Rapalski ugovor sporazum koji su u Rapallu, gradiću blizu Genove, 12.11.1920. potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, nakon pregovora koji su započeli 09.11. Njime su bile određene međusobne granice tih država, bilo je dogovoreno stvaranje neovisne Slobodne Države Rijeke te zajedničko nastupanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije Habsburgovaca (Antihabsburška konvencija).
Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer Milenko Vesnić (Srbin), ministar vanjskih poslova Ante Trumbić (Hrvat) i ministar financija Kosta Stojanović (Srbin), a s talijanske strane Giovanni Giolitti, Carlo Sforza i Ivanoe Bonomi.
Rapallskim ugovorom Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar (57 km i 16 000 stanovnika ) te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci.
Potpisi prisutnih. List La Domenica del Corriere .
Rijeka je u Rapalskom ugovoru koji se sastoji od 9 paragrafa, dobila zaseban 4 paragraf, član. Službeni naziv Riječke države je bio Stato di Fiume (4.točka) kasnije se koristi i u mapi razgraničenje IT-SHS-SDF. No podjednako se pojavljuje i unutar Rapalskog ugovora i Slobodna država Rijeka odnosno Stato libero di Fiume . Tako da su ta dva pojma jednako ispravna.
ROĐENJE RIJEČKE DRŽAVE
Iako se u ugovoru nigdje ne spominje američki predsjednik Woodrow Wilson. 28. predsjednik SAD-a (4. ožujka 1913. – 4. ožujka 1921. ) itekako je zaslužan da se pitanje Rijeke riješi u obliku države, što je ubrzo i ostvareno.
17.11.1918. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda.
Mnogi su tada htjeli staviti šapu na Rijeku, a na kraju su Riječani proglasili svoj grad-državu uz blagoslov američkog predsjednika Woodrow Wilsona koji bio je arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predložio je da se grad Rijeka stavi pod međunarodni patronat Lige naroda ili pet velikih sila. Tako su 12.11.1920 Kraljevina Italija i Kraljevina SHS potpisale Rapallski ugovor kojim su priznale ‘potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka’. Novostvorenu državu odmah su priznale sve svjetske sile uključujući SAD, Fr i UK, no Država je bila kratkog vijeka, pravno gledano postojala je samo 4 godine.
I Riccardo Zanella izabrani predsjednik Slobodne Države Rijeka se u svojim memorandumima iz 1946. u Parizu osvrće na ove događaje. Kaže da Jugoslaviju nije zanimala Rijeka. Željela je što prije osposobit svoju prvu državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Rijeka je bila talijanska no ne toliko da mora pripasti Italiji. U gradu su vladale 2 najjače struje to su bila talijanska nacionalistička i autonomaška riječka koja se borila za riječku autonomiju i nikakvu pripadnost Italiji, Jugoslaviji ili Hrvatskoj. Na kraju ta riječka, državna opcija i pobjeđuju na referendumu. Na kraju zaključuje da su od talijanskih fašista, koji su srušili riječku državu još gori Titovi partizani koji su ulaskom u grad Fiume, 1945. dobili naredbu da ubijaju, kradu, prisvajaju tuđu imovinu te su tako potjerali 30 000 riječkih Talijana iz njihovih domova. Grad je preko noći nasilno slaveniziran novim stanovništvom a stoljetno ime promijenjeno iz Fiume u Rijeka.
Današnji izgled riječke države. Teritorij Slobodne države Rijeka 1920. – 1924.
Rijeka je u Rapalskom ugovoru koji se sastoji od 9 paragrafa, dobila zaseban 4 paragraf, član. Službeni naziv Riječke države je bio Stato di Fiume (4.točka) kasnije se koristi i u mapi razgraničenje IT-SHS-SDF. No podjednako se pojavljuje i unutar rapalskog ugovora i Slobodna država Rijeka odnosno Stato libero di Fiume . Tako da su ta dva pojma jednako ispravna.
Donosimo ugovor na hrvatskom jeziku.
UGOVOR IZMEĐU KRALJEVINE ITALIJE I KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA POTPISAN U RAPALLU, 12. STUDENOGA 1920.
KRALJEVINA ITALIJA i KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA, želeći uspostaviti međusobne odnose iskrenog prijateljstva i srdačnosti za opće dobro oba naroda;
KRALJEVINA ITALIJA, priznajući da formiranje susjedne države predstavlja ostvarenje jednog od najplemenitijih ciljeva za koje se Italija borila:
NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ITALIJE imenovao je za svoje punomoćnike: Cavalierea Giovannija GIOLITTIA, predsjednika Ministarskog vijeća i ministra unutarnjih poslova; grofa Carla SFORZU, ministra vanjskih poslova; i profesora Ivanoea BONOMIA, ministra rata;
A NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ SRBA, HRVATA I SLOVENACA imenovao je za svoje punomoćnike:
g. Milenka VESNIĆA, predsjednika Ministarskog vijeća; dr. Antu TRUMBIĆA, ministra vanjskih poslova; i g. Kostu STOJANOVIĆA, ministra financija;
koji su, nakon što su međusobno razmijenili svoje punomoći, utvrđene u dobrom i propisanom obliku, dogovorili sljedeće:
Članak 1.
Sljedeća će se granica utvrditi između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca:
Od planine Pec (točka 1511), koja je zajednička granica Italije, Austrije i Kraljevine SHS, do planine Jalovec (točka 2643): linija koja će se odrediti na terenu, u smjeru općenito od sjevera prema jugu, prelazeći preko točke 2272 (Ponca);
Od planine Jalovec (točka 2643) dalje: linija koja slijedi razvodnicu između sliva Soče i Save od Korenske sve do planine Triglav (točka 2863); zatim slijedeći razvodnicu između sliva Soče i Bohinjske Save do sjeveroistočnih padina planine Možica (točka 1602), prolazeći kroz točke 2348 (Vogel), 2003 (Lavševica) i 2086 (Kuk);
Od sjeveroistočnih padina planine Možica do istočnih padina planine Porzen (točka 1621): linija koja će se odrediti na terenu, u smjeru općenito od sjevera prema jugu;
Od istočnih padina planine Porzen (točka 1631) do zapadnih padina planine Blegoš (točka 1562): linija koja će se odrediti na terenu, u smjeru općenito od zapada prema istoku, ostavljajući selo Deuče Kraljevini SHS, a selo D.Novake Italiji;
Od zapadnih padina planine Blegoš (točka 1562) do istočnih padina planine Bevk (točka 1050): linija koja će se odrediti na terenu, u smjeru općenito od sjeveroistoka prema jugozapadu, ostavljajući naselja Leskovca, Kopačnica i Zavoden Kraljevini SHS, a prijevoje Podlaniša Italiji;
Od istočnih padina planine Bevk (točka 1050) sve do zapadno od sela Hotedražica: linija koja ostavlja sela Javorjudol, Žiri, Opale, Hlevište, Rovte i Hotedražicu Kraljevini SHS, a planinu Prapretno brdo (točka 1006) i sela Vrednik, Zavratec, Medveđe brdo Italiji;
Zatim do sela Zelše: linija koja prolazi uz zapadnu granicu jarka pokraj ceste od Hotedražice do Planine, a potom tako da sela Planina, Unec, Zelše i Rakek pripadnu Kraljevini SHS;
Od sela Zelše do Čabranske: linija koja će se odrediti na terenu u smjeru općenito od sjeverozapada prema jugoistoku, prolazeći istočnim padinama planine Javornik (točka 1268), ostavljajući Dolenja Vas, Dolenje Jezero i Otok Kraljevini SHS, a točke 875, 985 i 963 Italiji; potom nastavljajući istočnim padinama Bičke gore (točka 1236) i Pleće gore (točka 1067), ostavljajući Italiji selo Leskova Dolina i cestovno raskrižje kod točke 912 zapadno od Shodnika te točku 1146 istočno od Cefri (točka 1399), dolazeći do Čabranske, koji će ostati na talijanskom teritoriju, zajedno s cestom uz istočne padine planine Snežnik od Leskove Doline do Čabranska.
Od Čabranske do Griže (točka 502): linija koja će se odrediti na terenu u smjeru općenito od sjeveroistoka prema jugozapadu, prolazeći istočno od planine Trstenik (točka 1243), dodirujući točku 817 jugoistočno od Suhova i prolazeći južno od Židovja (točka 660); zatim nastavljajući do Griže (točka 502), ostavljajući sela Klanu i Brezu Italiji, a selo Studena Kraljevini SHS;
Od Griže (točka 502) do granice Slobodne Države Rijeka: linija koja će se odrediti na terenu, u smjeru općenito od sjevera prema jugu do ceste Rupa–Kastav, otprilike na pola puta između Jušića i Spinčića; zatim prelazeći tu cestu i zaobilazeći zapadnu stranu zaselaka Mizeri i Trinaestići, koji ostaju u Kraljevini SHS, spajajući se s cestom Matulji–Kastav na brežuljku gdje se dvije ceste sastaju istočno od Matulja; potom se spajajući s cestom Rijeka–Kastav, na sjevernoj granici Slobodne Države Rijeka, na mjestu koje je sjeverna granica zaselka Rubeši (na mjestu gdje se kolni put iz Tomatića odvaja od glavne ceste, oko 500 m južno od raskrižja triju cesta zapadno od Kastva).
Ali dok se ne uspostave redovite cestovne veze na talijanskom teritoriju, glavne ceste i raskrižje zapadno od Kastva mogu slobodno i obostrano koristiti i Kraljevina Italija i Država Rijeka.
Članak 2.
Zadar i dolje navedeno područje priznaju se kao dio Kraljevine Italije.
Područje Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvaća: grad i kotar Zadar te kotare (podkotare) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno), Bokanjac i dio kotara Diklo, koji će biti određen linijom što započinje na moru oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo i nastavlja se ravno prema sjeveroistoku do točke 66 (Griž).
U vezi s provedbom ovog članka sastavit će se poseban sporazum o općini Zadar i njezinim odnosima s kotarom i pokrajinom Dalmacijom; ta će Konvencija također urediti međusobne odnose između područja dodijeljenog Italiji i ostatka teritorija koji je do tada činio dio iste općine, kotara i pokrajine, pripadajući Kraljevini SHS; pokrajinska i općinska imovina, zajedno s arhivima koji se na njih odnose, ravnomjerno će se podijeliti.
Članak 3.
Na isti način otoci Cres i Lošinj, zajedno s otočićima i hridima koji pripadaju njihovim sudskim područjima, priznaju se kao dio Kraljevine Italije, kao i otočići i hridi unutar upravnog područja pokrajine Istre, u onoj mjeri u kojoj je dodijeljena Italiji, zajedno s otocima Lastovo i Palagruža i okolnim otočićima.
Svi ostali otoci koji su pripadali bivšoj Austro-Ugarskoj Monarhiji priznaju se kao dio Kraljevine SHS.
Članak 4.
Kraljevina Italija i Kraljevina SHS priznaju Državu Rijeku kao potpuno slobodnu i neovisnu i obvezuju se vječno poštovati njezinu slobodu i neovisnost.
Država Rijeka sastojat će se od:
(a) corpus separatum kako je sada omeđeno granicama grada i kotara Rijeke;
(b) dijela teritorija koji sada pripada Istri, omeđenog kako slijedi:
Na sjeveru, linijom koja će se odrediti na terenu, počevši odmah južno od sela Kastav i nastavljajući cestom Sv. Matej–Rijeka do granice corpus separatum, ostavljajući sela Srdoči i Hosti Kraljevini SHS, a cijelu cestu Rupa koja ide sjeverno od željeznice kroz Matulje i raskrižje kod točke 377, zapadno od Kastva, Državi Rijeci;
Na zapadu, linijom koja od Matulja silazi do mora kod Preluka, ostavljajući željezničku stanicu i kotar Matulji na talijanskom teritoriju.
Članak 5.
Granice teritorija spomenutih u prethodnim člancima ucrtavat će na terenu mješovite komisije za razgraničenje, sastavljene od jednakog broja delegata Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. U slučaju neslaganja, pitanje će se uputiti predsjedniku Švicarske Konfederacije, čija će odluka biti konačna.
Radi veće jasnoće i preciznosti, ovom Ugovoru priložit će se karta u mjerilu 1:200 000, na kojoj će biti označene granične linije iz članaka 1. i 4.
Članak 6.
Kraljevina Italija i Kraljevina SHS sazvat će Konferenciju sastavljenu od stručnjaka iz obje zemlje u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu ovog Ugovora. Konferencija će što prije podnijeti vladama konkretne prijedloge za sve mjere radi uspostave srdačnih gospodarskih i financijskih odnosa između dviju zemalja.
Članak 7.
Kraljevina SHS pristaje na sljedeće ustupke u vezi s talijanskim podanicima i interesima u Dalmaciji:
- Gospodarske koncesije dodijeljene talijanskim društvima ili podanicima od strane vlada i javnih tijela država kojima je Kraljevina SHS nasljednica, ili koje su ta društva ili podanici stekli valjanim ugovorima do 12. studenoga 1920., priznaju se potpuno valjanima, a Vlada Kraljevine SHS obvezuje se nastaviti izvršavati sve obveze koje su preuzele prijašnje vlade.
- Kraljevina SHS pristaje da Talijani koji su 3. studenoga 1918. imali prebivalište na teritoriju bivše Austro-Ugarske, koji je mirovnim ugovorima s Austrijom i Mađarskom i ovim Ugovorom priznat kao dio Kraljevine SHS, imaju pravo izabrati talijansko državljanstvo u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog Ugovora; takve osobe bit će oslobođene obveze preseljenja izvan teritorija Kraljevine SHS. Zadržat će pravo korištenja vlastitim jezikom i vršenja svoje vjere, sa svim pravima koja proizlaze iz te slobode.
- Sveučilišne diplome i drugi sveučilišni dokumenti koje su podanici Kraljevine SHS već stekli na sveučilištima ili drugim visokim učilištima u Kraljevini Italiji bit će priznati od strane Vlade Kraljevine SHS kao valjani na njezinu teritoriju. Takve diplome dat će ista profesionalna prava kao one stečene u sveučilištima i visokim učilištima Kraljevine SHS.
Naknadni sporazumi zaključit će se o priznavanju studija koje su Talijani završili u Kraljevini SHS i obratno.
Članak 8.
S ciljem unapređenja zadovoljavajućih intelektualnih i moralnih odnosa između dvaju naroda, dvije će vlade što prije sastaviti Konvenciju radi razvoja bliskih odnosa između dviju zemalja u području obrazovanja.
Članak 9.
Ovaj će se Ugovor sastaviti u dva primjerka, jedan na talijanskom, a jedan na srpsko-hrvatskom jeziku.
U slučaju razlika između dva teksta, mjerodavan je talijanski tekst, kao jezik poznat svim punomoćnicima.
U potvrdu navedenoga, gore spomenuti punomoćnici potpisali su ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Rapallu, 12. studenoga 1920.
GIOVANNI GIOLITTI
C. SFORZA
IVANOE BONOMI
MIL. R. VESNITCH
Dr. ANTE TRUMBIĆ
COSTA STOJANOVIĆ
(Izvor: League of Nations, Treaty Series, vol. 18, 1923, str. 397–403.)
