Telegrafsko-telefonski centar (Kučan, 1976.) karakterističan je po pročeljima koja su izvedena od bijelih geometrijski obrađenih panela.
Telegrafsko-telefonski centar na Kozali u Rijeci
2010.
Ova monumentalna građevina, smještena na osami gradskog predgrađa Kozale i u neposrednoj blizini groblja, nije bila uvjetovana potrebom uklapanja u postojeći ambijent. Arhitekt Ivica Kučan smatrao je da će nakon izgradnje nove prometnice – riječke zaobilaznice (1977. započinju radovi i traju 36 godina) – golemi blok međunarodnog telegrafsko-telefonskog centra (1974.–1975.) postati jedan od ključnih znakova u prostoru, svojevrsni „prvi gradski arhitektonski signal” na sjeveroistočnom, za Rijeka najvažnijem ulazu u grad.
Riječ je o jednom od Kučanovih ranijih objekata ove namjene, a kao i većinu njegovih sličnih projekata, obilježavaju ga malobrojni i uski otvori na pročelju. Razlog tome leži u tadašnjoj visokoj razini automatizacije tehnike, ponajprije telefonskih centrala: velika tehnička postrojenja zahtijevala su znatan prostorni kapacitet, ali ne i obilje prirodnog svjetla. Vidjeli smo već takav pristup arhitekturi na robnoj kući RIJEKA (1974.) koje je izveden bez prozora, da se izgubi pojam o vremenu, što je za ono doba bilo nešto što nismo imali prilike vidjeti.
Fotografija je u rezoluciji 1800 x 1147
Arhitektonski simbol Rijeke, danas je vidljiv s riječke zaobilaznice – “Međunarodni telegrafski-telefonski centar” neboder na Kozali, Petra Kobeka 15.
Prekrasna fotografija, na kojoj se vidi izgradnja stambenih nebodera na Kozali (izgrađen je 1978.). Za one koji bolje poznaju Kozalu, ova slika izaziva oduševljenje.
Tu se može još vidjeti trgovina Ivna ali bez kata, te u park spomenik palim borcima. 1974. Generalnim urbanističkim planom grada Rijeke definiran koridor trase riječke obilaznice s pripadajućim čvorištima. 1977. je na ovom području Kozale, Škurinja započela izgradnje riječke obilaznice i potrajat će preko 3 desetljeća. U međuvremenu, toliko se otegla njena izgradnja da danas prolazi kroz središte Rijeke i danas ne predstavlja nikakvu obilaznicu ili zaobilaznicu, zaobu kako ju zovu Riječani.
Neboder je obnovljen j2015., od strane vlasnika zgrade Hrvatskog Telekoma.
T-COM KAO NAZIV VIŠE NE POSTOJI
Naziv T-Com je službeno ukinut 2011. godine. No zanimljivo i dalje se koristi u komunikaciji Riječana, iako niti na računima odavno ne piše taj naziv. Te je godine Hrvatski Telekom dovršio proces ujedinjenja svih usluga pod jednim imenom i jednim brendom – Hrvatski Telekom. Naravno od hrvatskog nije ni H , jer pravi vlasnici su Nijemci i sav profit izvlači se iz zemlje. Od tada se koristi isključivo naziv Hrvatski Telekom, u skladu sa strategijom većinskog vlasnika Deutsche Telekom.
31.10.2025. Na vrhu zgrade ostalo je još slovo T.
T-Com (odnosno Hrvatski Telekom) nije prodan odjednom, nego postupno.
Ključne godine:
-
1999. – Deutsche Telekom kupuje 35 % udjela u Hrvatski Telekom (HDZ)
-
2001. – Deutsche Telekom povećava udio na 51 % i postaje većinski vlasnik (SDP)
1999. godina – prodaja 35 %
-
Na vlasti: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)
-
Premijer: Zlatko Mateša
-
Predsjednik RH: Franjo Tuđman
Upravo tada je sklopljen prvi ugovor s Deutsche Telekomom.
2001. godina – povećanje udjela na 51 %
-
Na vlasti: Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), koalicijska Vlada
-
Premijer: Ivica Račan
-
Predsjednik RH: Stjepan Mesić
Tada je potvrđena i dovršena većinska kontrola Deutsche Telekoma. Prvom fazom privatizacije HT-a iz 1999. godine Republika Hrvatska je Deutsche Telekomu prodala 35% dionica HT-a u vrijednosti od 850 milijuna američkih dolara, dok je u drugoj fazi privatizacije HT-a iz 2001. Deutsche Telekom kupio dodatnih 16% dionica HT-a za 500 milijuna eura.
