Pogledajte fotografije i video snimke ulaska Nijemaca pod zapovjedništvom generala Erwina Romella.
Nijemci su često snimali svoje zločine. Nakon zauzimanja Italije i Istre na red je došao i naš kraj. I Nijemci su vladali Rijekom i to pune dvije godine radili su strašne zločine prema lokalnom stanovništvu.
10.11.1938. Donesena zakonska odredba za obranu talijanske rase kojom je bilo zabranjeno Židovima sklapanje mješovitih brakova. Ovu odredbu donosi Ministarski savez i njome su i u Fiume/Rijeci počeli rasni zakoni protiv Židova.
08.09.1943. Kapitulirala je Italija.
14.09.1943. Njemačka vojska ušla je u Rijeku.
15.09.1943. Njemačka vojska s riječkim fašistima napala je i zaposjela Sušak
OZAK (Njem. Operationszone Adriatisches Küstenland, HR Operativna zona Jadransko primorje)
OZAK je uspostavljen sa sjedištem u Trstu, 10.09.1943. i to izravnom naredbom Adolfa Hitlera kao odgovor na talijansku kapitulaciju.
Stvorena je od teritorija koji su prethodno bili pod kontrolom fašističke Italije sve do njemačke invazije na nju. Distrikt nacističke Njemačke koju je Treći Reich osnovao 29.IX.1943. na području puljske, tršćanske, riječke, udinske i ljubljanske lokalne uprave.
Na čelu civilne uprave, čije je sjedište bilo u Trstu, bio je Friedrich Rainer. Za zapovjednika policije i SS-a postavljen je Odilo Globocnik (smatra se da 1945. izgubio život u Koruškoj. Bio je krvoločni nacistički zločinac slovenskog podrijetla koji je provodio zločine nad židovskim stanovništvom u Poljskoj. Vojskom je zapovijedao general Ludwig Kübler (čovjek koji je kasnije držao obranu Rijeke) . Zarobljen je i suđeno mu je za ratne zločine. Obješen je u Ljubljani 18.08. 1947.
Svi spomenuti iznad u tekstu su ubijeni .
Friedrich Rainer na Trsatu
Friedricha Rainera britanske trupe su u Koruškoj uhitile i prebacile u zatvor u Nürnbergu u listopadu 1945. Dana 12. i 13. lipnja 1946. pojavio se na Nürnberškom procesu kao svjedok obrane bivšeg austrijskog kancelara dr. Arthura Seyss-Inquarta. 13. ožujka 1947. Rainer je izručen Jugoslaviji. Ovdje je za jugoslavenske vlasti napisao rad na 80 stranica o Nürnberškom procesu. Dana 10. srpnja 1947. izveden je pred vojni sud 4. jugoslavenske armije u Ljubljani. Proglašen je krivim za zločine protiv naroda i osuđen na smrt vješanjem 19. srpnja 1947. No postoji teorija da je nešto kasnije ubijen.
Spomenimo i Rommela najpoštovanijeg njemačkog generala od savezničke strane.
Erwin Johannes Eugen Rommel (Heidenheim kraj Ulma, regija Württemberg, 15. studenog 1891. – Herrlingen, 14. listopada 1944.), njemački vojskovođa. Jedan je od najcijenjenijih njemačkih feldmaršala u II. svjetskom ratu. Zbog izvrsnih dostignuća u Africi dobio je nadimak Wüstenfuchs (Pustinjska lisica). Rommel se često spominje ne samo zbog iznimne vojničke vještine, nego i zbog viteštva prema suparnicima, budući da je bio jedan od njemačkih zapovjednika koji su odbili poslušati Kommandobefehl (Vrhovna zapovijed). Također se pretpostavlja da je sudjelovao u uroti da se ubije Hitler, zbog čega je prije kraja rata bio prisiljen na samoubojstvo.
Mladi Rommel:
Erwin Johannes Eugen Rommel bio je iz prilično bogate obitelji. Otac, po kome je dobio i ime, bio je profesor i matematičar. Njegova majka, Helena, bila je najstarija kći Karl von Luza, predsjednika regionalne (Württembergške) vlade. Imao je stariju sestru, Helenu, i dva mlađa brata, Karla i Gerhardta; stariji mu je brat, Manfred, umro kad je Erwin još bio novorođenče.
Od Talijanskog bojišta do smrti:
Od trećeg pa do šestog mjeseca Rommel je uživao u zasluženom odmoru, provodeći većinu vremena sa ženom Lucijom i sinom Manfredom. 10. lipnja 1943. godine Rommel je dobio zapovjedništvo nad Grupom Armija B u Sjevernoj Italiji.
Rommel je shvatio da je rat izgubljen te se okrenuo u uroti protiv Hitlera. Urota je otkrivena te mu je ponuđeno da počini samoubojstvo ili da mu se sudi pred Narodnim Sudom za veleizdaju. Rommel je izabrao prvu mogućnost te je okončao svoj život otrovom u automobilu nedaleko od Ulma. 18. listopada Hitler je proglasio dan nacionalne žalosti, a Rommel je pokopan sa svim vojnim počastima.
UTVRDE OKO RIJEKE
Čuvene fortifikacije u Rijeci. Najvećim su dijelom nastale u doba Kraljevine Italije (1924. -1943.), dok je manji dio njih, poput objekata na sušačkoj strani grada, izgrađen u doba prve i druge Jugoslavije, a dio je nastao u doba Trećeg Reicha. Intenzivna izgradnja trajala je od 1935. do 1945., posebno od 1939. do 1942. Talijanski pojas utvrđenja je građen u svrhu zaštite od vojske Kraljevine Jugoslavije, a nazivao se još i ”Alpskim bedemom”. Izgradnju je vodilo “Regionalno povjerenstvo za protuzračnu zaštitu” (“Comitato Provinciale Protezione Antiaerea”). Tu su učinjene i čuvene snimke masovnog ubijanja zarobljenih njemačkih vojnika od strane partizana.
ULAZAK U RIJEKU 1943.
Ulazak njemačkih snaga u Rijeku i Sušak 14. -15.09.1943. Isječci su iz Trieste Sotto 1943-1954, dvd dok..
Strossmayerova , na Piramidi , 4 partizana leže mrtvi na podu.
Imamo i video s prizorima uličnih borbi u Rijeci. Na 0:35 možete vidjeti strijeljane partizane. Kadrovi Piramida,OŠ Nikola Tesla , Fiumara, most preko Rječine, tenkovi na Trsatu, podvožnjak između Kantride i Zameta…
Nijemci su u listopadu 1943. nastavili dalje s prodorom prema bakarskom zaleđu gdje su ubili 108 partizana. Bili su dio 2. brigade 13. Primorsko-goranske udarne divizije koji su stradali na Hreljinu u ofenzivi njemačkih oklopnih jedinica. Partizani su bili okruženi i njemački vojnici su ih bez milosti sve pogubili. Mrtve se sakupljalo u šatorska krila na početku Hreljina, gdje su se po naređenju Nijemaca pokapali.
Rijeka je tako prešla iz talijanskog fašizma u njemački nacizam a pred riječkim i fiumanskim vratima kuca i treći totalitarni režim komunizam.
Toliko zasad. Nadopunjavat će se članak s vremenom i novim spoznajama.
