12.07.1942. godine talijanski su fašisti zapalili Podhum i hladnokrvno pogubili muškarce u dobi od 15 do 65 godina. Točan broj stradalih ni danas se ne zna. No, ta se brojka kreće od 91 pa do 127, a po nekim izvorima čak i do 200 osoba.
12.07.1942. U zoru u mjestu Podhum talijanski vojnici ubili od 91 do 127 muškaraca s time da je vjerojatno najtočnija brojka 108. Preživjele muškarce, žene i djecu deportirali su u Italiju u zarobljeništvo. 185 obitelji sa 889 članova odvedeno je u logore. Potom je spaljeno cijelo selo, a od paleža je pošteđena samo jedna jedina kuća starice Matejke, jedina žena koja se suprotstavila Talijanima. Tom prilikom izgorilo je 370 kuća i 195 gospodarskih zgrada.
Streljani muškarci sela Podhum
To je bio ODGOVOR , za ubojstvo talijanskih učitelja od strane partizana. Talijanske snage pobile su muškarce u selu, a oko 800 žena i djece odvedeno je u logore, dok je selo spaljeno.
Napad na učitelja
Službeni uzrok podhumske tragedije je ubojstvo talijanskog učitelja i njegove supruge od strane lokalnih komunističkih aktivista. Učitelji su u to vrijeme bili česta meta, ali samo u ovom slučaju taj zločin je uzrokovao odmazdu zastrašujućih razmjera.
– Ubili su ih prvi komunisti. To još nisu bili partizani, nego aktivisti partije. Po pričanju mi znamo koji su to ljudi bili, ali oni su pobjegli u šumu gdje su poginuli. Tako je bilo kako je bilo, nije se smjelo previše govoriti o tome. Talijani su čuli da se sprema napad na učitelja i rekli su da će stradati cijelo selo. Ali naša strana nije marila za selo, nego samo za politiku i svejedno su to napravili. Zato je na Podhumu bila tako velika odmazda. Da nisu to učinili, selo bi ostalo cijelo, priča Rumica Haramija, dok njezin suprug smatra da to nije cijela istina, već da nešto treba iščitati i između redaka.
– U zadnje vrijeme baš čitam knjige o povijesti Grobnišćine i došao sam do nekih zaključaka. Ne treba uvijek ono što piše u knjigama uzimati zdravo za gotovo. Selo Podhum je u ono vrijeme bilo najbogatije na Grobnišćini i okolici. Možda je to doprinijelo tako temeljitom paljenju, Talijani su odavde izvukli 6.000 ovaca i ne znam koliko još stoke. Za njih je ovo bilo opasno područje. Talijani su palili i u Zoretićima i na Jelenju… E sad, je li bogatstvo sela doprinijelo… Mislim da je povod još uvijek nepoznat, smatra Davor Haramija, dok njegova supruga vjeruje u službenu verziju.
Teror i strah
Haramija je u vrijeme tragedije imao šest godina i živio je u Podhumu obližnjem Cerniku. Njegova sjećanja na te dane i danas su živa.
– U vrijeme kada se dogodila tragedija išao sam u talijansku osnovnu školu na Čavlima, koja je bila smještena u zgradi gdje je danas dom. Sjećam se kako su prolazili kamioni ljudi i stoke iz Podhuma, a mi smo to gledali ispred škole. Vozili su ih u sabirni centar u Lovranu, od kuda su danima transportirani prema Italiji. O masakru Talijani u školi nisu mnogo govorili. Više se govorilo o ljudima koji su napravili teror nad učiteljima. Nešto slično se naime dogodilo i u Cerniku, ali tamo se točno znalo tko je to učinio i stradalo je sedam obitelji jer je sedmero ljudi sudjelovalo u ubojstvu učitelja. Jednu kuću koju su željeli spaliti, a bila je naslonjena na kuću nedužne obitelji, nisu palili da se ne ošteti druga kuća, nego su je samo devastirali. U Podhumu su međutim spalili cijelo selo. Kada sam ja došao ovdje 1969. godine, još uvijek je među ženama vladao strah da bi mogle izgubiti penziju, svi su zazirali od dva čovjeka koji su bili totalno nepismeni, a vladali su cijelim selom, prisjeća se Davor Haramija.
Odvoženje stanovnika Podhuma u logore
Spomenik podhumskim žrtvama
Spomenik Podhumskim žrtvama rad je kipara Šime Vulasa ( 1970.).
Uz poslove na urbanističkom Igor Emili je 1960. godine započeo rad na oblikovanju spomen- područja pobijenim stanovnicima sela Podhum na Grobničkom polju koje su 1942. godine pobili talijanski okupatori.
+Popis žrtava nalazi se na: POPIS POGINULIH BORACA I ŽRTAVA FAŠISTIČKOG I NACISTIČKOG TERORA NA PODRUČJU GRADA RIJEKE I PGŽ-A 1941. -1945.
