Zašto je važno gledati susjede po razvoju ? I zašto se bez politike, ne može ništa napraviti?
Politika ne može ništa napraviti bez djelovanja ljudi. Upravo je to ono što Rijeci i cijelom našem kraju nedostaje.
Po tko zna koji put u zadnjih 33 godine Rijeka se ignorira, omalovažava od strane raznih Vlada RH po raznim pitanjima. Ta praksa službenog Zagreba se nastavlja uz šutnju gradske SDP-ove vlasti. Na nedavnoj sjednici Vlade donesena je odluka da stadioni Dinama u Maksimiru i Hajduka na Poljudu budu sportski objekti od tzv nacionalne važnosti, koji će obnoviti državnim novcima. Javno i prva se oglasila LZR riječka stranka koja nije niti u gradskom vijeću i dan poslije samo PGS. Sumnjamo da bi ovako glupu odluku donijele Vlade npr u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj ili Španjolskoj. Inače Puljak gradonačelnik Splita javno na HTV-u rekao u vezi sanacije stadiona u Zagrebu, a šta je sa Splitom ? Ubrzo su se i oni našli na listi.
Odbijanje riječke trobojnice od strane Ministarstva Uprave. Jedini grad kojem je to odbijeno. Teritorijalno sakaćenje, grad odvojen sa zaleđem da bi se stvorilo nove općine i gradovi sa političkim uhljebima.
Još je perverznije objašnjenje granica izbornih jedinica u kojem se kaže da je u VIII. izbornoj jedinici učinjeno samo logično korigiranje, pa se tako najzapadnija općina PGŽ – Općina Matulji, -po novom pripaja ili seli u VII. izbornu jedinici gdje će biti s Karlovcem, Glinom, Kutinom, Siskom, Obrovcem, Pagom, Virom… Ni po ovom nepravednom pitanju političari našeg kraja, nisu još ništa učinili.
Nije naravno za sve kriv netko drugi. Riječani iz vlastitih redova, su sami sebi najveći neprijatelji.
Za Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine, država je izgradila šest dvorana u šest gradova. Novu dvoranu dobili su: Zagreb, Split, Zadar, Osijek, Varaždin i Poreč. Rijeka tada nije bila među njima. A sve je kriv tadašnji gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, koji je zamislite čak odbio državne strukture, da bi kasnije išao sam gradit dvoranu na Zametu.
Rijeka danas nema primjerenu dvoranu za održavanje glazbenih događaja. Najveća ona Trsatu se raspada, a o zvučnom doživljaju te “kuhajućem” loncu koji platite, nećemo niti govoriti.
Arena Zagreb je višenamjenska dvorana s pratećim sadržajima, predviđena za održavanje sportskih, kulturnih, poslovnih i zabavnih manifestacija. Grad Zagreb i Vlada Republike Hrvatske raspisali su natječaj za izgradnju sportske dvorane koja bi ujedno bila i domaćin za Svjetsko rukometno prvenstvo u siječnju 2009. godine. Kapacitet dvorane iznosi 16.500 sjedećih mjesta.
Politika
Riječani nisu nikad kaznili niti jednog političara otkad je slobodnih hrvatskih demokratskih izbora. Pa čak niti kad su otvoreno bez razloga pljuvali po gradu Rijeci i izmišljali da je NK Rijeka bio rezervni srpski klub. I to rođena Riječanka. Pa joj je pokojni legendarni riječki novinar Orlando Rivetti, morao održat lekciju.
A ako slučajno i izađu prednost će dati strankama van Rijeke. Danas u gradskom vijeću Grada Rijeke sjede 2 vijećnika Liste za Zagreb (Možemo) i 1 Liste za Split (Centar), pa čak i 1 vijećnik IDS-a. Problem takvih stranka sa sjedištem van Rijeke, je ta što centrala, uvijek ima zadnju riječ. Molimo da se prozvani ne uvrijede, nije namjera, zapravo svaka čast za ostvarene rezultate. Dok je najveća riječka lokalpatriotska stranka izbačena i ostala bez ijednog vijećnika. I tu apsolutno se ne govori o nikakvom kažnjavanju nego jednostavno mentalitetu teškom pasivizmu, Riječana. Netko će drugi. Nadalje da i dođu novi riječki igrači na sceni, trebat će dobar niz godina da se uigraju, kako politika funkcionira.
Jedan od problema je i relacija grad (SDP) -država (HDZ). Na primjeru Zadra (HDZ) se savršeno može vidjet kako izgleda komunikacija i ulaganje.
Kako je Rijeka izgubila Mediteranske igre ?
1979. Rijeka je trebala dobiti Mediteranske igre, svu popratnu infrastukturu te novi stadion koji ga je s lakoćom mogla izgraditi. No sam protiv svih nisam mogao. Zbog kočenja lokalnih vlasti i neradnika, jednostavno neimanja volje Split nas je tada preduhitrio i odnio Rijeci domaćinstvo ispred nosa. Dakako nemam ništa protiv njih, uložili su više truda i zalaganja, zajedništva. Sjeli u avion za Beograd i pokupili sve važne partijske činovnike i zasukali rukave. Ostalo je povijest. Ljubo Španjol tada jedan od najmoćnijih jugoslavenskih gospodarstvenika.
Mediteranske igre – Split 1979.
Izgrađen je Split i dobar dio Dalmacije.
Grad i država brzo su dali potporu za kandidaturu, premda uopće nije bilo nikakve prikladne sportske niti prometne infrastrukture u Splitu.
Novac uložen u gradnju infrastrukture, bez sportskih sadržaja, iznosio je 3,4 milijarde tadašnjih dinara.
– Izgrađen je veliki putnički terminal na aerodromu u Resniku, pomorsko-putnički terminal u Gradskoj luci, kao i novi RTV centar. Zatim tunel Marjan, ukop željezničke pruge, te niz drugih zahvata kojima stvoreni su preduvjeti za rješavanje prometnih problema u gradu i okolici – podsjetio je Ganza s posebnim naglaskom na gradnju trafostanica i dio obilaznice Splita.
Prije svega, Split je dobio prekrasan gradski stadion, u to vrijeme jedan od najljepših u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Firulama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama… Uz to, renoviran je stadion RNK Split, košarkaška dvorana “Jugoplastike” na Gripama, kao i igralište u Kaštel Gomilici.
Zahvaljujući MIS-u i drugi gradovi su dobili razne sportske sadržaje. Trogir je dobio novu sportsku dvoranu, dok je u Omišu obnovljeno nogometno igralište. Nadalje, uređen je hipodrom u Sinju, teren za streličarstvo u Supetru na Braču, veslačka staza u Zatonu, nogometno igralište u Zadru i Makarskoj, kao i sportska dvorana u Hvaru.
Na temeljima Mediteranskih igara izgrađena je moderna infrastruktura, koja je postala zamašnjak razvoja Splita i Dalmacije u sportskom pogledu. Kao i u pogledu mogućnosti za razvoj sportskog turizma.
Razvoj drugih gradova
Netko nam zna reći, zašto gledamo druge gradove. Dok neki spavaju, drugi grade.
Pogledajte kakve zračne luke imaju Zadar, Split i Dubrovnik a u kakvom je stanju ona na Krku.
Jedan od najvećih investicija u Dalmaciji, projekt Zračne luke Split, vrijednost od 450 milijuna kuna. Stari terminal je bio izgrađen još u vrijeme Mediteranskih igara u Splitu.
Pogledajmo putničke pomorske luke. Primjera je bezbroj. Rijeka danas skoro pa nije s nikim povezana na moru. Najveća hrvatska luka jedva lokalno da ima 2 brodske linije i to s linijom s kojom se više nije moguće vratiti u istom danu !! Kakva sramota za “lučki” grad.
U novu luku Gaženicu (otvorena 2015.) država je uložila oko milijardu i 100 milijuna kuna. Kako kažu luku za budućnost (gaz) sa svim mogućim popratnim sadržajima. Planiraju i novi kontejnerski terminal. Temelje i povezanost s autocestama već imaju. Ne bi se, začudili i da tu i preteknu Rijeku i ono malo što imamo.
Luka Kopar- automobilski terminal dodatno proširuju. Ne samo da Slovenci šišaju Rijeku po kontejnerskom prometu nego je zadržala i primat vodećeg terminala za vozila na cijelom Mediteranu. Na službenim stranicama luke upravo su se pohvalili novom investicijom proširenja.
Nevjerojatno je koliko se proširila luka i sam grad gospodarski razvio zadnjih dvadeset godina. Luka Koper je (ne) dostižna Rijeci. Još k tome slovenske željeznice znatno povećavaju kapacitet pruge Postojna-Koper, tako da će kroz nekoliko godina Luka Koper postati “lider” sjevernojadranskih luka. Luka Rijeka i Luka Koper se više ne mogu uspoređivati ni prostorno, ni organizacijski, ni vremenski, ni po kapacitetu, ni po infrastrukturi. Slovenci grade ioš jedan željeznički kolosjek, buše tunele, rade viadukte. Potpuno dva različita porta nažalost ali to je istina svidjelo se nama ili ne… Naravno odvojak željeznički i cestovni prema Rijeci da ih se pita, neće nikad izgradit. I zašto bi. Ako Hrvati se odnose maćehinski prema Rijeci. Zašto bi njih uopće bilo briga ?
Propast industrije, ukradena titula NK Rijeci ili odbijene kandidature za Mediteranske igre (čak pet puta) . Lagali bismo kada bismo rekli da to nije ostavilo traga na mentalitetu grada. Imamo puno mana od kojih naravno ne treba bježati, što previše okrećemo glavu u suprotnom smjeru, kada vidimo stvari koje ne funkcioniraju dobro, ili zato što previše olako prihvaćamo sadašnju situaciju kao nešto normalno i Bogom dano. Riječani nisu ništa naučili iz svoje povijesti. Možda zato je i novi velebni, reprezentativni Gradski muzej Rijeka koji bi mnogi gradovi poželjeli, jedna od najlošijih muzejskih ustanova po posjeti u cijeloj Hrvatskoj. O tome govori, u kojem stadiju je naša kultura i povijest.
Mi ne želimo biti dio te pasivne Rijeke i takvog ponižavajućeg mentaliteta. Jednostavno ne želimo biti dio takve Rijeke.
Ovaj grad, baš i kao gradski orao na uri, treba “uskrsnuti iz mrtvih” i vratiti se na svoje mjesto koje mu pripada, a to nije biti periferni grad i prometno slijepo crijevo nego raskrižje različitih kultura i gospodarska lokomotiva regije.
Onaj tko ne poštuje sebe i ne vjeruje u sebe, neće ga niti drugi poštivati i on je osuđen na propast i patnje.