Fiumana je prestala odigravati nogometne utakmice 1943. godine zbog Drugog svjetskog rata i da dan-danas službeno postoji i ima zamrznut status u talijanskoj Serie C. Završili su na trećem mjestu na kraju sezone koja će biti posljednja u fašističkoj Italiji.
Budući da se više nisu mogla održavati službena natjecanja, aktivnost Fiumane potpuno je zamrla.
Za vrijeme njemačke okupacije grada Fiumana je tijekom 1944. godine odigrala tek jednu prijateljsku utakmicu i dvije utakmice u sklopu gradskoga turnira „Deutscher Berater” (protiv gradskih tvorničkih ekipa Elettra i Todt), no valja naglasiti kako su kombiniranu momčad popunili nekadašnji juniori i igrači iz drugih gradskih klubova pa ne možemo govoriti o službenim utakmicama.
Treba reći da su igrači Fiumane sudjelovali u borbi protiv nacizma. Čak sedmorica nogometaša US „Fiumane” su se nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu borili protiv njemačkih snaga. Svi su bili zarobljeni i deportirani u nacističke koncentracijske logore.
Među njima su bili vratar Edoardo Mandich, poznat kao „Edi”, Alceo Lipizer, braća Claudio i Ottorino Paulinich, Bruno Quaresima, Nevio Scalamera i Icilio Zuliani.
Iz rata su se svi vratili živi, osim Zulianija. Icilio Zuliani koordinirao je opskrbu odjećom i hranom lokalnih partizana u svom rodnom gradu. Gestapo ga je uhitio i deportirao u koncentracijski logor Dachau u travnju 1944. Poslan je u Buchenwald sredinom prosinca 1944. Odatle su ga SS-ovci slali na gradilišta u Podlogor Ohrdruf. Za Fiumanu je igrao do 1938. punih 9 godina. Umro je u dobi od samo 35 godina u koncentracijskom njemačkom logoru.
Zamršena riječka povijesti, Fiume je do 1945. bio grad koji je na talijanskom/fiumanskom disao, pisao i razmišljao, isto i pod Mađarima. Nakon 1945. jugoslavenske komunističke vlasti krenule u rat s talijanskim/fiumanskim elementima identiteta. Partizanski vojnici ubili/smaknuli su čak 3 riječka gradonačelnika a prvo su poubijali sve važnije autonomaše. U strahu za svoj život, započeo je masovni egzodus stanovništva. U tom rasulu gdje su stanovnici prozivani fašistima, teško da je kome stalo do nogometa. Pa čak je skulptura na Gradskom tornju proglašena fašistička te skinuta. Ubrzo nastaje novi grad i širi se preko Rječine, pod imenom Rijeka.
Grad je do 1947. bio pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA) i njegov je budući državni položaj 1945. bio još potpuno neizvjestan, pa je vojna uprava odlučila organizirati neformalno, turnire i prvenstva da zabavi stanovništvo.
Rapp. Fiumana – F.D. Dinamo 4:2 (08.07.1945.)
09.06.1945. deset dana poslije oslobođenja Zagreba, radnici i namještenici komunalnih poduzeća i ustanova grada Zagreba okupili su se u zgradi “Elektre” u velikom broju da osnuju svoje fiskulturno društvo. Četvrta točka dnevnog reda bila je ime društva i pravila.
“Drugovi, da mu damo ime Dinamo“, čuo se prijedlog. “Dinamo simbolizira izvor energije, a osim toga ovo ime neka nam bude uzor u radu i neka nas podsjeća na slavni moskovski Dinamo”.
Prijedlog je usvojen.
Prvi nogometni tim Dinama igrao je prvu utakmicu 26.06.1945. godine protiv reprezentacije zrakoplovstva i pobijedio sa 2:0. Ali sljedeći mjeseci nisu obilježe uspjesima. Javljale su se razne teškoće. Prvu utakmicu izvan Zagreba Dinamo je igrao 1. srpnja u Beogradu protiv Crvene zvezde i pobijeđen je sa 4:1. Zatim gostuje u Splitu i gubi od Hajduka sa 2:0.
05.08.1945. Hajduk Jugoslavenske armije – Fiskulturno društvo Dinamo 2-0, prijateljska.
08.07.1945. Reprezentacija Rijeke Rapp. Fiumana – F.D. Dinamo 4:2 (zajednički snimak Zagrepčana i Riječana )
Zahvaljujući Krešimiru Bariću, koji nam je predočio nedavno pehar, mnoge kockice postale su jasnije.
„Rapp. Fiumana” je talijanski i znači Riječka reprezentacija / riječka selekcija (rappr. = rappresentativa).
„Calcio” = nogomet, a „Zagrabia” je talijanski naziv za Zagreb. Naravno da se sve još piše na talijanskom jer su generacije i generacije odrasle na tom jeziku.
Reprezentacija Rijeke poklonila je ovaj pehar nogometašima Dinama nakon njihove druge prijateljske utakmice. U prvoj odigranoj u Rijeci, 8. srpnja, slavili su Riječani rezultatom 4:2, dok su u Zagrebu bili bolji domaćini sa 4:1. Reprezentacija Rijeke nastupila je u sastavu: Raunich, Vicich, Rubinato, Bertok A., Laurencich, Bertok P., Lipizer, Lucchesi, Zidarich, Spadavecchia, Blasich O. Jedini strijelac za goste bio je Lucchesi u 50’.
Vl.: Krešimir Barić
Fiumana više ne postoji
Fiumana nekoć glavni nogometni klub u gradu nema više kao kluba. No održan je Coppa Giovanni Maras (u čast kapetanu i rekorderu Fiumane koji je umro kao partizan u bitci na Risnjaku) igran 1945./46. između neformalnih timova gradskih poduzeća. Grad je do 1947. bio pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA) i njegov je budući državni položaj 1945. bio još potpuno neizvjestan, pa je vojna uprava odlučila organizirati neformalno prvenstvo da zabavi stanovništvo. Natjecanje je igrano kao liga dvokružnim liga-sustavom, od 18. studenog 1945. do 4. travnja 1946. godine, a prvak je postala momčad radnika “GS Magazzini Generali”.
Povijest nogometnog kluba Rijeka nije posve razjašnjena.
Bad Blue Boysi navijači Dinama, danas su prihvatili i baštine da je klub nastao 26. travnja 1911. (1. hrvatski građanski športski klub Zagreb). Rijeka još se muči artikulirat tko su i što su u zaista zamršenoj riječkoj povijesti. Dinamu je komunistički režim 1945. dao novo ime i petokraku, Rijeci će odobrit u kafiću Split ime Kvarner a 1948 i crvenu zvijezdu u amblem kluba. Dresovi su prugasti a u jednom članku ih nazivaju “plavi” . Od cca 1960. Rijeka počinje nosit bijele dresove…
