Tko su Riječani ?

Ne postoji čista rasa, niti će ikad postojati. Luka je bitno odredila sudbinu Rijeke. Rijeka je kroz povijest oduvijek bila luka različitosti, koja je prihvaćala druga lica.

I u prošlosti su, Fiumani/Riječani kad je bilo vrijeme za promjene, 1860. godine, donijeli  brošuru o riječkoj posebnosti , “Težnje i potrebe Rijeke”, nakon koje je započela gradnja identiteta kao i borba za razvoj Rijeke, koji je doveo do snažnog gospodarskog uzleta, zlatnog doba Rijeke.

Malo ušće Rječine nije bilo dovoljno da Rijeka postane svjetska trgovačka luka dostupna velikim brodovima. Uslijedio je ambiciozan i skup višestoljetni projekt sustavnog nasipavanja mora u svrhu izgradnje nove luke. Prva gradnja željeznice, nove ceste prema jednom od najvećih gradilišta tadašnje moćne Austro-ugarska monarhije.
Grad je trebao hitno nove ljude, novu svježu energiju. Broj stanovnika bio je udvostručen. Dolazili su odsvakud.
U Rijeku tada Fiume doseljavali su razni profili osoba, koji će svojim radom i idejama pomoć da se izgradi grad da postane najveća luka Ugarskog kraljestva (Austro-ugarska) čiji je gradski grb kao izdvojeno tijelo bilo na državnom velikom grbu te moćne zemlje.

Fiumanima postaju i Talijani i Hrvati, Slovenci, Mađari, Nijemci, Česi, Slovaci i Židovi koji su tada imali mnogobrojnu zajednicu… svi koji su prihvatili riječku kulturu i mentalitet. Ono što svih njih drži na okupu i objedinjuje ih u jedan identitet je najviše fiumanski dijalekt ali svaki od njih daje i svoj komadić posebnosti utkan u riječki identitet.

Na primjeru riječkog izumitelja torpeda Giovannia Biagia Luppisa (1813.1875.), koji je rođen u Rijeci, možemo jasno dati sliku stalnih migracija i porijekla.

Luppis dolaze iz poznate talijanske obitelji, koja se je preselila u Dalmaciju iz Giovinazzo s juga Italije. Prvo su preselili u Dubrovnik, točnije Pelješac, gdje se je slaveniziralo ime u Vuk ili Vukašinović. Kasnije se potomci sele u Fiume (Rijeku), gdje se opet talijanizira ime u LUPPIS.

Iz Trsta dolazi kipar Domenico Rizzo (1875.-1918.) rođenjem Furlan, odabirom Riječanin. (1.)

27.06.1875. U Rijeci je rođen Riccardo Zanella najveći riječki državnik i izabrani predsjednik Riječke države . Bio je i 2 puta gradonačelnik Rijeke. Narod je tada govorio. “Majka Kranjica, otac Furlan, naš je Zanella pravi Fiuman”. (2.)

U Rijeci je rođen Giovanni Kobler (1811.-1893.). Jedan od naših najznačajnijih povjesničara grada Rijeke koji je dao neprocjenjive lokalpatriotske temelje poznavanju našeg grada i kraja. Njegov otac Marco rođen u Eisnernu (danas slovenski Železniki), u Koruškoj (danas Gorenjska) dolazi 1779-80. u Rijeku sa suprugom Teresom (rođena Lusser) kako bi se bavio trgovinom, 1801. dobiva status građanina Rijeke.

Početkom 1840-ih Riječani u nestabilnim političkim prevrtanjima i borbi čiji je grad (mađarski, talijanski ili hrvatski), osjećaju potrebu za napisanom kompletnom historijom svoga grada, o njegovom nastanku i razvoju te njegovoj političkoj autonomiji. 1846. godine Riječani za svoju gradsku zastavu odabiru boje iz gradskog grba (1659.), karmin – zlatnožuta – ultramarin. Tek nakon odlaska u mirovinu 1872. pristupa opsežnim istraživanjima jer se jako malo ili ništa nije znalo o počecima grada, o društvenom životu i upravi.

1896. izašla je knjiga “Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume” (Povijest liburnijskog grada Rijeke) prva knjiga koja je Riječanima otkrila povijest njihova grada i kraja. Pisana je i na fiumanskom dijalektu. Giovanni Kobler (1811.-1893.) riječki povjesničar radio je na njoj više od 20 godina ali nije dočekao izdanje knjige. Kao općinski sudac i vijećnik, imao je slobodon pristup u Gradski arhiv, gdje su bili pohranjene stare knjige, protokoli i rukupisi. Nažalost knjiga do danas, nije prevedena na hrvatski.

Autonomna stranka osnovana je 1896. u vrijeme naglašene mađarizacije i narušene “riječko-mađarske idile”, i već je sljedeće godine preuzela vlast u gradu. Iako se dio pripadnika stranke uskoro nameće u pristaše talijanstva, autonomisti i idućih desetljeća uživaju glas velikog broja Riječana, mahom onih talijanske kulture, koji se ne osjećaju Talijanima nego Fiumanima.
Rasprava o fiumanskoj posebnosti započeta je 1860. kada je autonomistički intonirana brošura Voti e bisogni di fiume (Težnje i potrebe Rijeke) naišla na velik otpor Hrvata.
Riječko autonomaštvo počelo se oblikovati u Autonomnu stranku (Partito autonomo) u trenutku kada mađarska vlada počinje provoditi jaku mađarizaciju.
Iako je pokretač moćni poduzetnik Luigi Ossoinack, kao prvi i najznatniji autonomist nametnuo se rođeni Riječanin Michele Maylender (sin židovskog trgovca) koji nakon više desetljeća vlasti riječkih mađarona pobjeđuje na gradskim izborima 1897.No veliki je val riječke, zavičajne samosvijesti potrajao tek nekoliko godina – brzo ga je potisnulo talijanstvo. Javlja se povremeno i dalje, katkad postiže i premoć. Autonomističko fiumanstvo živo je i nakon više od stotinu godina, a povijesna riječka trobojnica, tamnocrvena-žuta-plava simbol je gradske samosvijesti i dan ,danas se ističe!

Iz tog posebnog identiteta se rađa autonomaštvo kao ideja i želja. Supilo koji je poštivao riječku gradsku trobojnicu je rekao, mi tu nikada ne bi pobijedili… Fiumanstvo je multikulturalnost, multijezičnost i tolerancija.

Potom dolazi talijanski nacionalni fašizam i jugoslavenski komunizam koji doslovno briše svu riječku povijest, ne samo povijest našeg grada nego i kraja. Stanovnici su u totalnom pasivizmu i nezainteresiranosti, da se pokrenu za svoj grad i kraj, dok tvornice padaju jednom za drugom.

12.11.2004. Osnovana udruga “Slobodna Država Rijeka”, na dan kad je Rijeka postala država (1920.). To je prva udruga u Rijeci koja je počela promovirat riječki identitet i koja je učinila jako mnogo po tom pitanju. Prilikom osnivanja hrvatske vlasti bile su skeptične i nisu dopuštale ime “Slobodna država Rijeka” koje danas nosi. Iako neki od osnivača kažu da su bili susretljivi iz uprave. No bilo je tad i usijanih glava.
To su bili prvi počeci lokalpatriotizma u našem gradu nakon pada komunističkog totalitarnog sustava. I krenulo se odmah jako!!! Od kultne webstranice SDR koja je i danas remekdjelo (Gruda) , privlačila je sve više i više ljudi. I prvi put spojilo ljude (Fiumane) koji su morali napustiti grad. Tragovi odlazaka su i dan danas duboki, u tom prilogu govore napušteni stanovi u širem središtu Rijeke, koji podsjećaju da su u njima nekoć živjeli ljudi, čije jezik, kulturu, običaje,vjeru , patnju , ljubav današnji žitelji ne razumiju ili ne žele razumjet. Istina koliko bila bolna i neugodna ne smije se prešućivati i trebat će se kad tad pogledati u ogledalo.. Ne zbog prošlosti nego zbog naše budućnosti.
Prvoj lokalpatriotskoj, gradskoj udruzi u gradu koji je glavni cilj bio vratiti sjaj i mjesto gradu na Rječini gdje zaslužuje biti na karti svijeta. Mjesto u kojem bi se svi osjećali dobrodošli.
Grad bi bio puno više dobio od ovog, da je više znao cijeniti to što ima.
Da nije njih, sigurno ne bi ni ovo mjesto nastalo. Jer jedna ljubav veže drugu.
Zato hvala 9 momaka koji su odlučili odlučili svoje vrijeme , ljubav i odricanje dati gradu koji teče !!!
Tada malobrojni ali hardcore Riječani uzeli su stvar u svoje ruke i odlučili približit Riječanima svoju povijest i da stave Rijeku tamo gdje bi trebala da bude. Dvoglavi orao je sletio na toranj , riječka trobojnica je postala svečana zastava , Zanella je dobio svoj trg…sve je to poteklo iz njihove organizacije a brdo knjiga, izložbi, događaja koje su izdali tesko je i nabrojati… čitalo se i upijalo tko je volio Rijeku… Bez njih ova Rijeka ne bi imala dušu, ne bi ni imala smisla.
No nedostajala je masovnost.  Nešto više. Da ne govorimo da na internetu nije postojala niti jedna stranica o našem gradu i kraju. Ipak za to treba odricanja i ljubavi.

2009. Osniva se internetski portal i forum Lokalpatrioti Rijeka. Tada nije postajalo mjesto gdje se može otkrivati povijest Rijeke i našeg kraja.  U godini EPK (2020.)  dolazi i prvi webshop (suvenirnica) u povijesti Rijeke i našeg kraja  koji popularizira naš identitet , povijest i tradiciju.

2023. Prezentiran je atraktivan, riječki portal.  Gdje se može nači sva naša bitnija povijest, ne samo za nas Riječane nego i za sve strance koje zanima naš život i povijest te za sve, koji će doć živjet u naš grad i da geslo Indeficienter iz riječkog grba (1659.) bude nepresušno vrelo inspiracije za sve naše stanovnike.

07.04.2023.

(1.) Furlanija (tal. Friuli), kraj u sjeveroistočnoj Italiji; obuhvaća porječje Tagliamenta i donje Soče, između Karnskih Alpa i Jadranskoga mora. Sastoji se od pokrajina Udine i Pordenone.

(2.) Povijesno je netočno da je po ocu Zanella bio Furlan. Bio je iz okolice Vicenze, dakle Veneto… ali eto… tako se pjevalo.