i komunizam i najbolje znaju kako čovjek može biti okrutan.
Ne zaboravimo. Tko ne uči iz prošlosti, ponavlja iste greške.
Ubojstvo se ne može sakriti, koliko to neki pokušavali. U kastavskoj šumi tek 2018. godine otkriveno je tijelo Riccarda Gigantea zajedno s još 7 osoba koje su smaknuli partizani. U otkrivanju zločina mnogo je pomogao i poznati kastavski velečasni Franjo Jurčević (08.06. 1943. – 20. 06. 2024. ).
04.05.1945. odveden iz Rijeke i ubijen u Kastavskoj šumi potomak poznate riječke obitelji Gigante.
Javite ako znate točnu lokaciju gdje je ubijen Riccardo Gigante? Kastavska šuma s tisuću puteva. Duboka i tajnovita.