Rijeka grad koji je pod Hrvatskom najviše gospodarski i demografski potonuo ! Ovo su riječke firme kojih više nema !

Rijeka je grad koji koji je izgubio svu svoju industriju a i da se želi širit , nema se  kamo niti širit jer je politički stiješnjen u svojih zbijenih 44 km² o čemu smo nedavno pisali.

Ovo su riječke firme koje više ne postoje :

1. Autopromet
2. Autoremont – Matulji
3. Brodogradilište “Kantrida”
4. Brodokomerc
5. Brodomaterijal
6. Brodoprema
7. Color – Rijeka
8. DOMUS – Rijeka
9. Drvo Rijeka
10. Elektrolux
11. Elektromaterijal
12. Elektromehanika
13. Exportdrvo
14. Finomehanika
15. GP Jadran
16. GP Kvarner
17. GP Primorje
18. Graditelj – Matulji
19. Gradšped
20. Ikarplast – Crikvenica
21. Industroopreme
22. Instalater
23. Istravino
24. Izomont
25. Izvor – krojačka zadruga – Bakar
26. Jadrancolor
27. Jugokarbon – Bakar
28. Jugolinija (Croatialine)
29. Koksara – Bakar
30. Kompas – turistička agencija
31. Konstruktor
32. KVEX – Kvarner expres
33. Lero
34. Lošinjska plovidba brodarstvo
35. Matal – Rijeka
36. Mehanika – Kraljevica
37. Mehanotehna
38. Mesokombinat Rijeka
39. Metal – Opatija
40. Metalo Grafički Kombinat – MGK
41. Metalogradnja d.o.o. – Srdoči
42. Metan – Bakar
43. Monter
44. Riječina – građ.poduzeće
45. Riječka Banka
46. Riječka tiskara
47. Riječka tvornica konopa
48. Riječko Ugostiteljstvo i Turizam – RUT
49. Rijeka kolor
50. Rijekatekstil
51. Rikard Benčić
52. Seting – Delnice
53. Sladis
54. Slavica
55. Stalkoplastika
56. Stolar – Trinajstići
57. Stolarija – Bakar
58. Svijetlost
59. TIBO
60. Tipograf
61. Tiskara Rijeka
62. Torpedo
63. Transadria (ex Transjug riječki špediterski gigant )
64. Trgovačko – Opatija
65. Tvornica papira
66. Viševica – Bribir
67. Vulkan
68. Zanat -servis – Opatija

PROPALI GIGANTI

Torpedo – 3.300 radnih mjesta

»Rikard Benčić« – 2.600 radnih mjesta

Vulkan – 1.400 radnih mjesta

Tvornica konopa – 400 radnih mjesta

Tvornica papira – 1.150 radnih mjesta

GP Primorje – 2.200 radnih mjesta

GP Jadran – 1.200 radnih mjesta

GP Konstruktor – 1. 375 radnih mjesta

Croatia line 3.000 radnih mjesta

Transadria – 400 radnih mjesta

Brodomaterijal – 1. 370 radnih mjesta

Brodokomerc – 10.000 radnih mjesta

————————————-
Ovo baš nije točan prikaz . Ovo je već prikaz stanja u trenutku gašenja riječkih firmi kad je sve već otišlo kvragu, kad su se otkazi već izdavali na veliko.

Npr.
Građevinski div GP Primorje gdje je u najboljim vremenima radilo gotovo 9.000 ljudi također je nestao.
U 3. maju  je nekada radilo 7 000 ljudi a  danas 27.10.2024. oko 600-700 radnika.

Tu je Luka Rijeka koja je također otišla kvragu i ne zna se tko joj glavu nosi. Nevjerojatnih 7.000 zaposlenih sredinom osamdesetih smanjeno na oko 800 radnika (2012.). Luka Rijeka d.d. zapošljavala je ukupno 686 zaposlenika na dan 31.12.2014. godine. Danas 27.10.2024. oko 615 stoji  na službenim stranicama. Radno mjesto, koje je slabo plaćeno. Tvrtke kćeri Luka prijevoz d.o.o. i Stanovi d.o.o. osnovane za uhljebljivanje.
01.08.2003. Riječka banka otišla je u stečaj . Sumnjivim malverzacijama uništen je još jedan od riječkih privrednih identiteta. Banka je prvo prodana njemačkoj Bayerische Landesbank koja se za nju uopće nije brinula. Kad je pronađen gubitak od 100 milijuna dolara, BLB je banku vratila državi za svega jednu kunu. Na kraju preuzima ju Erste&Steiermärkische Bank d.d. koja odmah mijenja ime i bilježi dobit od 70 milijuna kuna. Riječka banka je bila simbol Rijeke, osnovana 1954. godine. Na vrhuncu moći bila je treća hrvatska banka i jedna od deset najvećih u Jugoslaviji, znak snage riječkog gospodarstva i kraja.
Lošinjska plovidba brodarstvo. Imali sjedište u Rijeci. 2013. prodan zadnji brod i otpušteno 220 radnika . Lošinjska plovidba brodarstvo djeluje od 1958. godine i imalo je više od 120 brodova.
Elektromaterijal – Imali su 200 zaposlenih u trenutku stečaja.
Brodokomerc je 2000. otišao u stečaj i puno nas je otišlo na biro i kasnije je uz stečajnu upraviteljicu, na ostacima starog Brodokomerca iznikao BrodokomercNova.
Transadria (1947.-2014.) riječki špediterski gigant, poznatiji kao Transjug, proglasio je stečaj  2014.
Elektromaterijal – Imali su 200 zaposlenih.

Zapuštena fasada i unutrašnjost a još više plaće dovoljno pokazuju stanje kakvo je bilo u BrodokomercNova

Dok drugi trgovački lanci Studenac , Tommy rade veliku ekspanziju po Rijeci , riječki je loše poslovao.

2024. Posljednji pozdrav jednom od malobrojnih preostalih riječkih identiteta, koji je odavno otišao u onu stvar . Nekoć najjači trgovački lanac u našem kraju.

KAKO JE RH UNIŠTILA JUGOLINIJU (CROATIA LINE) . PRIČA O NJOJ, PRIČA JE O PROPASTI RIJEKE !

Povijest Jugolinije također je vrlo burna i živopisna. Riječ je o kompaniji koja je uživala primat najvećeg linijskog brodara na Mediteranu, te povijest bilježi da je Jugolinija imala ukupno 187 brodova u floti, linije sa svim svjetskim kontinentima, te bila kompanija koja je diljem svijeta činila poznatim Rijeku, Hrvatsku i tadašnju Jugoslaviju. Aktom o osnivanju Jugolinije (puni naziv Jugoslavenska linijska plovidba) kompanija je stvorena na tada postojećoj floti od nacionaliziranih brodova, ratnog plijena i ratne reparacije, a naknadno je obavljena decentralizacija te je brodovima Jugolinije 1955. godine osnovana Atlantska plovidba, Tankerska plovidba i Splošna plovba. Nešto ranije, 1950. godine u Rijeci osnovana je Jadranska slobodna plovidba, a riječ je o današnjem Jadroplovu čije je sjedište u Splitu. Pored navedenog, Jugolinija je imala svoje predstavnike u svim najvećim lukama svijeta i bila je začetnik kontejnerskog i ro-ro prijevoza u bivšoj državi.

Najteži udarac

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kompanija je dobila novo ime Croatia Line i tada je u floti imala 50-tak brodova, te ukupno oko 3.000 zaposlenih. Zbog financijskih problema, gubitka linija i rasprodaje flote kompanija je 1999. godine završila u stečaju, koji se nažalost pretvorio u grubu likvidaciju. Iako je zadnji brod Croatia Linea završio u rezalištu 2003. godine, svjetskim morima i danas plovi osam brodova koji su bili dio flote CL-a. Propast ove riječke kompanije najveći je udarac kojeg je pretrpjelo hrvatsko pomorstvo u 20 godina samostalnosti hrvatske države. Svejedno, uspomena na Jugoliniju/Croatia Line i danas je vrlo živa među tisućama pomoraca, koji su plovili na ovim brodovima, pa je i zbog njih važno spomenuti se na važne datume u njezinoj povijesti. Prije desetak godina ozbiljno se zagovarala i opcija osnivanja novog riječkog brodara, registrirana je i tvrtka pod nazivom Kvarnerska plovidba, ali je sve ostalo mrtvo slovo na papiru. Stoga, preostaje tek zabilježiti povijesne datume. Jadroliniji slavlje, a Jugoliniji tuga za 65. rođendan.

2000. 02. Svibnja Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-60/2000, a radi blokade žiro računa u neprekidnom trajanju od 683 dana (od sredine lipnja 1998.), dan prije proslave Dana oslobođenja Rijeke, proglašen je stečaj “Croatia Linea”. Za stečajnog upravitelja imenovan je Teodor Čandrlić. Brodolom tvrtke koja je uživala epitet simbolariječkog i hrvatskog pomorstva, izazvao je snažan emotivni, ali i poslovni potres u pomorskim krugovima. Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 690 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika kompanije, ne računajući hipotekarna potraživanja po brodovima koji su kasnije sudski prodavani mimo stečaja jer su bili u vlasništvu inozemnih tvrtki “Croatia Linea”. Samo u razdoblju Brod Dubrovnik Croatia line-aod Srpnja 1999. do otvaranja stečajnog postupka u Svibnju 2000. prisilno je zaustavljeno i sudski prodano 15 brodova. Riječ je o brodovima koji su bili pod hipotekom Hamburgische Landesbank, te o brodovima koji su bili pod hipotekom drugih vjerovnika. Na dan otvaranja stečajnog postupka 02. Svibnja 2000., u vlasništvu “Croatia Line” bilo je ukupno sedam brodova, i to: “Karlobag”, “Krasica”, “Pionir”, “Sušak”, “Hreljin”, “Hrvatska” i “Buzet”. Navedeni brodovi bili su pod hipotekom domaćih banaka, dok jedan brod (Hreljin) nije bio opterećen hipotekom. Od otvaranja stečajnog postupka do dana obavljanja revizije (Studeni 2002.) svi brodovi, osim broda “Buzet” čija je prodaja u tijeku, su prodani. “Croatia Line” svoje najslavnije razdoblje proživjela je pod imenom “Jugolinija”. U floti tog prvog nacionalnog linijaša plovilo je 160 brodova, imala je linije sa svim svjetskim kontinentima, te bila kompanija koja je diljem svijeta činila poznatim Rijeku, Hrvatsku i tadašnju Jugoslaviju. Generacije i generacije pomoraca i pomoračkih obitelji othranjene su na valovima Jugolinije, a danas su pohranjene u sudskim arhivima. Propast ove riječke kompanije najveći je udarac kojeg je pretrpjelo hrvatsko pomorstvo u 20 godina samostalnosti hrvatske države. Polagano gašenje Croatia Linea počelo je 1992. godine kada je zadnji udarac u toj pljački dao DARIO VUKIĆ (HDZ) koji je preuzeo kompaniju iz ruku Milivoja Brozine. U to vrijeme “Croatia Line” je već bila u ozbiljnoj krizi čemu je pogodovao i raspad jugoslavenskog tržišta, rat i velike kreditne obveze. Vukić je naslijedio moćnu flotu s više od 50 brodova od kojih su 23 prodana za njegova mandata, uglavnom za podmirenje dugova. Nakon njegova odlaska brojni vjerovnici nastavili su plijeniti preostalu flotu od 20-ak brodova. Sedam ih je bilo na mrtvom vezu u hrvatskim lukama. Na kraju je proglašen stečaj “Croatia Linea”. Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 600 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika. U stečaju je prodana i najvrijednija nekretnina, impresivna poslovna zgrada na riječkoj rivi. DARIO VUKIĆ je rođen 07. Veljače 1958. u Rijeci. Hrvat. Završio je Tehnički fakultet u Rijeci; dipl.ing strojarstva. Danas je praktički anonimni građanin, a bio je najmoćniji igrač HDZ-a u Rijeci. (Izvor: Novi List, Darko Pajić , Marinko Glavan: Smrt brodara: Hrvatska ostala bez brodova…., 15. prosinac 2013.,
2001. godine izdala je “Jugolinija” prilično luksuzan katalog brodova svoje tadašnje flote. Bilo je to tik pred neprijateljsko preuzimanje kompanije od strane ‘Adzeja i skupocjenog “presvlačenja” imidža firme u nesretni “Croatia Line”. Navodno je cirkus koštao oko 10 miliona dolara – točna se suma ne zna. Nije, naime, trebalo samo prepiturat brodove (to se ionako radi svako toliko) i promijeniti ciminjere već i promijeniti kompletan tiskani materijal od posjetnica preko memoranduma, zaglavlja teretnica i manifesta (to se dijelilo agentima po svijetu) te sve ostale materijale koji se nalaze po uredima i brodovima (čaše, šalice, pribor za jelo itd. itd…)

Stambeni fond činilo je 1 166 stanova, ukupne stambene površine 47 392,22 m2. Odnavedenog broja 1 123 stana bila su u Rijeci.

Poslovna zgrada, Rijekam Skladište, Kukuljanovo, Klub, Kostrena, Ambulanta, Rijeka, Laboratorij, Rijeka, Predstavništvo, Zagreb, Garaža, Rijeka

Poduzeće je na dan 1. travnja 1991. imalo 668 zaposlenika u administraciji, dok je s 2 515  pomoraca  zaključen  ugovor  kojim  su  angažirani  na  određeno  vrijeme.

Na dan otvaranja stečajnog postupka (2. svibnja 2000.) u vlasništvu podružnica bilo je ukupno sedam brodova, i to: Karlobag, Krasica, Pionir, Sušak, Hreljin, Hrvatska i Buzet. Navedeni brodovi bili su pod hipotekom domaćih banaka, dok jedan brod (Hreljin) nije bio opterećen hipotekom. Od otvaranja stečajnog postupka do dana obavljanja revizije (studeni 2002.) svi brodovi, osim broda Buzet čija je prodaja u tijeku, su prodani.

Ironijom sudbine, zadnji brod Croatia Linea koji je prodan u staro željezo zvao se »Hrvatska«

Rijeke danas nema nigdje ! Naprosto je nevjerojatno da  gradovi koji su sve karte bacili u turizam gospodarski prestižu dok Rijeka spava usnuli san, dok ju uništavaju razni jebivjetri već 30 godina, KOMUNJARE  kako nas posprdno nazivaju van Rijeke zbog SOCIJALISTIČKE DEMOKRATSKE STRANKE koja nije mrdnula za svoj grad 3 desetljeća! Ima najgori putnički pomorski terminal, rješenje iz doba Vlade HDZ-a i prometnih stručnjaka s fakulteta iz Rijeke, putničku luku koja nije spojena s ničim (Jadrolinija je totalno zapustila riječki pravac, za razliku od zadarskog i splitskog akvatorija). Ima zastarjelu jednotračnu željeznicu iz doba AU, iz 1873.godine te zastarjelu pomorsku luku čiji promet sve manji i ono najtragičnije Vlada Republike Hrvatske prodala je našu riječku kontejnersku luku strancima čiji je interes izvlačenje samo profita bez ulaganja u razvoj, što je samo po sebi logično. Imamo i najgoru zračnu luku u Hrvatskoj.  Riječku KD Čistoću možemo slobodno možemo preimenovat u NEČISTOĆU, jer ovo na što izgleda grad, ovako zapušten i prljav nije bio nikad u zadnjih 30 godina.

Pasivna uloga je samo preslika PASIVNIH riječkih birača, koji su totalno nezainteresirani za bilo kakve PROMJENE.

Ljagu uništenog i posrnulog grada, teško će bilo tko skinuti a o riječkom identitetu nitko ne brine trenutno osim nas.

Danas je Rijeka najpropaliji i najzapušteniji grad u Hrvatskoj. Rijeka je ušla u  Europsku uniju kao grad koji više ni u Hrvatskoj nema neku važniju lidersku poziciju u gospodarstvu. Propast 3. maja Rijeku na neki način dovodi u krizu identiteta, odnosno s gašenjem ovog zadnjeg velikog riječkog, višestoljetnog, gospodarskog giganta, Rijeka iz svoje definicije gubi pridjev “industrijski”. Neminovno smo suočeni sa situacijom redefinicije grada i njegova identiteta koji, nažalost, više nije niti lučki niti industrijski. Rijeka prolazi kroz dugo mračno razdoblje i duboku krizu na svim nivoima od gospodarskog, demografskog, socijalnog, kulturnog  i drugog. I nije prvi put u zadnjih 200-ak godina. Čini nam se kao da je gradu iščupana duša.

dav

SONY DSC