Ovo je SPOPMEN članak o legendi motociklizma i jednom od najvećih motociklista svih vremena ne samo u Hrvatskoj već i na području cijele bivše Jugoslavije !
Marijan Kosić –
datum rođenja : 22.08.1941.
mjesto rođenja: naselje Vrh, grad Krk.
datum smrti : 14.11.2011. Rijeka
Preminuo je u svojoj je garaži popravljajući auto u Vodovodnoj ulici.
Marijan nije imao djece i nije imao rodbine u Rijeci. Cijeli život je posvetio motociklizmu, danas zaboravljen čak i od HAMS-a (Hrvatski Motociklistički Savez) na njihovim stranicama ni riječi o ovom velikanu. Nije mu vratila niti sredina koja se njime ponosila. Rijeka bi mu se mogla odužiti dajući njegovo ime nekoj ulici, skulpturu, spomenik u prirodnoj veličini na Trsatu, Preluci ili stazi na Grobniku.
Ma kako god se tko ponio prema njemu, ostat će ono što je bio: najveći, slavan, rekorder, miran, tih, povučen i poznat – jednostavno Mario. Njegovo ime i doprinos motociklističkom sportu upisani su zlatnim slovima u oktansku povijest.
Bio je član Auto moto društva “Rudolf Štiglić” , danas AK Rijeka (Auto klub Rijeka).
Rekorder po broju titula
Rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka Jugoslavije – nanizao ih je 11: sedam u klasi do 250 ccm (1968., 1972., 1973., 1974., 1975., 1976. i 1977.), te četiri u klasi do 175 ccm (1970., 1971., 1972. i 1977.). Bio je prvakom Hrvatske i Slovenije 1967. godine u klasi 175 ccm, iste godine u klasi 250 ccm drugi, a peti u klasi 125 ccm. U državnom prvenstvu iste je godine bio treći u 250 i četvrti u 175 ccm. Godinu kasnije treći, a 1969. drugi u klasi 175. Dobitnikom je Zlatne značke AMSJ i AMSH, Zlatne plakete Narodne tehnike, Plakete Castrola i Zlatne plakete Općine Rijeka.
Trsat – Utrka “Oslobođenje Rijeke”. Utrka se održavala od 1961. do 1972. godine na kružnoj stazi oko Trsata. Najzanimljiviji su bili dvoboji dvojice najboljih riječkih motociklista Marijana Kosića i Branka Bevande. Rekord staze od gotovo 130 km/h ostvario je 1972. godine Marijan Kosić.
1970. Arandjelovac, 175cm3 Marijan Kosić.
1972. u Srebrenici pred 19 000 gledatelja. Pobjednik utrke bio je Marijan Kosić. Novinar iz Srebrenice sačuvao je isječak. Hvala mu !
1979. Pred 40 000 gledatelja, odnio pobjedu. Evo kako su novine tada pisale. “Brojni ljubitelji moto-utrka dugo će pamtiti borbu u klasi sa 250 ccm. Optimističke izjave Borisa Bajca da će i u ovoj klasi pobijediti nisu se ostvarile. Sa starta je krenuo posljednji ! U nastavku je, međutim izvanredno vozio, ali se morao zadovoljiti 7 mjestom. Žestoka borba vodila se između Riječana Marjana Kosića prvaka Jugoslavije i mnogo mlađeg Vladimira Hegela iz Zagreba. Obojica su vozili Jamahe. Poveo je Hegel i vodio sve do 4 .kruga kad ga je obišao Kosić zadržavajući čelnu poziciju do kraja!
Prijatelji i oni koji su ga bolje poznavali zvali su ga Marijo.
Marijan Kosić & Miško Crljen. U pozadini trofeji i grb od NK Rijeke.
Odlična fotografija – veliki rivali na pisti Mario Kosić i Branko Bevanda još jedan motociklistički as sa Kvarnera !
Mario Kosić na čuvenoj Preluci. Na Preluci su se odlučivali prvaci svijeta, dokazivali najbolji među najboljima. Na tom kultnom mjestu startno-ciljne linije ne postoji ni tračak spomena na legendu zvanu Preluk.
Neki od komentara forumske teme, koje više nema :
jazbac » 14.11.2011,
Bio je legenda, Bodul, oličenje primorske upornosti i neka me se krivo ne shvati, sušta suprotnost Branku Bevandi (kome isto svaka čast) ali koji nije nikad imao soldi za doć do pravog motora, ali je to nadoknađivao izuzetnom hrabrošću i entuzijazmom.
Mislim da nitko (iz Rijeke) u ovom sportu nije osvojio toliko titula prvaka pa se skromno nadam da će ga grad Rijeka znati vrednovati, da li kroz imenovanje neke ulice ili nešto slično. Bio je oličenje skromnosti, hrabrosti i radišnosti. Pamtim utrke u Preluku kada je svatko “Kosića” spominjao s velikim poštovanjem! Mario je zaslužio spomenik, kao i Prelučka staza. Naime, nigdje i ni na koji način ne postoji nikakav znak ili informacije da su tu vožene utrke Svjetskog prvenstva.
Mario je po mom misljenju a i po misljenju nekih mojih prijatelja bio bolji vozac od Branka Bevande. Na koncu konca on je bio automehanicar a ne vozac kamiona kako je BB poceo voziti u nekadasnjem VELEZITO Rijeka. Kad znas popravljati motor i znas kako motor radi onda znas bolje to koristiti u samoj voznji od obicnih vozaca, to je provjereno i sigurno 100%. Sjecam se Maria od malih nogu sa utrka oko TRSATA, PRELUKA a i znali smo se pozdraviti a i sjedili smo vise puta zajedno na kavi itd….. bio je prijatelj moga pokojnog oca jer je i moj tata bio automehanicar i vozio je motore i aute od malih nogu…… Bio sam na moru kad je Mario preminuo i zao mi je da nisam bio na sprovodu tom dobrom covjeku i MOTOCIKLISTICKOM AS-u. Neka mu je laka zemlja i vjecna slava. Nadam se isto tako da ce grad Rijeka dati njegovo ime ako se bude gradila nova staza na Grobniku……., kao sto je svugdje u svijetu dano ime stazi od nekog poznatog vozaca , pa zasto staza na Grobniku ne bi bila CIRCUIT MARIO KOSIC ?
Do 1965. g. živio sam na Pehlinu. Tamo, u onoj ex. kasarni talijanskih financa/ taj dio se i zove Granica / držao je punionicu soda vode Milan (čini mi se Širola)-Pasaretar koji je stanovao na Turkovu.
- kuća Milana Pasaretara na Turkoven
Iz toga doba sjećam se baš pasarete. E, vi mladi to niste vidjeli. Sama boca, čini mi se od 2.5 dl, je bila takva da je u njoj bila i staklena kuglica koja se prilikom punjenja, valjda pod pritiskom CO2, digla i tako začepila bocu. Kad bi htio popiti sadržaj boce jednostavno si tu kuglicu prstom potisnuo i čarobna pasareta bi nadražila sva osjetila. Mljac!
Ali, priča ide dalje.
U toj punionici radio je početkom 1960-ih i Marijo Kosić. U početku je razvozio te napitke po okolnim oštarijama konjskom zapregom. Kasnije je Milan kupio neki kamioncin pa je Marijo postao šofer. Dakle od furmana do vozača i motociklističkog asa.
A šta se tiče Kosića i njegovog ljutog rivala Bevande, jasno, draži mi je bio Kosić. I ne samo zbog lokalpatriotizma.
A sada o pasareti.
Prvi put sam je probala u Istri pred dvadesetak godina i svidjela mi se.
U mome djetinjstvu se tu nije više pila, ja je se ne sjećam. (5 godina dijeli mene i Milića) Ja sam kao mala pila koktu.
Za ljubitelje pasarete, tko ne zna- još uvijek se može dobiti po lokalima u Istri (možda i u dućanima, nisam provjerila), kuglice nema više.
http://www.zondra.hr/agroturizam-gologoricki-dol/
Pašareta/pasareta je bezalkoholno gazirano piće crvene boje, jako poznato i omiljeno u Istri. Proizvodi se još samo u Pazinu, a iza njenog imena se krije originalna receptura obitelji Ferenčić koja je proizvodi od 1924. godine.
Rijeka gotovo više nema nikakve dodirne točke s Kosićem. Njegova voljena Yamaha iz garaže ovješena vijencem, spašena je od propadanja, tako da je otišla u Bribir onome, kojem je njegov motor nešto značio.
Na žalost, nesretnim spletom okolnosti, doživio težak pad. U “Zagrebačkom zavoju”, u sudaru s mladim motociklistom početnikom, u trećem krugu treninga zadobio je teške povrede glave. U bolnici je proveo tri mjeseca, a kada ju e napustio život mu se totalno promijenio. Suočio sa teškim zdravstvenim stanjem i besparicom. Dugo se oporavljao i nikad više nije sjeo na trkaći motocikl. Ostavljen od većine nekadašnjih znanaca, pa i prijatelja, zaboravljen, životario je skromno, svakodnevnicu provodio u svojoj garaži u Vodovodnoj ulici.
Grafit u spomen Marijana Kosića
MO ŠKOLJIĆ 17.2.2012.
Uskoro grafit u Vodovodnoj ulici u spomen na Marijana Kosića
Na iniciijativu dijela građana Vodovodne ulice u caffe baru “Skradin” prikupljaju se dobrovoljni prilozi za izradu grafita u spomen na nedavno preminulog riječkog motociklističkog asa Marijana Kosića. Akciju je neposredno podržao gradonačelnik Grada Rijeke mr.sc. Vojko Obersnel i sredstvima Grada pripremljena je podloga za izradu grafita.
Na iniciijativu dijela građana Vodovodne ulice u caffe baru “Skradin” prikupljaju se dobrovoljni prilozi za izradu grafita u spomen na nedavno preminulog riječkog motociklističkog asa Marijana Kosića. Akciju je neposredno podržao gradonačelnik Grada Rijeke mr.sc. Vojko Obersnel i sredstvima Grada pripremljena je podloga za izradu grafita.
Što je Marijan Kosić značio za riječki motociklistički sport sjećaju se uglavnom starije generacije i zaljubljenici u motociklizam. “Novi list” kaže: “Slavljen i zaboravljen”. No, građani Vodovodne i MO Školjić ne bi željeli da tako i ostane.
Naime, za nas je Marijan bio “dobri duh” Vodovodne ulice gdje je radio i preminuo – tiho kao što je i živio. U svojoj je skromnoj automehaničarskoj garaži uvijek bio spreman pomoći i popraviti, za druge beznadežno pokvarene, stare automobile (nije se naš Marijan bavio Mercedesima, Audijima ili BMW-ima), za cijenu najčešće u visini „koliko možeš platiti“. Skroman, prečesto u financijskom gubitku, ali uvijek u ljudskom dobitku.
Ljudi su ga voljeli te je spontano nastala ideja da se na prikladnom mjestu u ulici napravi grafit – slika Marijana na motociklu kojeg je toliko volio i kojim je zadužio naš grad.
Kao najpogodnije mjesto od strane MO i samih građana utvrđen je zid u vlasništvu Grada Rijeke na površini iznad kojeg „Rijeka promet“ deponira prikupljena vozila bez registarskih pločica , a tu su u mnogome automobili koji bi još mogli biti u voznom stanju da njihovi vlasnici imaju novaca za osnovni servis i registraciju.
Kako je zid u vrlo lošem stanju i nepodesan za izradu grafita, zahvaljujući podršci Gradonačelnika nedavno je uređen jedan njegov dio na kojem bi uskoro trebala osvanuti slika Marijana Kosića, te bi se tako, barem simbolički, građani Vodovodne odužili svome velikom prijatelju.
Hvala Marijane!
Grafit je nastao 2012. No tijekom godinama, ostali su tek obrisi. Nije dobro spomen rješenje nikako.
Vodovodna 2012. godine. Marijan Kosić najtrofejniji motociklist nekadašnje Jugoslavije , svoj mir pronašao je radionici u Vodovodnoj gdje je bio spreman uvijek pomoći, ljudi su ga voljeli zbog njegovih osobina, tako je prozborio čovjek koji nam je pokazao njegovu garažu.
A danas izgleda to ovako. 14.11.2024.
Naš kraj imao je četiri kvarnerska motociklistička asa. To su Nikola Mika Šnjarić iz Crikvenice, Zdravko Matulja iz Matulja, Branko Bevanda iz Opatije i MARIJAN KOSIĆ i svi zaslužuju naše poštovanje.
Preluka, Trsat, Grobnik. Na tim kultnim mjestima startno-ciljne linije ne postoji ni tračak spomena na legende a kamoli spomen na nekoć brojne utrke. Ako ih mi ne poštuju neće ih niti drugi. Još jedan tipičan odnos vlasti, riječkog SDP-a prema riječkim vrijednostima ali zato drže do biste Tita u uredu ili Che guevare .
Marijan Kosić predstavljao je Rijeku i ona bi se prema najvećem i najtrofejnijem motociklistu tadašnje države, trebala na primjeren način odužiti i zahvaliti.
