O projektu

Identitet je nešto što se stalno mora održavati, nadograđivati a upravo je to zadaća ovog mjesta.
Ovo mjesto pokrenuo je samo jedan čovjek, koji stoji iza ovog projekta već 15 godina. Autor je svih projekata. Životna misija, životni poziv kako hoćete je ovo sve što vidite. Nije lagan put. Težak je.  A sve je počelo davne 2009. godine, shvativši da u našem gradu i kraju kronično nedostaje lokalpatriotizma, odnosno motivacije koja će pokretat Riječane i naš kraj. Rijeka ima fantastičan identitet, samo ga treba prihvatiti.

Da li se što promijenilo u 15 godina ? Pa je i nije. Da, stvari se mijenjaju, no presporo. Ne zaboravimo da živimo u gradu u kojem se 70 godina ugrađivala i stvarala mržnja prema svemu riječkom a to ovo mjesto želi promijeniti ! To je misija i zadaća ovog mjesta.  Ključno je okupljati one koji su za promjenu dovoljno, motivirani da se i pokrenu.

Lokalpatriotizam bi trebao biti glavni pokretač građana da se aktiviraju u svojoj lokalnoj zajednici i da pridonose društvu.
Grad u kojem su  stanovnici doslovno postali zombiji, kronično obeshrabljeni, pasivni i svi sumnjivo gledaju jedni na druge, zajednica koja ne vjeruje u sebe i ne vjeruje u ama baš ništa više u životu, samo ide dalje po nekoj duhovno i moralno potpuno praznoj inerciji.

Pa u čemu je onda problem ?

Jedan od većih problema su doseljenici koji žele nametat u našem gradu i kraju svoje običaje i kulturu. To je jako dobro vidljivo u navijačkoj pripadnosti, gdje roditelj preko svojeg djeteta prenose ljubav prema klubu, koji nema veze s našim gradom niti krajem a prenose čak i mržnju prema okolini u kojoj žive.  Ima jedna poznata stara latinska poslovica “Si fueris Rōmae, Rōmānō vīvitō mōre; si fueris alibī, vīvitō sicut ibi” (“Kada si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin…”). Znači da prilagođavate svoje ponašanje mjestu na kojem jeste. Tako i ovdje.

Zato što nitko, ali baš nitko od ljudi koji su na raznim rukovodećim funkcijama ne voli ni ovaj kraj, ni ovaj grad, ni ljude koji tu žive!
Ništa se u našem kraju ne događa ako u tome nema osobnog interesa pojedinca ili stranke, svi gledaju samo svoju guzicu i boli ih neka stvar za boljitak.

Rijeka rapidno svakih 10 godina, gubi svoje stanovništvo i postala neslavni rekorder, izgubivši najveći broj stanovnika u cijeloj državi. 52 000 Riječana je manje od 1991. (uzet je samo današnji okljušteni teritorij).

Očigledno još moramo tonuti…

Velik dio odgovornosti snose sami izrazito pasivni građani Rijeke, koji ne koriste  blagodati političkih izbora odnosno demokracije. Zbog nedovoljne opće informiranosti, nepoznavanja povijesti grada, nezainteresiranosti i pasivnosti koja se do sada pokazala prilično kobnom između ostalog i za kulturnu baštinu koja je u stvari i duša grada.

KREPAT MA NE MOLAT ! Uzrečica našeg kraja, čije značenje bi trebali shvatiti ! Vrijeme je da pokažemo snažnu pripadnost gradu i kraju u kojem živimo i da uz pozitivan naboj stare čakavske uzrečice krenemo naprijed i borimo se za sebe !

Grad će nam biti onakav, kakvim ga sami učinimo. I svojim primjerom, moramo to sami pokazati !!  Biti aktivan građanin. Zato ovo mjesto želi okupit oko sebe, samo one koji žele boljitak našeg grada i kraja, koji žele čuvati našu baštinu, identitet i koji vjeruju u promjene.

Voditelj i autor ovog projekta.