U dvorištu Guvernerove palače, odnosno danas Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja nalaze se kamene skulpture nazvane Adamićevi svjedoci. Riječ je o nizu od 13 skulptura koje prikazuju glave nekadašnjih riječkih građana. Zapravo trebalo bi biti 14 svjedoka.
14 Adamićevih svjedoka
Simeon Adamić bio je veleposjednik i vrlo bogat čovjek. Kao takav imao je i mnogo neprijatelja koji su ga optužili da je u današnjoj Martinšćici, obnavljajući kapelicu, pronašao blago koje nije prijavio carskim vlastima. Adamić je imao jedan od posjeda u Martinšćici. Na posjedu se nalazila kapela sv. Martina, prema kojoj se pretpostavlja da je i zaljev dobio naziv.
Naime, krajem 18. stoljeća teren na kojem se kapelica nalazila pripadala je obitelji Adamić. Simeon Adamić bio je židovski doseljenik, uspješan trgovac duhanom, uvoznik i poduzetnik. Svojim je radom prikupio značajno bogatstvo. Godine 1787., tijekom obnove kapelice svetog Martina, radnici koje je Simeon Adamić uposlio, pronašli su malo arheološko nalazište. Vjerojatno se nije radilo ni o čemu drugome nego o nečijim posmrtnim ostacima jer su u ono doba pokojnike ukapali u crkvicama ili oko njih. No kod ljudi odmah je proradila bujna mašta , pa je počela kružiti priča kako je otkriveno blago i da je uzeo sve sebi. Priča je ubrzo dospjela i do poreznika koji optužuju Adamića za utaju poreza. U poroti je bilo 14 ljudi, mahom krivoklenika koji su svi svjedočili protiv Simeona Adamića i on je završio u zatvoru u Crikvenici. Njegov sin Andrija Ljudevit odmah se uputio u Beč, uvjeriti vlasti da se radi o arheološkom nalazu, a ne o blagu te je Simeon pušten iz zatvora.
Car je naredio da se Adamića pusti iz zatvora. Adamić odlučuje uzvratiti udarac svima koji su ga lažno optužili. Na Fiumari, na najprometnijemu mjestu, počinje graditi veliku obiteljsku kuću, tako dugačku da je ispred nje mogao postaviti skulpture lažnih svjedoka. U toj galeriji likova danas prepoznajemo neku damu s visokom frizurom, časnika, elegantnoga gospodina, kočijaša, služavku i staru dadilju. Njihove portrete gledali su svaki dan i domaći stanovnici i putnici pristigli brodovima u luku.
Lažni svjedoci bili su javno osramoćeni.
Naime, krajem 18. stoljeća teren na kojem se kapelica nalazila pripadala je obitelji Adamić. Simeon Adamić bio je židovski doseljenik, uspješan trgovac duhanom, uvoznik i poduzetnik. Svojim je radom prikupio značajno bogatstvo. Godine 1787., tijekom obnove kapelice svetog Martina, radnici koje je Simeon Adamić uposlio, pronašli su malo arheološko nalazište. Vjerojatno se nije radilo ni o čemu drugome nego o nečijim posmrtnim ostacima jer su u ono doba pokojnike ukapali u crkvicama ili oko njih. No kod ljudi odmah je proradila bujna mašta , pa je počela kružiti priča kako je otkriveno blago i da je uzeo sve sebi. Priča je ubrzo dospjela i do poreznika koji optužuju Adamića za utaju poreza. U poroti je bilo 14 ljudi, mahom krivoklenika koji su svi svjedočili protiv Simeona Adamića i on je završio u zatvoru u Crikvenici. Njegov sin Andrija Ljudevit odmah se uputio u Beč, uvjeriti vlasti da se radi o arheološkom nalazu, a ne o blagu te je Simeon pušten iz zatvora.
Car je naredio da se Adamića pusti iz zatvora. Adamić odlučuje uzvratiti udarac svima koji su ga lažno optužili. Na Fiumari, na najprometnijemu mjestu, počinje graditi veliku obiteljsku kuću, tako dugačku da je ispred nje mogao postaviti skulpture lažnih svjedoka. U toj galeriji likova danas prepoznajemo neku damu s visokom frizurom, časnika, elegantnoga gospodina, kočijaša, služavku i staru dadilju. Njihove portrete gledali su svaki dan i domaći stanovnici i putnici pristigli brodovima u luku.
Lažni svjedoci bili su javno osramoćeni.
24.12.1787. Općina je dala dozvolu Simeonu Adamiću da sagradi kuću na Rječini. Simeon Adamić od benediktinki kupuje vrt i parcelu koja se pruža do obale i odlučuje upravo na tom najprometnijem mjestu sagraditi obiteljsku kuću, dugačku da na nju može staviti četrnaest prozorskih otvora, a u osovini svakog od njih uz pločnik je dao isklesati glave četrnaest svjedoka. Palača i danas stoji na Fiumari, a stupići su bili na svome mjestu sve do 1882. godine, jer su služili, uz ostale stupiće, kao zaštita pješaka od nasrtaja konja ali i za vezivanje konja.
Andrija Ljudevit Adamić sin od Simeona Adamića na Fiumari dao je isklesati 14 glava svjedoka, koji su lažno optužili njegovog oca da je otkrio blago !
Sa obruba ceste koja je vodila prema kući pokojnog gradonačelnika Giovannija de Ciotte izvađeno je 14 stupova s grotesknim likovima tzv. Adamićevih svjedoka. Danas u muzejskom lapidariju stoje 13 kamenih skultura, jedan je netragom nestao u Drugom svjetskom ratu pa ako ga negdje slučajno primjetite, javite nam.
