23.04.1779. RIJEČKI CORPUS SEPARATUM – sve što niste znali

Grad Rijeka je imao poseban teritorijalni status u sklopu Habsburške Monarhije (kasnije Austro-Ugarske). Status zasebnog, izdvojenog tijela pridruženog ugarskoj kruni kao važne luke posebne AUTONOMIJE kroz povijest (1779.-1924.) u pravnom značenju zvao se CORPUS SEPARATUM !

Zbog toga se smatra da je i to najdugovječniji Corpus separatum (pravni i politički status) i po tome, zaista poseban u povijesti svijeta !

UKRATKO ČINJENICE

Nitko se dosad javno na internetu, nije potrudio obraditi izrazito važnu za Riječane ali i vrlo “kompleksnu” temu riječkog CORPUS SEPARATUMA. Evo je na lagani način objašnjen svakom lokalpatriotu , čitatelju uz dostupne priloge na uvid javnosti i svima koji će u budućnosti proučavat ovo razdoblje ili podizat svoju svijest o poznavanju svojeg grada.
Sva današnja saznanja o Corpusu separatumu, predočena su ovdje u članku koji je zbog širine i obujma podijeljen na 5 cjelina. SERIJAL O RIJEČKOM CORPUSU SEPRATUMU 3/5.

KRONOLOŠKI ,
BAKARSKA  POVELJA MARIJE TEREZIJE IZ 1779. GODINE
RIJEČKA POVELJA MARIJE TEREZIJE IZ 1779. GODINE
SPOMEN PLOČA NA ZGRADI MUNICIPIJA S PRIJEVODOM

CORPUS SEPARATUM – KRONOLOŠKI

1779. POVELJA MARIJE TEREZIJE udarila je temelje CORPUS SEPARATUMA.

Prije 1779., Rijeka je bila pod upravom Habsburške Monarhije, ali je 1776. godine carica Marija Terezija odlučila grad predati Kraljevini Ugarskoj kako bi potaknula trgovinu. Međutim, zbog udaljenosti Ugarske od Jadranskog mora, Rijeka je najprije pripojena Kraljevini Hrvatskoj. Nakon pritisaka i protesta lokalnog stanovništva, koje je težilo većoj autonomiji, Marija Terezija je 1779. godine proglasila Rijeku Corpus separatum, čime je grad dobio poseban status unutar Ugarske.

1773. kraljica Maria Theresa Slikar.: Anton von Maron (1733. Wien – 1808. Roma)

Portret Marije Terezije čuva se u Kunsthistorisches Museum, Gemäldegalerie Room VII. (Muzej povijesti umjetnosti u Beču).

23.04.1779. Marija Terezija posebnom poveljom izdvaja Rijeku kao Corpus separatum iz dotadašnje provincije Austrijsko primorje. Koristeći pogodnosti slobodnog grada – luke, Rijeka nakon toga započinje veliki gospodarski uspon koji kulminaciju doživljava na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće, a grad pretvara u važnu imperijalnu luku. Ovakvo administrativno stanje, uz veći ili manji stupanj autonomije i suvereniteta u odnosu na susjedne države, potrajalo je sve do nastanka RIJEČKE DRŽAVE odnosno do 1924. godine kad ju talijanski FAŠISTI ruše. Autonomija Corpus separatum je nešto značajno u riječkoj povijesti. Grad kasnije dobiva nastavak “slobodni”. O slobodnom i autonomnom se da raspravljati ali Fiumani/Riječani su to rado isticali dok su se politički uspješno borili za dovlačenje mađarskog kapitala u svoj GRAD!

Marija Terezija potegnula je važnost Riječkog statuta na Bakar, što je izazvalo zabrinutost u Rijeci te se od vladarice traži potvrda povlastica i statutarna autonomija. Komisija koja je provodila dekrete prihvatila je prigovor i predložila tekst koji je carica uključila u patent od 23.4. Prema tom patentu “grad Rijeka s kotarom i nadalje smatra odijeljenim i Svetoj Kruni Kraljevine Ugarske produženim tijelom, da se ni na koji drugi način ne miješa s drugim bakarskim kotarom koji je uvijek pripadao Hrvatskoj”. Tri mjeseca poslije carica ukida Hrvatsko kraljevinsko vijeće prenoseći njegove poslove u ovlast Ugarskog vijeća.

Dovršena je i izgradnja druge ceste koja je povezivala Karlovac s Rijekom, budući da je Karolinska cesta, uska i brdska, pokazala nepogodnom za sve veći promet. Po svom inicijatoru Josipu II., sinu Marije Terezije, prozvana je Jozefinskom cestom, a povezivala je Karlovac sa Senjom i dalje s Rijekom.

1868. RIJEČKA KRPICA

Čuvena “Riječka krpica” kojom su Mađari opet uzeli Rijeku sebi,  poziva se upravo na povelju iz 1779. godine. Riječka krpica, kao oblik posebne AUTONOMIJE u povijesti i pravu, naziv je poznat za umetak, umetnuti papirić kojim je na bečkom dvoru promijenjen izvorni članak 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine. Time je Rijeka kao grad, luka, kotar proglašen zasebnim državnopravnim tijelom unutar KRALJEVINE UGARSKE.

1870. PROVIZORIJ Kako je pitanje Rijeke i nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe ostalo neriješeno ( corpus separatum), Hrvatski sabor prihvatio je 20. VII. 1870. ugarsku upravu nad Rijekom pod uvjetom da to stanje bude privremeno, a to je potvrđeno vladarovom odlukom od 28/29. VII. 1870. Prema toj odluci gradom i kotarom riječkim upravljao je guverner »Rijeke i hrvatsko-ugarskoga primorja« kojega je na prijedlog predsjednika ugarske vlade imenovao kralj, a ovlasti su mu bile javna uprava u gradu i pomorstvo u primorju Translajtanije. S obzirom na to da se pregovori o tom pitanju nikada više nisu obnovili, provizorno rješenje ostalo je na snazi sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.

1899. Citta di Fiume e suo distretto. Autor : E. Bombigo. Veća slika ovdje .

1872. STATUTO DELLA CITTA DI FIUME E DEL SUO DISTRETTO – Rijeka dobiva gradski statut u formi modernog pravnog akta, kao jedini grad pored Pešte (1873. nastaje Budimpešta).
U preambuli Statuta ističe se da se materija odnosi na teritorij grada Rijeke, luku, kotar riječki te općine Plase, Kozala i Drenova, što podrazumijeva teritorije obuhvaćene temeljem patenta Marije Terezije od 1779., zakonskim člankom 4 od 1807., člankom 27 i 30 od 1848. te člankom 66 nagodbe od 1868. godine. Radi se o povijesnom kontinuitetu koji se sada legalizira jednim modernim zakonskom aktom. Navedeno je taj prostor obuhvaća povijesni CORPUS SEPARATUM 1.957 km2. Uređeno je i tko može dobit statusa građanina.

Uskoro će se grb Riječana pojavit na ugarskom grbu.
Grb Ugarske – od svih gradova ove nekoć moćne države iskazali su poštovanje samo prema našem gradu, stavivši riječki grb.
1. Dalmacija (je bila formalno pod austrijskom vlašću)
2. Hrvatska
3. Transilvanija (danas područje Rumunjske)
4. Fiume s okolicom (Grad Rijeka, izdvojeno tijelo kao CORPUS SEPARATUM)
5. Slavonija
6. Ugarska (centralni grb).

Sve ove prilike rađaju snažan autonomaški riječki pokret krajem 19 stoljeća u svrhu čuvanja gradske autonomije koja se pokušava oslabiti ili ukinuti s vremena na vrijeme. Michele Maylender (odvjetnik i sudski prevoditelj) je idejni vođa Autonomnog pokreta i idejni vođa pokreta Rijeke. Iz čije ideje oblikovana ideja kao “fiumanske nacije”. Smatrao je da samo osoba rođena u Rijeci može štiti i predstavljati ju u parlamentu u Budimpešti.
28.01.1897. nova Autonomna stranka pobjeđuje na izborima.

Početkom 20.stoljeća pojavljuje se talijanski iredentizam i jugoslavizam kao političke ideologije čija će središta izvan Rijeke srušiti “Slobodnu riječku državu” nastalu na povijesnim vrijednostima i granicama CORPUS SEPARATUMA.

To bi bilo ukratko činjenice a sad vidimo ono glavno riječku povelju ali i sve ostalo što znamo.

BAKARSKA  POVELJA MARIJE TEREZIJE IZ 1779. GODINE

Ivo Marochino bakarski kroničar i 1948. osnivač Gradskog muzeja Bakar,  1978. spominje da se bakarska povelja čuva u Gradskom muzeju u Bakru dok se za riječku ne zna gdje je.

Na službenim stranicama Bakra, povelju carice i kraljice Marije Terezije smatraju jednim od najvažnijih dokumenata bakarske povijesti, povijesti u kojoj je ova vladarica ostavila duboki trag.
Pred vama je replika te povelje, čiji original brižno čuvamo. Ona vas vodi u daleki 23. travnja 1779. godine, kada je Marija Terezija grad Bakar uzdigla do statusa koji mu je omogućio veliki prosperitet. Povelja je pisana na latinskom jeziku, u prvome licu, a započinje nabrajanjem svih titula Marije Terezije. Potom, vladarica govori koliko je uređena trgovina važna za napredak i razvoj njenih zemalja pa tako i grada Bakra, koji joj je uvijek iskazivao privrženost. Stoga mu ovom poveljom daje još veću autonomiju i razne druge povlastice. Bakar je njome dobio i crkveni patronat te mogućnost slanja zastupnika u Hrvatski sabor. Privilegije, koje mu je dala Marija Terezija, imale su za cilj da materijalno uzdignu grad i da mu osiguraju aristokratsku upravu, na koju Bakar može biti ponosan kažu iz turističke zajednice Bakar.

Izgled bakarske povelje na bitvi kojom se u Bakru ponose i od nje napravili priču.

2019. povodom 240. obljetnice proglašenja slobodnog kraljevskog grada Bakra na Jazu je svečano otkriven spomenik replike Povelje Marije Terezije. Gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić (HDZ) je istaknuo da se podizanjem spomenika simbolično vraća Bakru stari sjaj, koji svojom poviješću zaslužuje.

Bakrani su svoju povelju zaista na poseban, reprezentativan i ponosan način istakli ! Evo kako to izgleda iz našeg objektiva.

Galerija 12.04.2025.

Bakar  je napravio drastični makeover samo u zadnjih 5-10 godina, možemo reći da je cijelu svoju povijest otkrio turistima. Ulupao je milijune i milijune € u šminkanje grada od nove dugačke asfaltirane prometnice, kamene nove rive u skladu, bitvi, pa i fasada koje polako dolaze na red, novog pontona s pogledom na gradsku jezgru, bakarski jaz koji te ostavlja bez daha i povelju iz 1779. koja govori o važnosti Bakra kao grada , istu tu hebenu i iznimno važnu povelju, Rijeka drži u nekom mračnom, podrumu jer se srami ! Strašno !

Po našim saznanjima riječka povelja se krije u Državnom arhivu Rijeka, tragom toga trebalo se uputit tamo.

RIJEČKA POVELJA MARIJE TEREZIJE IZ 1779. GODINE

Nažalost ova povelja preslikava cjelokupan i žalostan odnos prema riječkoj povijesti.  Ocrtava antiriječku klimu vlastitih stanovnika bez ljubavi i duše, prema svojem gradu i povijesti.  Ona se sustavno ignorira ili zatrpava, bilo od gradske vlasti bilo od državne, o tome smo pisali ovdje.  Gdje je Rijeka sakrila svoju riječku povelju Marije Terezije iz 1779. godine? Bakrani su svoju reprezentativno i ponosno javno istaknuli !
Bakar je sličnu povelju kao i Rijeka dobio na isti datum.
23.04.1779. Poveljom Marije Terezije Bakar dobio naslov kraljevski slobodni i trgovački grad.
23.04.1779. Marija Terezija posebnom poveljom izdvaja Rijeku kao Corpus separatum iz dotadašnje provincije Austrijsko primorje. Kada se određuje :
“Kao prvo, da se ovaj trgovački grad Rijeka svetog Vida sa svojim kotarom i nadalje smatra odijeljeno, svetoj kruni Kraljevine Ugarske pridruženo tijelo, i tako da se u svemu tumači, te da se  ni na koji način ne miješa s drugim, bakarskim, kotarom, kao od početka na Kraljevinu Hrvatsku spadajućim”.
Treba reći da je Rijeka  već neka prava i povlastice stekla ranije. Rijeka je za austrijske vladavine imala odijeljen kotar, imala svoju gradsku samoupravu u smislu statuta i podijeljenih povelja. Ovom poveljom potvrđene su te povlastice.

Ono što treba reći da Rijeka svoju povijest ima raštrkanu na čak 3 mjesta to je novi Gradski muzej Rijeka (Palača šećerane), Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka te Državni arhiv Rijeka. Jedna od najvažnijih povelja koje tiču povijesti Rijeke stoji negdje u mračnom podrumu i što je najžalosnije nije dostupna javnosti na internetu ni preko tražilice pa se postavlja kako će bilo tko na svijetu znati što se uopće čuva i skriva  u riječkom arhivu ?

Hrvatski Arhivski Informacijski Sustav ne samo da nema podataka nego i  javlja da stranica ima viruse. Toliko o programerima i brizi, stanju internetske stranice.
https://hais.arhiv.hr/HDA/
Isto nula bodova
http://arhinet.arhiv.hr/default.aspx
Stranice DARI
https://www.riarhiv.hr/fondovi.html

Kakav je smisao da Državni arhiv Rijeka ima građu povijesti Rijeke koju čuva u podrumu nedostupnu javnosti , koji je onda smisao gradskog muzeja Rijeka ? Isto je s Pomorskim i povijesnim muzej Hrvatskog primorja Rijeka koji također sadrži važnu građu koja se tiče povijesti Grada Rijeke.

Nemojmo zaboravit da je ravnatelj Gradskog muzeja Rijeka već nekoliko godina, isti taj koji je vodio arhivsku čitaonicu Državnog arhiva Rijeka otkuda sve počinje i na koji su neki članovi imali primjedbe na vođenje i odnos prema strankama. Naravno da nije ništa učinjeno a i uprava muzeja je još u Kocki. Nema tko ni vidjet da mu klošari spavaju ispred muzeja i tip bez registracije u autu kod one propale građevine (do nedavno je tamo spavao). Da prolazi onuda vidio bi da mu i mokre na glavni ulaz u ART ali i drogiraju kod  stražnjeg ulaza. Da je autor ovog članka, ravnatelj, okoliš zgrade bi blistao. To je samo dokaz da nema nitko glavni da se pobrine kao što ravnatelj gradske knjižnice jedini sam muči s vandalizmom koji mu tamo vlada.

Iskreno kao istraživača riječke povijesti ovakve stvari  odbijaju. To je kao da ja na svojem kompjuteru ne mogu pronaći građu koju sam skupljao. Da li će nešto ugledati svjetlo dana iz podruma DAR-a i muzeja, ovisi samo o ljudima koji tamo rade.

Gdje se sve kretala povelja ne znamo, no znamo da se 1919. nalazila u povijesnom arhivu u  Municipiju,  Archivio municipale di Fiume. Izvor: 1919. Susmel Edoardo u Fiume Attraverso La Storia .

Dugo se ova povelja smatrala izgubljena pa ova slika danas predstavlja original. Nažalost ovo je  preslika iz jedne stare knjige o Rijeci na talijanskom jeziku a original se po našim saznanjima čuva u Državnom arhivu Rijeka, daleko od očiju javnosti.  

Danas se nalazi sakrivena u podrumu Državnog arhiva Rijeka. Nažalost kakva je to “Europska prijestolnica kulture” koja svoju povijest čuva u mračnom podrumu bez ikakvih tragova, u online pretražniku arhiva, da tamo uopće postoji. Ne samo taj dio povijesti nego i općenito. Neshvatljivo.

Premijerno na internetu izgled originalne riječke povelje CORPUSA SEPARATUMA iz 1779. ali i prijevod na hrvatskom . Povelja je od izuzetne važnosti za razvoj i povijest Rijeke ali i sve istraživače na SVIJETU. Sve su to temelji koju će Grad Rijeku/Fiume i riječki grb stavit kao izdvojeno tijelo na Ugarski grb uz grbove trojedine Kraljevine  Hrvatske, Dalmacije i Slavonije,  Transilvanije (dio Rumunjske) i Ugarske.

NASTAVLJA SE….
Drugi dio  !
Latinski originalni izgled i prijevod povelje na hrvatskom, koju javnost još nije vidjela javno,  napokon je dostupna svima na internetu.
PREMIJERNO !

U Državnom arhivu u Rijeci nalazi se povelja Marije Terezije od 23.04.1779., izdane u Beču, kojom se Rijeci potvrđuju njezina prava i povlastice te priznaje status posebnog, odijeljenog tijela CORPUS SEPARATUM.  U crvenim kožnim koricama, ukrašen zlatotiskom, autor ovog članka je izbrojao 14 listova.  Uz povelju pridružen je carski okrugli voštani viseći pečat u drvenoj kutiji. Dat je prijevod na latinski i hrvatski da čitatelj sam neutralno prosudi povelju a ne da svojim komentarima namećemo neka mišljenja poput povjesničara Franje Račkog.

LATINSKI TEKST POVELJE

NOS MARIA THERESIA DIVINA favente clementia Romanorum imperat

Vidua Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Lodomeriae, Gallitiae, Bosniae, Serviae, Cumaniae et Bulgariae regina apostolica; archi-dux AUSTRIAE, dux Burgundiae, Styriae, Carinthiae et Carnioliae, magna princeps Transylvaniae, marchio Moraviae, dux Brabantiae, Limburgiae, Lucemburgae, Geldriae, Würtembergae, Su perioris et Inferioris Silesiae, Mediolani, Mantuae, Parmae, Placentiae et Gvastallae, Auschviczii et Zatori, princeps Sveviae, comes Habspurgi, Flandriae, Tyrolis, Hannoniae, Kyburgi, Goritiae et Gradiscae, marchio Sacri Romani Imperii, Burgoviae, Superioris et Inferioris Lusatiae, comes Namurci, domina Marchiae Sclavonicae et Mechliniae, vidua Lotharingiae et Barri, magna dux Hetruriae et caetera.

Memoriae commendamus tenore praesentium significantes quibus expedit universis: quod Nos quantum ex recte coordinato commercio in quamvis rempublicam promanet commodi, quantum solidae utilitatis, attentiori mente recolentes, omniumque illorum fructuum et emolumentorum, quae non in publicum Regni modo et provinciae cuiuspiam in concreto, verum singulos etiam cives in particulari exinde redundare consueverunt, clementer consciae; pro ea qua in quaevis subiectorum Nobis fidelium populorum vel minimi nominis commoda nullo non tempore vigilamus et intentae sumus materna cura et sollicitudine alias inter innumeras ab aditi felicis regiminis Nostri temporibus in salutem et commune bonum Regni etiam Hungariae, regnorum et provinciarum ad idem spectantium factas constitutiones commercio quoque Hungarico, quod angustis admodum adusque limitibus circumscriptum fuerat, quodve unicum pene ad complementum utilitatis et ornamenti Regni huius omnis generis ad sustentandam vitam necessariis productis mira soli felicitate naturaeque benignitate abundanter dotati requiri videbatur. Portubus maritimis littoralique, quod modica temporis intercapedine Austriaci nomine veniebat, vetusto nihilominus iure eo pertinebat, novissime reapplicitis, atque urbe quoque hac portuque Fluminensi eidem in singularem benevolentiae et clementiae Nostrae tesseram incorporatis, novam dare formam, eaque sub principium statim, quibus florentissimi condam, quod priscis etiam temporibus viguisse e publicis hanc in rem constitutionibus historicorumque tam domesticorum quam et extraneorum fide indubium est, commercii moles tuto superinduci et postliminio quasi restaurari queat, iacere fundamenta, atque sic perpetuum materni in percharam Nobis gentem Hungaram affectus et propensionis testimonium ac argumentum dare benigne decreverimus. Videre Nobis iam videmur  uberrimos, quos ex salutari hocce instituto iure optimo sperare licet, fructus; domesticis, quibus Regno huic e singulari Authoris naturae benignitate abundare datum est, naturae donis onustae naves exteris in oris et portubus hospites, quin ignotae prorsus hactenus, familiares brevi versabuntur, receptisve pro his alienis, quorum defectus est, naturae productis, aut arte manuque factis quae non contemnendis pecuniarum summis steterunt hactenus, refertae in propria a suis anhelatae revertentur domesticamque in his penuriam sublevabunt, ditabuntur paucum post tempus quaevis Regni partes illato partim extraneo, plus adhuc domestico, cuius vis ingens quottannis e terrae visceribus eruitur, aere, intra ambitum provinciarum conservato, facilior vitae non modo sustentandae, sed et commode agendae modus unicuique civium suppeditabitur, habitantium inde in dies magis acuetur industria, deserta incolis replebuntur, iustaque aeris circulatione omnes illae etiam quae ad interitum fere spectabant Regni partes novo quasi spiritu renascentur. Atque hinc est: quod non ignarae quantum ad evehendam in provincia quapiam commercii rem procurandumque eiusdem solidum incrementum oportune locatae in medio eiusdem commerciales civitates conferre consueverint; nil ut eorum, quae ad obtinendum hunc quem Nobis praestituimus scopum pertinere videbantur, desiderari queant: ad harum etiam errectionem et constabilitionem animum adiecerimus. Quo consilio continui fidelitatis ac devotionis, qua Maiestati Nostrae augustissimisque decessoribus Nostris gloriosae reminiscentiae urbs haec Fluminensis sancti Viti indesinenter probavit, studii, utilium porro ac pergratorum, quae diversis occasionibus laudabili prorsus zelo exhibuit, ac deinceps quoque (uti Nobis de ipsa benigne pollicemur) exhibitura est, servitiorum clementer memores eandem alias inter deligere, ac in liberum commercialem locum et civitatem e peculiari Nostra gratia et clementia caesareo regia creare, ac omnibus illis privilegiis, immunitatibus, libertatibus et praerogativis, quibus locum et communitatem quampiam commercialem ex ipsa constabiliendi provehendique commercii ratione respectu in[ductionis] et eductionis mercium, celeris medio campsorialis iudicii in liquidis debitis iustitiae administrationis aliorumque id generis provisam esse oportet, ornare condecorareque clementer constituimus. Ad cuius benignae intentionis Nostrae effectum eo securius certiusve obtinendum benigne insuper annuimus. Ut primo Urbs haec Commercialis Fluminensis Sancti Viti cum Districtu suo tanquam separatum Sacrae Regni Hungariae Coronae adnexum corpus porro quoque consideretur, atque ita in omnibus tractetur, neque cum alio Buccarano, velut ad Regnum Croatiae ab incunabulis ipsis pertinente, districtu ulla ratione commisceatur. Exbibita porro secundo per eandem statuta, cuius generis cuilibet in Regno Hungariae existenti iurisdictioni pro eo, ac nonulla ad meliorem internam regulationem suam, utilioremve ac faciliorem publicorum etiam negotiorum in medio sui administrationem necessaria aut non parum proficua existimantur, stabilire, ita tamen ne publicis per hoc Regni constitutionibus quaqua ratione derogetur, integrum est, in quantum circumstantiis et systemati moderno congruunt, benigne equidem confirmamus. Cum nihilominus complura systemati Regni Hungariae regnorumque et provinciarum eo pertinentium minus convenire dignoscerentur: ex eo memorata statuta per ordinandam eatenus specialem deputationem minutim excuti, rationibus moderni temporis accomodari, taliterque subinde noviter elaborata et in ordinem redacta, altissimae ratificationi Nostrae substerni clementer volumus. Annuentes tertio: ut restabilita per Nos in publico-politicis et oeconomicis consilii seu senatus urbis activitate, illud immediatam proventuum etiam civitatis medio camerarii sui, qui usus reliqua etiam in Hungariae Regni parte respectu liberarum regiarumque, ac montanarum civitatum obtinet, habeat administrationem; formatae nihilominus rationes super perceptis et erogatis summis pecuniariis, dissoluto novissime e benigne Nobis visis rationum momentis eo, quod in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ad pertractationem quorumvis praedicta Regna respicientium negotiorum publico-politicorum, contributionalium et oeconomico militarium ante aliquot annos errectum ac constitutum fuerat, Consilio, ope Regii Locumtenentialis Consilii Hungarici demisse Nobis submittentur. Ad contestandam denique, quarto, singularem Nostram, qua erga Urbem hanc ferimur, propensionem, benignum in id etiam assensum Nostrum praebemus, ut confirmato consilii maioris et minoris systemate,  familiae consiliariorum seu patritiorum ultro etiam patricium politici huius corporis honorem et distinctionem teneant. Caeterum autem praescriptae de lege nobilitatem Regni Hungariae consequendi viae iisdem in patulo maneant. Et quemadmodum urbem hanc Fluminensem sancti Viti ex hoc cumprimis articulo, tum vero ex praemissis omnibus insignem clementiam et propensionem Nostram, qua eam complectimur, agnituram esse nullae dubitamus: ita eandem collatum sibi virtute praesentis privilegii Nostri beneficium et non vulgarem gratiam eo, quo par est, cultu et veneratione su[s]cepturam, ac de Maiestate Nostra, haeredibusque et successoribus Nostris, legitimis videlicet Hungariae regibus, omni fide, constantia et fidelitate iugiter promereri adnisuram esse plene confidimus. Quare et Nos cuncta, quae praemissa sunt, benigne confirmamus denuo roboramusque et adprobamus huius Nostri secreto maiori sigillo Nostro, quo ut regina Hungariae utimur, impendenti communiti diplomatis vigore et testimonio. Datum per manus fidelis Nostri Nobis sincere dilecti spectabilis ac magnifici comitis Francisci Eszterházy de Galantha, perpetui comitis in Frakno, Aurei velleris et una insignis Ordinis sancti Stephani regis apostolici Magnae crucis equitis, camerarii, consiliarii Nostri actualis intimi, comitatus Mossoniensis supremi comitis, Curiae Nostrae Regiae per Hungariam magistri, et per antelatum Regnum Nostrum Hungariae Aulae prout et dicti Ordinis sancti Stephani cancellarii, in archi-ducali civitate Nostra Vienna Austriae, die vigesima tertia mensis Aprilis anno Domini millesimo septingentesimo septuagesimo nono. Regnorum Nostrorum Hungariae, Bohemiae et reliquorum anno trigesimo nono. Reverendissimis, illustrissimis, reverendis item ac venerabilibus in Christo patribus [et] dominis Iosepho e comitibus de Batthyán, perpetuo in Nemethuivár, Sacrae Romanae Ecclesiae cardinale et Sacri Romani Imperii principe, Strigoniensis, Adamo libero barone Patachich de Zaiezda, Colocensis et Bacsiensis ecclesiarum canonice unitarum metropolitanarum, archiepiscopis; comite Francisco Zichy de Vásonkő Iaurinensis; comite Carolo Eszterházy de Galantha Agriensis; Christophoro e comitibus Migázzi de Waal et Sonnenthurn Sacrae Romanae Ecclesiae cardinale principe Sacri Romani Imperii administratore Vaciensis; Iosepho Gallyuff Zagrabiensis; Ioanne Baptista Caballini de Szlavnigrad Segniensis et Modrusiensis seu Corbaviensis; Mathaeo Francisco Kerticza Bosnensis seu Diakoviensis et Syrmiensis; comite Ladislao Kollonich de Kollegrad Transylvaniensis; Carolo Szalbek Scepusiensis; comite Francisco Berchtold libero barone ab Ungerschitz Neosoliensis; comite Antonio de Réva Rosnaviensis; Iosepho Baizáth Veszprimiensis; Ioanne Szily Sabariensis; Ignatio Nagy de Sellye Alba-Regalensis; Emerico Kristovics Csanadiensis (sedibus Magno-Varadiensi, Nittriensi et Quinque-Ecclesiensi vacantibus); Antonio Zlatarich Belegradiensis; Stephano Nicolao Iaklin de Elephant electo Almisiensis; comite Sigismundo Keglevich de Buzin electo Makariensis, Ladislao Kovács electo Scardonensis; Raphaele Szent Iványi electo Arbensis; Ioanne Lukácsy electo Rosonensis; Stephano Bartha electo Noviensis; Emerico Okolicsányi de eadem electo Ansariensis; Georgio Nunkovics electo Serbiensis; Iosepho Petheő electo Drivestiensis; Ioanne Feja electo Scutariensis; Emerico libero barone Perényi electo Bacensis; ecclesiarum episcopis ecclesias Dei feliciter gubernatibus; serenissimo item duce domino Alberto regio Poloniarum et Lithuaniae principe per Regnum Nostrum Hungariae locumtenente Nostro regio; nec non spectabilibus ac magnificis comite Georgio Fekete de Galantha, iudice Curiae Nostrae Regiae; comite Francisco de Nádasd, perpetuo terrae Fogaras, regnorum Nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae bano; comite Adamo de Batthyán tavernicorum; illustrissimo Sacri Romani Imperii principe Nicolao Eszterházy de Galantha, nobilis turmae Nostrae praetoriae Hungaricae capitaneo; antelato comite Francisco Eszterházy de praefata Galantha Curiae; comite Ioanne Nepomuceno Csáky de Keresztszegh agazonum; comite Ioanne Nepomuceno Erdődy de Monyorokerék cubiculariorum; comite Antonio Károlyi de Nagy Károly dapiferorum; comite Leopoldo Pálffy ab Erdőd ianitorum; comite Francisco Xaverio Emerico Koller de Nagy Mánya pincernarum Nostrorum regalium per Hungariam magistris; ac comite Ioanne Pálffy ab Erdőd comite Posoniense; caeterisque quam plurimis saepefati Regni Nostri Hungariae comitatus tenentibus et honores.

Maria Theresia

manu propria

Comes Franciscus Eszterhazy

Franciscus Győry

manu propria

Prijevod latinski  Luka Vukušić, Vjesnik DAR 57-58/2016. str 11-48

Izgled jedinog spomena riječkog CORPUSA SEPARATUMA u povelji iz 1779.. Ime trgovačkog grada Rijeka svetog Vida ukrašen je zlatnim sitotiskom. Po svemu sudeći to nije prvi DOKUMNETIRANI spomen CORPUS SEPARATUM jer Rijeka je stekla neka prava i prije ove povelje, koja se ovdje opet potvrđuju.

“Našoj carsko-kraljevskoj milosti i blagosti proglasiti slobodnim trgovačkim mjestom i gradom, te ga ukrasiti i uresiti svim onim privilegijama, ustupcima, slobodama i povlasticama, kojima svako trgovačko mjesto i općina trebaju biti opskrbljeni iz samog razloga ojačavanja i unapređivanja trgovine, a vezano za uvoz i izvoz robe, brzo upravljanje pravde posredstvom mjeničnog suda u tekućim dugovanjima i drugo tomu slično. Da bi se učinak te Naše dobrostive nakane što sigurnije i određenije ostvario, dobrostivo k tomu potvrđujemo: Kao prvo, da se ovaj trgovački grad Rijeka svetog Vida sa svojim kotarom i nadalje smatra kao odijeljeno, svetoj kruni Kraljevine Ugarske pridruženo tijelo, i tako da se u svemu tumači, te da se ni na koji način ne miješa s drugim, bakarskim, kotarom, kao od prva početka na Kraljevinu Hrvatsku spadajućim. “

HRVATSKI PRIJEVOD POVELJE:

MI MARIJA TEREZIJA uz naklonost BOŽANSKE blagosti carica rimska, udovica; Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Lodomerije, Galicije, Bosne, Srbije, Kumanije i Bugarske kraljica apostolska; nadvojvotkinja AUSTRIJSKA, vojvotkinja burgundska, štajerska, koruška i kranjska, velika kneginja Transilvanije, markiza Moravske, vojvotkinja Brabanta, Limburga, Luksemburga, Geldrije, Würtemberga, Gornje i Donje Šleske, Milána, Mantove, Parme, Piacenze i Guastalle, Osvięcima i Zatora, kneginja Švapske, grofica Habsburga, Flandrije, Tirola, Hennegana, Kiburga, Gorice i Gradiške, markiza Svetoga Rimskog Carstva, Burgaua, Gornje i Donje Lužice, grofica Namura, gospodarica Slavonske marke i Mechelena, udovica Lotaringije i Barra, velika vojvotkinja Toskane itd.

Povjeravamo pamćenju sadržajem ove isprave naznačujući svima kojih se to tiče da Mi, pažljivo promišljajući koliko pravilno uređena trgovina svakoj državi donosi koristi, koliko sigurne dobiti, i blago svjesni svih onih dobitaka i probitaka koji obično obogaćuju ne samo Kraljevinu općenito i svaku pokrajinu konkretno, nego posljedično i pojedine građane ponaosob, u svako doba bdijemo nad svime što je i od najmanje koristi vjernim Nam podložnim narodima, te smo, između bezbroj drugih odluka donesenih od vremena kad smo započeli Našu sretnu vladavinu na spas i opće dobro Kraljevine Ugarske i kraljevina i pokrajina koje se na nju odnose, istom majčinskom brigom i pažnjom predani i ugarskoj trgovini, koja je u sasvim uske granice bila svedena i koja je, činilo se, gotovo jedina nedostajala za ispunjenje koristi i uresa ove kraljevine, obilno obdarene svakovrsnim nužnim proizvodima za uzdržavanje života, zadivljujućom plodnošću tla i blagošću prirode. Morskim lukama i primorju, koje je uz mali vremenski prekid nosilo ime Austrijskog [Carstva] i koje mu je po ništa manje starom pravu pripadalo, nedavno ponovo pridruženima [Kraljevini Ugarskoj], te ovom gradu, kao i luci Riječkoj, po osobitom naputku Naše dobrohotnosti i blagosti istoj [Kraljevini Ugarskoj] utjelovljenima, dobrostivo odlučujemo dati novi oblik i pod njim odmah, prije svega, udariti temelje na kojima se snaga nekadašnje sjajne trgovine, koja je nesumnjivo i u starim vremenima bila razvijena, a čemu svjedoče državne odluke za to vezane i kako domaći tako i strani povjesničari, može sigurno podići i kao po pravu povratka ponovno uspostaviti, i tako za sva vremena pružiti svjedočanstvo i dokaz majčinske ljubavi i naklonosti prema Nama predragom ugarskom narodu. Čini Nam se da već gledamo najobilnije plodove, kojima se po ovoj spasonosnoj uredbi s najvećim pravom dopušteno nadati; domaćim darovima prirode, kojima je ova kraljevina po osobitoj dobrostivosti Tvorca prirode obilno obdarena, natovarene lađe na inozemnim obalama i u lukama gdje su dosad bile kao stranci, dapače sasvim nepoznate, kao domaće uskoro će se početi kretati i, bilo primivši za svoju robu strane prirodne proizvode kojih je manjak, bilo umijećem i rukom rađene proizvode koji su dosad koštali vrlo velike novčane iznose, vraćat će se u vlastite luke toliko njima pune koliko olakšane za svoju robu, i umanjit će domaću oskudicu u tome; obogatit će se poslije malo vremena svi krajevi Kraljevine zbog unošenja dijelom stranog, a još više domaćeg novca, kojega svake godine neizmjerna sila izlazi iz utrobe zemlje. I nakon što novac bude sačuvan u krugu pokrajina, svakome će građaninu biti lakše namaći sredstva ne samo za uzdržavanje života nego i za njegovo udobno provođenje; nadalje, iz dana u dan oštrit će se marljivost stanovnika, pusta će se mjesta naseljavati, i pravednim protokom novca svi oni krajevi Kraljevine, koji su redovno gledali na propast, preporodit će se kao nekim novim duhom. Odatle slijedi da smo se, budući da dobro znamo koliko su za unapređivanje trgovine u svakoj pokrajini i za brigu za njezin čvrst rast običavali pridonositi prikladno smješteni trgovački gradovi u njihovu središtu – koji ništa ne mogu poželjeti više od onoga što, čini se, vodi ispunjenju cilja koji smo si zadali – ustremili upravo na njihovo podizanje i utvrđivanje. Budući da se blago sjećamo postojana truda u vjernosti i predanju, kojim je ovaj grad Rijeka svetog Vida neprestano ugađao Našem Veličanstvu i Našim uzvišenim prethodnicima slavnog sjećanja, te, nadalje, korisnih i predragih službi koje je u različitim prilikama upravo s pohvalnom revnošću izvršio, a i ubuduće (kao što i Mi njemu sa svoje strane dobrostivo obećavamo) ih namjerava izvršavati, blago smo odlučili između ostalih ga izabrati i po posebnoj Našoj carsko-kraljevskoj milosti i blagosti proglasiti slobodnim trgovačkim mjestom i gradom, te ga ukrasiti i uresiti svim onim privilegijama, ustupcima, slobodama i povlasticama, kojima svako trgovačko mjesto i općina trebaju biti opskrbljeni iz samog razloga ojačavanja i unapređivanja trgovine, a vezano za uvoz i izvoz robe, brzo upravljanje pravde posredstvom mjeničnog suda u tekućim dugovanjima i drugo tomu slično. Da bi se učinak te Naše dobrostive nakane što sigurnije i određenije ostvario, dobrostivo k tomu potvrđujemo: Kao prvo, da se ovaj trgovački grad Rijeka svetog Vida sa svojim kotarom i nadalje smatra kao odijeljeno, svetoj kruni Kraljevine Ugarske pridruženo tijelo, i tako da se u svemu tumači, te da se ni na koji način ne miješa s drugim, bakarskim, kotarom, kao od prva početka na Kraljevinu Hrvatsku spadajućim. Zatim drugo, propise predane preko njega – onakve kakve slobodno utvrđuje koja god jurisdikcija za to nadležna u Kraljevini Ugarskoj, i neke koji se smatraju nužnim ili vrlo korisnim za njegovo bolje unutarnje uređenje, ili i za korisnije i lakše upravljanje javnim poslovima u njegovu okrilju, ipak tako da se time ništa ne oduzima javnim odlukama Kraljevine ako se slažu s okolnostima i sadašnjim sustavom, svakako milostivo potvrđujemo.

Budući da se ipak razabire da se više propisa baš ne slaže sa sustavom Kraljevine Ugarske i kraljevina i pokrajina njoj spadajućih, blago odlučujemo da se zbog toga spomenuti propisi, po posebnom odboru koji za to treba sastaviti, dio po dio ispitaju i urede prema sadašnjem stanju, te tako odmah zatim iznova obrađeni i uređeni Našem previšnjem odobrenju podastru. Kao treće, potvrđujemo, pošto je preko Nas područje gradskoga vijeća ili senata u javno-političkim i ekonomičnim poslovima ponovo uspostavljeno, neka ono posredstvom svoga blagajnika, koji je i u ostalom dijelu Kraljevine Ugarske zadužen za probitke s obzirom na slobodne, kraljevske i rudarske gradove, neposredno upravlja gradskim dohocima, ali neka uređene račune o prihodu i rashodu putem Ugarskog kraljevskog namjesničkog vijeća Nama ponizno podastire budući da je nedavno dokinuto vijeće koje je, nakon što smo dobrostivo bili uvidjeli važnost računa, u Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji za upravljanje svim javno-političkim, poreznim i ekonomsko-vojnim poslovima koji se tiču rečene kraljevine bilo osnovano i utemeljeno prije nekoliko godina. Napokon, četvrto, da bismo potvrdili Našu osobitu sklonost koju osjećamo prema ovome gradu, dobrostiv pristanak dajemo i za sljedeće: Pošto je sustav velikoga i maloga vijeća potvrđen, neka obitelji vijećnika ili patricija i nadalje drže čast i status patricija ovoga političkoga tijela; uostalom, bit će im otvoreni zakonom propisani putovi da steknu plemstvo Kraljevine Ugarske. I kao što čvrsto vjerujemo da će ovaj grad Rijeka svetog Vida, kako iz ovoga članka tako i iz svih prije rečenih, spoznati Našu osobitu blagost i sklonost kojom ga prigrljujemo, tako se sasvim uzdamo i u to da će s doličnim poštovanjem i dostojanstvom prihvatiti nesvakidašnju milost i dobročinstvo ustupljeno mu snagom ove Naše povlastice i da će se neprekidno truditi vjerom, postojanošću i pouzdanošću steći zasluge za Naše Veličanstvo i Naše baštinike i nasljednike, dakako zakonite ugarske kraljeve. Stoga i Mi sve što je prije rečeno iznova dobrostivo potvrđujemo, osnažujemo i odobravamo snagom i svjedočanstvom ove Naše isprave, potvrđene Našim velikim visećim tajnim pečatom kojim se kao kraljica Ugarske koristimo. Dano rukama vjernoga Našega, iskreno voljenoga, uzoritoga i velemožnoga grofa Franje Eszterházyja od Galante, vječnoga grofa u Fortnavi, Zlatnoga runa i ujedno u znamenitom Redu svetoga apostolskoga Stjepana kralja Velikoga križa viteza, komornika Našega i zbiljnoga tajnoga savjetnika, velikog župana Mošonske županije, meštra Našega Kraljevskoga Suda za Ugarsku, te za istu Kraljevinu Našu Ugarsku na Dvoru i u rečenom Redu svetoga Stjepana nadpisara; u Našem nadvojvodskom gradu Beču, u Austriji, dvadeset i trećega dana mjeseca travnja godine Gospodnje tisuću sedamsto sedamdeset i devete, Našega vladanja ugarskoga, češkoga i ostalih godine trideset i devete, kad su veleštovani, presvijetli, štovanja dostojni kao i počitanja vrijedni u Kristu oci [i] gospoda bili: Josip od grofova Batthyána, trajni u Nemethujváru, Svete Rimske Crkve kardinal i Svetoga Rimskoga Carstva knez, ostrogonskim nadbiskupom; Adam slobodni barun Patačić od Zajezde nadbiskupom metropolijske crkve kaločke i bačke, kanonski sjedinjenih; grof Franjo Zichy de Vásonkő đurskim biskupom; grof Karlo Eszterházy od Galante egerskim biskupom; Krsto od grofova Migázzija od Waala i Sonnenthurna, Svete Rimske Crkve kardinal i Svetoga Rimskoga Carstva knez, upravitelj, vačkim biskupom; Josip Galjuf zagrebačkim biskupom; Ivan Krstitelj Caballini od Slavnigrada biskupom senjsko-modruškim ili -krbavskim; Matej Franjo Krtica bosanskim odnosno đakovačkim i srijemskim biskupom; grof Ladislav Kolonić od Kolograda transilvanijskim biskupom; Karlo Szalbek šipuškim biskupom; grof Franjo Berchtold, slobodni barun od Ungerschitza, banskobistričkim biskupom; grof Antun de Réva rožnavskim biskupom; Josip Bajzáth vešpremskim biskupom; Ivan Szily szombathelyskim biskupom; Ignacije Nagy od Šeljina stolnobiogradskim biskupom; Emerik Kristović čanadskim biskupom (dok su stolice u Velikovaradinskoj, Nitranskoj i Pečuškoj biskupiji prazne); Antun Zlatarić beogradskim biskupom; Stjepan Nikola Jaklin de Elephant, izabrani, omiškim biskupom; grof Žigmund Keglević od Buzina, izabrani, makarskim biskupom; Ladislav Kovács, izabrani, skradinskim biskupom; Rafael Szent Iványi, izabrani, rapskim biskupom; Ivan Lukácsy, izabrani, risanskim biskupom; Stjepan Bartha, izabrani, novljanskim biskupom; Emerik Okolicsányi, od istoga, izabrani, osorskim biskupom; Georgije Nunković, izabrani, srbijanskim biskupom; Josip Petheő, izabrani, drivastskim biskupom; Ivan Feja, izabrani, skadarskim biskupom; Emerik slobodan barun Perényi, izabrani, bačkim biskupom  što su sve biskupi koji crkvama Božjim sretno ravnaju; dok je, isto tako, prevedri vojvoda gospodin Albert bio kraljevskim knezom Poljske i Litve i Našim kraljevskim namjesnikom za Kraljevinu Našu Ugarsku; nadalje, za uzoritih i velemožnih: grofa Jurja Feketea od Galante, suca Našega Kraljevskoga Suda; grofa Franje Nadaždija, trajnoga zemlje Fagaras, Kraljevstava Naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije bana; grofa Adama Batthyána, [meštra] tavernikā; presvijetloga u Svetome Rimskome Carstvu kneza Nikole Eszterházyja od Galante, zapovjednika Našega plemićkoga odreda konjice po Ugarskoj; prije spomenutoga grofa Franje Eszterházyja od Galante, [meštra Našega] Dvora; grofa Ivana Nepomuka Csákyja od Keresztszegha, [meštra od] konjušnikā; grofa Ivana Nepomuka Erdődyja od Monyorókeréka, [meštra] komornikā; grofa Antuna Károlyija de Nagy Károly, [meštra nad] jelonošama; grofa Leopolda Pálffyja Erdődskoga, [meštra nad] dvorskim vratarima; grofa Franje Ksavera Emerika Kollera de Nagy Mánya, meštra nad Našim kraljevskim vinotočama po Ugarskoj; kao i grofa Ivana Pálffyja Erdődskoga, požeškoga župana; te onih ostalih premnogih što drže u rukama županije i časti gore često spominjane Kraljevine Naše Ugarske.

Marija Terezija,

vlastoručno

grof Franjo Eszterházy,

Franjo Győry,

Vlastoručno

Prijevod Luka Vukušić, Vjesnik DAR 57-58/2016. str 11-48

SERIJAL O RIJEČKOM CORPUSU SEPARATUMU 4/5.

SPOMEN PLOČA NA ZGRADI MUNICIPIJA S PRIJEVODOM

Jedini gradski preostali spomenik koji podsjeća na ovaj važan povijesni događaj je spomen ploča postavljena na stogodišnjicu Corpus Separatuma na koju su Fiumani bili ponosni.

Originalni tekst na ploči:

MDCCCLXXIX

Questo Marmo
Ricordi Perenne
Al popolo di Fiume
La Gloriosa
Imperatrice e Regina
Maria Teresa
Che Vigilante Equa Provvida
Sanciva
Intangibile Indeficiente
Il Giure Aveto
Statuendo
La Città Col Territorio
Quale Corpo Separato
Annesso alla Sacra Corona
Del Regno di Ungheria

MDCCLXXIX

FIUME MINT MAGYAR TERULET

PRIJEVOD NA HRVATSKOM 

(=1879.)

Ova ploča

Sjeća zauvijek

Riječane

na slavnu

caricu i kraljicu

Mariju Tereziju

Koja budna, pravedna, predostrožna

Propisa (?)

nedodirljiva (i) nepresušna

(pomalo rijedak izraz, čije značenje tek naslućujem – pravnik, sudac, kakav? Aveto; nema u rječnicima koje imam pri ruci)

odredivši

Grad i njegovo područje

kao izdvojeno tijelo

Priključeno Svetoj kruni

Kraljevine Mađarske

(=1779.)

Fotogalerija 20.04.2025.  

Spomen ploča traži čišćenje i obnovu, te turističku ploču koja bi dala objašnjenje spomen-ploče na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku. Cijeli povijesni prostor Palače Municipija vapi kako za vanjskim uređenjem tako i za revitalizacijom unutrašnjeg prostora. Sadašnjim sadržajima koji se nalaze u palači Municipija apsolutno nije mjesto u staroj gradskoj vijećnici. Također treba vratiti riječki grb koji je tu nekoć bio na ulazu.