KAKO SU SUŠAČANI IZGRADILI NOGOMETNO IGRALIŠE NA KANTRIDI
Zanimljivo igralište na Kantridi nije spadalo tada pod Rijeku. Taj je dio grada bio u okrilju Austrijske Monarhije i valjalo je ishoditi dopuštenje za preuređenje prostrane ravnice. Doduše bit će izgrađen 1913.
Zemljište stadiona bilo je vlasništvo općine Kastav koja ga je dala mađarskom poduzeću Schwarz & Gregersen za vađenje kamena za gradnju pristaništa Riječke luke na 10 godina. No ona ga više nije koristila.
Sušački srednjoškolci, članovi Hrvatskog sportskog društva Viktorija, na jednom su od svojih mnogobrojnih treninga trčanja na dionici Kantrida – Volosko zastali da se odmore na zidu iznad starog kamenoloma i shvatili da bi možda to moglo biti dobro mjesto za nogometno igralište. Ideja je postala sve glasnija i prvi korak bio je nagovoriti vlasnike kamenoloma, mađarsku tvrtku koja kamenolom više nije koristila, da daju dozvolu za gradnju igrališta. Općinsko vijeće Kastva, na čijem se području nalazio kamenolom izdalo je dozvolu o prenamjeni prostora u sportske svrhe. Radovi su tada krenuli u najvećoj tajnosti.
Kamenolom (današnji stadion) Kantrida do I. svjetskog rata bio je na području tada velike Općine Kastav (kao i Drenova, Pehlin, Zamet, Srdoči, Preluk…). Postoji odluka Poglavarstva Općine Kastav o darovanju kamenoloma Cantrida sportskom društvu Viktorija Sušak za gradnju igrališta…
Prva službena trening utakmica:
27.04.1913. Odigrana prva trening nogometna utakmica na Kantridi. Susret su odigrale Victoria (Sušak) i ekipa sa engleskog parobroda Ivernia, rezultat nepoznat. Službeno otvaranje stadiona upriličeno je u nedjelju 01.06.1913. i za tu priliku gost Victorije bio je – Građanski (3:0)!
01.06.1913. Igralište Kantrida je svečano otvoren prvom službenom nogometnom utakmicom između Victorije i zagrebačkog Građanskog (HŠK Građanski – Prvi hrvatski građanski športski klub , osnovan 1911.) . Victoria je u toj povijesnoj utakmici pobijedila 3:0.
Victoria: Prebeg, Haramija, Novaković, Margan, Medanić, Lipovac, Albaneze, Kukić, Krunoslav, Fabica, Veljaćić.
Građanski: Vrdjuka, Šeframek, Šifer, Benić, Horvat, Stary, Jurčec, Kinert, Leško, Granetz, Offak.
Sudio je Milan Martinović.
Utakmica je počela u 17 sati. Cijene ulaznica su bile: sjedala 1 kruna, lijeva strana stajanje 80 filira, desna 60 filira, a djeca su plaćala 40 filira. Na opće iznenađenje i van svih očekivanja, Sušačani su dobrano zaslanili gostima. Bilo je 3:0 za domaće. Igralo se pošteno. Nakon toga učestale su sa svih strana ponude za gostovanje na Kantridi, i to ne samo za igranje s „Victorijom” već i s ostalim riječkim klubovima
Hrvatski športski klub “Victoria” osnovan je 1908. na Sušaku. 1913. Pismoslikari, članovi Victorije, izgrađuju veliku kamenu natpisnu ploču veličine 8 x 1 metar, koja će biti postavljena na početku ulaza u igralište.“ Osvanuo je povijesni natpis: Igralište hrvatskog športskog kluba Victorie.
A utakmice u Rijeci igrale uglavnom na igralištu na Pioppima, koje je bilo u vlasništvu obitelji Kvassay a ova obitelj je to zemljište prodala jednoj austrijskoj kompaniji koja će tu podignuti industrijsko postrojenje. Dakle cijeli grad i okolica bila je jedna velika zona svih utjecaja tal., hrvatskih, mađarskih i austrijskih.
No iako je Fiume kao grada imala oblik izdvojenog zasebnog tijela, povlastice autonomnosti kao Corpus Seperaatum, bila je pod utjecajem mađarskih vlasti. No provođenje mađarizacije ne doživljava osobito velik uspjeh na Fiumanima. Škole su bile isključivo na talijanskom ili mađarskom a zadnju i jedina škola na hrvatskom jeziku mađarske vlasti preselile su 1896. s Fiumare na Sušak 1896. Uporaba talijanskoga jezika odnosno fiumanskog u života Riječana nadmoćno je prevladavala.
Što se tiče Sušaka. Zakonodavnu vlast u poslovima obavljao je Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Spomenimo da je Dalmacija bila pod austrijskom vlašću. Rijeka je slala svoje predstavnike u Ugarski parlament. Fiumani su 1899. prosvjedovali protiv dvojezičnih natpisa na električnom tramvaju, jer su uz talijanski stavili i mađarski.
U takvim političkim prevrtanjima Sušačani, 1913. prelaze Rječinu i na Kantridi sebi rade novo nogometno igralište.
10. veljače 1947. godine Mirovnim ugovorom u Parizu, Fiume i Istra službeno su pripale Hrvatskoj, a Sušak i Fiume 28.02.1948. ujedinjeni su u jedan Grad Rijeka.
