Riječki autonomaši 1920. jedini ustali protiv D’Annunzija i riječkih Talijanaša. Jedina sačuvana fotografija. Među zatvorenicima, vidimo Maria Blasicha jednog od vodećih riječkih autonomaša, kojeg su Titove komunističke trupe ulaskom u Rijeke, dale ubit, zadavivši ga u njegovom stanu na dan “oslobođenja” Rijeke, 03.05.1945. Jugoslavenske vlasti pokrenule su masovno etničko čišćenje.
BRAĆE BRANCHETTA 40, na Banderovu, mjesto gdje se nalazio pritvor.
Lokalni političari iz autonomaške stranke tiskali su letak pod nazivom “Apel za oslobođenje od D’Annunzija”. Pjesnik ih je odmah dao strpat u zatvor.
Među njima je bio i Mario Blasich istaknuti pripadnik riječkih autonomaša, koji je preživio fašizam ali ne i komunizam, kad su Titove komunističke trupe nakon ulaska u Rijeku i pokrenutog etničkog čišćenja, dale ubit, zadavivši ga u njegovom stanu u kolicima, na dan “oslobođenja” Rijeke, 03.05.1945. a njegovu imovinu pokrale.
Zbog prikrivanja riječke povijesti od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti, Riječani do malo prije nisu niti znali, tko je bio D’Annunzio a još manje ostatak hrvatske javnosti. To smo vidjeli na početku uvoda riječkog dokumentarca o D’Annunziju, gdje ni nakon 106 godina, novi i stari naraštaji, nisu nikad čuli za pjesnika, a kamoli da znaju nešto beknuti o najfotografiranijem dijelu riječke povijesti.
Zahvaljujući dokumentarcu riječkog redatelja, Igora Bezinovića “Fiume o morte” to se je danas promijenilo, jer se napokon prvi put vode javne rasprave. Igor Bezinović je na jednostavan i zabavan način približio gledateljima jedan dio komplicirane riječke povijesti.
Tko je bio Gabriel D’Annunzio ?
Rijeka nije slučajno odabrana kao meta talijanskih nacionalista. U Rijeci je postajala i ključala već dugo ideja riječkih talijanaša pripojenju matici Italiji. Ulazak talijanske vojske naišao je tada na najveće oduševljenje građana Rijeke. No ubrzo se pokazala kao pogreška. Pretvorilo se u uništavanje slavenske imovine, talijanizaciju i teroriziranja slavenskog stanovništva, poništavanju demokratskih izbora. Riječki tradicionalni karneval za vrijeme D’Annunzijeve okupacije, zanimljivo, bio zabranjen ! Toliko o slobodi. Dvoglavom orlu na Gradskom tornju odrubili su jednu glavu i pretvorili ga u talijanski. Bilo je zabranjeno istupati protiv D’Annunzija. Svaki otpor kažnjavao se zatvorom, novčanom kaznom. U tom kaosu u grad su pristizali besposličari (klošari) iz cijele Italije u nekoć, u jedan od najrazvijenijih i najperspektivnijih gradova AU. Bez premca industrijski, najrazvijeniji na cijelom prostoru današnje Hrvatske. Tvornice su ubrzo prestajale s radom, luke bile bez brodova. Rijeka je tada bila okružena regularnom talijanskom vojskom koja je osiguravala da se D’Annunzio i njegovi osjećaju slobodno. Tri mjeseca prije kraja okupacije poduzima očajnički potez i odlučuje proglasiti Rijeku, kvarnerskom državom. No ni to nije njegova ideja, nego nego ju preuzima od riječkih autonomaša.
Zakulisne igre, gdje se D’Annunzio slučajno tu zatekao jer je bila najluđa od 3 osobe, koje su trebale biti odabrane za sveti ulazak u Rijeku. Sve je to bio dio talijanske pripreme terena za službeno pripojenje Rijeke, matici Italiji.
Rijeka je postalo slijepo crijevo oduzeto od svojeg prirodnog zaleđa a nezadovoljstvo Riječana, kuhalo do vrhunca pretvarajući ga u problem, kojeg su svjetske sile morale riješit.
Nakon proglašenja rata svojoj braći Italiji, pjesnik je nakon toga nagrađen dvorcem i imanjem, da uživa u luksuznom ostatku života u Italiji.
U Italiji mu diže spomenike, glorificiraju i uz Mussolinija pri samom vrhu obožavanja talijanskih nacionalista, koji bi opet danas istočni Jadran vratili majci Italiji. Talijanska premijerka Giorgia Meloni, fotografirala se uz spomenik D’Annunziju što je 2019. postavljen u Trstu, a par godina ranije je na svom twitteru objavila da bi “mladi Talijani umjesto Che Guevare na majicama trebali nositi sliku D’Annunzija”.
No postavlja se ključno pitanje da li je D’Annunzio bio fašist ?
Odgovor je DA. Prilozi su sve gore napisano.
D’Annunzio je bio talijanski nacionalist okružen svojom vojskom, crnokušuljašima koji je vojnim putem okupirao Rijeku. Uz to je kao pjesnik pred svojih 10 000 vojnika, svojim govorima opčinjavao mase. Zaslužan je za oživljavanje rimskog vojnog pozdrava s uzdignutom desnom rukom kojem dodaje poklič eia, eia, eia, alalà. Oživljava i druge rimske simbole i stavlja ih u službu talijanskog nacionalizma i iredentizma.
Dvorac nad jezerom Garda, posvećen je njemu, koji je s vremenom postao “hram” pod imenom Vittoriale degli Italiani – Spomen talijanskih pobjeda, kojeg Talijani danas masovno pohode.
