Kako je Rijeka planski uništena: s 526,3 km² na 43,4 km² – od regionalnog centra do grada bez obale, industrije i identiteta

Kako je Rijeka planski smanjena od regionalnog centra do grada bez obale, industrije i identiteta

06.02.2026.

Kako je Rijeka planski uništena: od regionalnog razvijenog centra do grada bez obale, industrije i identiteta

Nekadašnja Općina Rijeka obuhvaćala je čak 526,3 četvornih kilometara. Današnji Grad Rijeka sveden je na svega 44 četvorna kilometra, što čini tek 8,2 posto nekadašnjeg upravnog područja. Već tada bilo je jasno da tako drastično smanjena teritorijalna osnova ne može biti poticaj za dugoročni gospodarski razvoj i regionalnu snagu grada.

Istodobno, uvođenjem novog sustava lokalne samouprave, gradovima su dodijeljene brojne nove nadležnosti. Rijeka ih je koristila i često nadmašivala zakonski minimum, nastojeći biti kvalitetniji servis građanima nego sama država. No sve to nije moglo nadomjestiti strateške političke odluke donesene početkom 1990-ih.

U vrijeme stvaranja Republike Hrvatske crtale su se nove karte županija, općina i gradova. Taj posao nije bio nimalo bezazlen. Određivanje granica značilo je određivanje budućih političkih, gospodarskih i kulturnih prioriteta. U tom procesu, pod političkim pokroviteljstvom Franje Tuđmana i uz prešutni ili otvoreni dogovor sa SDP-om Ivice Račana, oblikovana je nova teritorijalna arhitektura države.

Cilj je bio jasan: ojačati Zagreb i učiniti ga “milijunskim” europskim gradom, pa i umjetnim širenjem njegova administrativnog područja, dok su se istovremeno drugi regionalni centri prilagođavali toj viziji. Split je trebao biti ojačan kao drugi grad, a Rijeka – sustavno oslabljena.

Prvi udar bio je udar na identitet. Dok gotovo sve veće županije u svom nazivu nose ime glavnog grada (Splitsko-dalmatinska, Zadarska, Šibensko-kninska, Osječko-baranjska), Rijeka je nestala iz imena vlastite županije. “Primorsko-goranska županija” nije povijesni identitet, već tek običan geografski pojam. Ako se već izbjegavalo ime Rijeke, županija je barem mogla dobit naziv neke od povijesnih stoljetnih naziva Kvarner, Liburnija koje je označavalo naš kraj.

Sljedeći korak bilo je crtanje granica grada. Rijeka je teritorijalno svedena do apsurda, dok su općine u njezinu okruženju postale velike, financijski i politički odvojene od urbanog središta. Time je Rijeka izgubila prirodni gravitacijski prsten koji čini temelj razvoja svakog ozbiljnog grada.

Potom dolazi ekonomski udar. Industrijska zona Rijeke dodijeljena je Bakru i proglašen je gradom ?
Kostrena je administrativno odvojena zajedno s Rafinerijom, Brodogradilištem i Termoelektranom. Nekoliko stotina kuća dobilo je goleme prihode, dok je Rijeka izgubila ključne izvore financijske stabilnosti.

Najpogubnija odluka bila je državno preuzimanje obale i luke. Rijeka je izgubila upravljanje nad vlastitim obalnim pojasom i lukom, dok su Split, Zadar, Dubrovnik, Pula i Šibenik zadržali kontrolu nad tim resursima i iz njih ostvaruju značajne prihode. Danas zbog toga imamo zapuštene oronule urbanističke rupe u tkivu grada.

Uz državu, još pogubnija je bila lokalna riječka ljevica predvođena riječkim SDP-om, koja je dobivala izbore na stalnim ideološkim temama podjele društva, pretvorivši ga u “Disfuncional komunjarski City! “. Nemoć ljevičarskih gradonačelnika, pa čak iste vlasti u gradu i na državnom nivou ništa nisu pomogli, jer su vođeni bili samo svojim uskim privatnim interesima. Za Zadar se to ne može reći. Sve to imalo je i dublju, dugoročniju posljedicu: uništavanje riječkog identiteta. Grad koji je stoljećima odolijevao Mađarima, Talijanima, Nijemcima i raznim političkim pritiscima, imao je snažan riječki, odnosno fiumanski identitet. Sustavnim ignoriranjem simbola, zastave, naziva ulica i povijesnih obilježja, građani su postupno izgubili osjećaj lokalnog ponosa i regionalne pripadnosti.

Lokalni politički akteri, gradski i oni koji su sjedili pognute glave sjedili u saboru, u svemu tome nisu nikad pružili ozbiljan otpor niti zahtijevali DIJALOG.
Vjerovali ili ne, lokalni ljevičari na vlasti slavili su teritorijalno sakaćenje grada, slaveći 1993. kao rođendan “postanak” grada. Ne samo to nego su i pljunuli na veliku povijest grada, dajući do znanja da ga nimalo ne poštuju i ne cijene. Svečanoj sjednici nazočan je bio i prvi riječki gradonačelnik, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, Slavko Linić, te mnogobrojni uzvanici iz raznih područja života. Skup ****.

Sliku : Ovo je popis svih 128 gradova u Hrvatskoj po površini. Grad Rijeka najmanji, na samom dnu začelja !

Rezultat danas vidimo jasno: grad bez industrije, bez obale, bez šireg urbanog prostora i više slučajnog nego planskog turizma. Učinili su ono što su regionalne i lokalne stranke na to godinama upozoravale, no većina građana birala je velike nacionalne opcije.

	GRAD/OPĆINA	POVRŠINA km2
1	Grad Cres	291,5
2	Grad Vrbovsko	279,9
3	Grad Čabar	279,9
4	Grad Novi Vinodolski	261,4
5	Grad Delnice	230,9
6	Grad Mali Lošinj	224,6
7	Općina Matulji	176,6
8	Općina Mrkopalj	156,3
9	Općina Vinodolska	152,9
10	Grad Bakar	125,5
11	Općina Jelenje	109,1
12	Grad Krk	107,1
13	Općina Baška	98,9
14	Općina Klana	94,3
15	Općina Fužine	85,8
16	Općina Čavle	94,3
17	Općina Ravna Gora	83,6
18	Grad Rab	75,9
19	Grad Opatija	67,2
20	Općina Brod Moravice	62
21	Općina Dobrinj	55,1
22	Općina Skrad	52,7
23	Općina Vrbnik	52,6
24	Općina Mošćenička Draga	46,7
25	Općina Malinska – Dubašnica	43,6
26	Grad Rijeka	43,4
27	Općina Lokve	42
28	Općina Omišalj	36,5
29	Općina Punat	34
30	Grad Crikvenica	28,5
31	Općina Lopar	26,2
32	Općina Lovran	20,3
33	Općina Viškovo	18,7
34	Grad Kraljevica	17,6
35	Općina Kostrena	12
36	Grad Kastav	11,4

Administrativnim sakaćenjem teritorija, Rijeka zauzima tek 26. mjesto po veličini među 36 općina i gradova u vlastitoj županiji, iako nosi titulu njezinog županijskog “središta”.

Općina Rijeka i Kotar Rijeka. Općinu Rijeka činile su mjesta Kostrena, Bakar, Viškovo, Jelenje, Čavle, Kraljevica, Klana, Kastav čineći 526, 3 km² površine.