Grad Rijeka se sastoji od 34 mjesna odbora.
Imena kvartova
Kultni riječki nazivi Krnjevo, Campetto, Costabella, Bivio uopće ne postoje kao službeni naziv nego žive kao usmena predaja. Tu možemo dodat i Sušak, Stari grad koji nemaju zasebno ime. Iako je Školjić mjesni odbor, ipak 2017. nekako uspio malo ispravit povijesnu, urbanističku i arhitektonsku, pa i svakodnevnu – u kolokvijalnom izrazu Riječana veliku nepravdu dodavši naziv “Stari grad” kojim mnogima Riječanima, taj naziv još piše u dokumentima.
Najveći apsurd je kvart Sveti Nikola, donedavno najmnogoljudniji, gdje većina stanovnika s tog područja, nikad nije ni čula za taj naziv 30 godina! Jednostavno Riječani to mjesto zovu jedino i samo Krnjevo. 2018. imamo zabilježen pokušaj o promjeni naziva Mjesnog odbora iz Sveti Nikola u Krnjevo, no Odbor za mjesnu samoupravu Gradskog vijeća Rijeke ili Gradsko vijeće je to odbilo*. (*nemamo trenutno informacije tko je srušio odluku pa nam javite )
Pa tu su i kvartovi čiji nazivi nestaju “Štranga” koja većina Riječana ni ne zna, gdje su njene granice a i netočno se pišu neki npr. Toreta se ne piše Toretta iako je na starim kartama tako obilježeno. Ispravno je Toreta, s obzirom da je to izvorni fiumanski naziv, Toretta ili bilo koja varijacija bila bi netočna.
Grad Rijeka ako baštini svoju povijest , trebao bi i neke kvartove nazvat po spomenutim, kao odraz svoje povijesti.
Mjesni odbori
Vijeće mjesnih odbora na čelu s njihovim predsjednikom, bi trebali biti poveznica između Grada Rijeke i kvartova, utvrđivala probleme i potrebe građana i prioritete njihovog rješavanja. No, u praksi, to nije baš tako. Npr. Sušačka je Draga, kao i Sveti Kuzam geografski rubni mjesni odbor, a nemar i djelovanja Grada dodatno otežavaju cijelu situaciju. Kako ovaj, tako i svi ostali mjesni odbori i kvartovi, sa svojim ljudima, zaslužuju da ih se sasluša i čuje, a potom osigura osnovna infrasktruktura za normalan život. Treba naći i balans proračuna, jer nije isto negdje gdje živi 7 000 građana, gdje su troškovi održavanja i potreba nesporedivo veći, nego negdje gdje je nastanjeno 188 osoba.
Glas i problemi građana ne mogu se jasno artikulirati. Treba ohrabrit i građane jer reakcija građana, je takva, nemaju volje niti interesa, pa niti za organizaciju skupa građana, kako bismo svi zajedno razgovarali o dobrim i lošim stvarima u našim mjesnim odborima. Također svaka zgrada ima svojeg predstavnika, kojih se ništa ne pita. Zašto ih Grad Rijeka, ne bi bolje uključio kao svoju vezu za unaprijeđenjem života u njihovim kvartovima, koji najbolje znaju probleme svoje ulice. Predstavnici suvlasnika zgrada su već “izgrađene” osobe, kojima su stanarima dali svoje povjerenje. I Grad Rijeka bi ih trebao upotrijebiti. Ovo je kompleksna tematika, koja traži mnogo razgovora.