Ovo je izrazito kompleksna tema, koja danas dijeli društvo u Hrvatskoj. Ne može se samo gledat crno ili bijelo. A o poštivanju povijesti nigdje ne učimo.
Ima ih zaista mnogo i na svakom koraku, što će pokazat i ova tema. Najveći spomenik u Rijeci je “Spomenik oslobođenja”, djelo riječkog kipara Vinka Matkovića. Ima oblik (T) Tito. Rijeka je sačuvala naziv “Titovog trga”(1946.) za razliku od Zagreba koji je 2017. maknuo Trg maršala Tita (1946. – 2017.) u mandatu Milana Bandića.
Zbog čega ih moramo sačuvati
Rijeka i Istra su tek od 1945., možemo reći službeno prvi put pripojeni Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, unutar koje je bila i SR Hrvatska. Stoljećima su ti krajevi bili pod drugom čizmom ako ne Mađara, onda Austrijanaca, Venecijanaca a o velikom Rimskom Carstvu da ne pričamo. Velik broj Hrvata zajedno sa ostalim Slavenima upravo protiv fašista i nacista, ostavio svoj život da bi se ovi krajevi, pripojili Hrvatskoj i ostavili snažne temelje granicama koje Hrvatska ima danas. SR Hrvatska od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odvojila se 25. lipnja 1991.
Civilizirana civilizacijska gesta
Civilizirana gesta. Pokloniti glavu pred mrtvima. Ništa više. Niti manje. I taj netko imao je ili još ima neke svoje kojima je stalo da znaju bar to. Ionako previše ljudi nestaje bez ikakva traga.
Ideološke teme
No postavlja se pitanje zašto u Rijeci, nema spomenika prije 1945. ? Razlog je jasan svaka vlast, briše povijest prije nje. Fašizam je to činio, komunizam nastavio i napravio etničko čišćenje uz konfiskaciju imovine, uhićenje i protjerivanje u logore te protjerivanje iz Jugoslavije. I fašizam i komunizam zatirali su slobodu i riječki identitet. Osnutkom hrvatske države danas se brišu ostaci komunističke povijesti.
PREIMENOVANJE ULICA,TRGOVA POD KOMUNIZMOM
Mnoštvo je riječkih ulica nazvano isključivo po antifašistima za koje nisu jasne njihove zasluge te je obrazloženje manjkavo. Dok za one Riječane, koji su obilježili riječku povijest i čije grobnice možemo naći na najstarijem riječkom groblju na Kozali nema mjesta.
Ivo Lola Ribar, ima ulicu ali po njemu se zove i park. Dapače, Ivo Lola Ribar je hrvatski antifašist iz Zagreba koji nema puno veze s Rijekom. Negdje oko 1973. klub “Palach” je potpao direktno pod upravu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Hrvatske OK SSOH i mijenja ime u “Omladinski Klub Ivo Lola Ribar”.
Kao što nemaju ni Joža Vlahović (iz Zagreba), Ivo Marinković (iz Sutivana na Braču) po njemu se i danas nosi ulica, gdje se nalazi Staro rodilište, Mario Špiler (iz Splita) ili Joakim Rakovac (iz Rakovaca kod Poreča), Rade Končar (Korenica, 1911. – Šibenik, 1942.) imao je ulicu u središtu Rijeke, danas Adamićeva ulica, kao i bistu, spomenik do nedavno u današnjem prostoru Art kvarta.
Rijeka od 1946. ima i Titov trg na “Kontu”. U Zagrebu je Trg maršala Tita (1946. – 2017.) preimenovan 2017.u Trg Republike Hrvatske. To je ime zadržano čak i za vrijeme rata i tijekom režima Franje Tuđmana no nije izdržalo 2017.
Što to znači antifašizam ?
Antifašizam je danas izgubio svoje vrijednosti i značenje jer nije isto što je on bio prije i što on znači danas. No to bi značilo protivljenje fašizmu uz kojeg je vezan naravno i nacizam – političkoj ideologiji i pokretu koji promiče autoritarnu vlast, diktaturu, ukidanje demokracije, netoleranciju, rasizam i nasilno potiskivanje protivnika.
U najjednostavnijem smislu:
-
Fašizam = ekstremni autoritarizam, nacionalizam, kult vođe, ukidanje sloboda. Sve ove pojave možemo pronaći i u komunizmu. Zar ne ?
-
Antifašizam = otpor takvoj ideologiji i borba za demokraciju, ljudska prava, slobodu govora i ravnopravnost.
Povijesno gledano, antifašizam se najviše povezuje s pokretima koji su se borili protiv nacističke Njemačke, fašističke Italije i njihovih saveznika tijekom Drugog svjetskog rata. Danas se pojam često koristi šire – za stav ili pokret koji se protivi bilo kakvim oblicima fašističkih i ekstremno autoritarnih ideja.
Što je antifašizam danas u Hrvatskoj ? Da li je on izgubio smisao ?
Nije lako objasniti hrvatski antifašizam a kamoli riječki. No najbolji primjer bi bio ovaj današnji primjer, sve rastućeg fašizma u Hrvatskoj. U Srbiji se odavno prelio diljem zemlje. Ukratko svaka zemlja ga ima, neka više, neka manje, gdje većinu u vlasti kontroliraju desničari.
U Rijeci se danas održao prosvjedni marš “Ujedinjeni protiv fašizma”, koji tradicionalno organiziraju lokalne ljevičarske i antifašističke organizacije. No događaj je ove godine obilježila neočekivana i napeta situacija — na Jadranskom trgu se pojavilo pedesetak pripadnika Armade zamaskiranih u crno čija su lica prekrivena kapuljačama, koji su organizirali kontra prosvjed uz poklič ZDS, dizanje desnice u zrak i bacanje petardi na skupinu “Ujedinjeni protiv fašizma”.
Ljevičarska skupina imala je jugoslavensku zastavu. Pod tim jugoslavenskim simbolom, crvenom petokrakom ubijani su Hrvati od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Domovinskom ratu. Tako da je taj simbol postao mrski, svim navijačkim hrvatskim skupinama, koje su okarakterizirane kao izrazito nacionalističke i desničarske. Zanimljivo da je u pozivu ljudima da dođu na marš, “Ujedinjeni protiv fašizma”, Hrvoje Štefan (Radnička fronta, ex SDP Rijeka), u svom početku video poziva na prosvjed, istaknuo i predstavio da je komunist iz Rijeke, koji se bori protiv grupice ljudi u crnom koji viču ustaške pokliče.
Ne želim se svrstavati uz petokraku, kao što se ne želim svrstavati niti uz pozdrav „Za dom spremni“, poručila je gradonačelnica Iva Rinčić.
“Ne želim se svrstavati ni uz petokraku ni ZDS”
“Odavno antifašizam nije ono što sugerira njegovo ime: pa ipak, ne znam nikoga iz kruga ljudi oko mene, a da nije ‘antifašist’. Za sve zrele ljude, ‘antifašizam’ je danas skup vrijednosti koji podrazumijeva slobodu govora, mišljenja i odabira, suprotstavljanje svim ekstremizmima, vjernost svim pozitivnim elementima tradicije. Istovremeno, za neke druge, antifašizam je veličanje kulta Josipa Broza Tita, žalovanje za Jugoslavijom i borba protiv svih vrijednosti povezanih s nacijom i sa Hrvatskom”, navodi Rinčić.
“Nakon svibnja 2025. dobila sam mandat većine Riječana koji su izašli na izbore – dobila sam mandat mijenjati Rijeku. To namjeravam i učiniti. To ukratko znači – ne želim se svrstavati uz petokraku, kao što se ne želim svrstavati niti uz pozdrav ‘Za dom spremni’. Želim poštovati sve što je vrijedno iz vremena kada su naši stari, a zatim i naši branitelji ginuli u vjeri da će nama stvoriti nešto bolje”, stoji u priopćenju gradonačelnice.
Antifašizam je specifičan povijesni pojam koji je živio vrlo kratko vrijeme i trebao bi pripadat povijesti
Čim je neprijatelj poražen koalicija se je raspala. Tog trenutka nestao je i ANTIFAŠIZAM !
Josif Staljin
-
Sovjetski Savez je bio jedna od ključnih sila koje su porazile nacističku Njemačku u Drugom svjetskom ratu.
-
Formalno i praktično — antifašist, iako je istovremeno bio diktator odgovoran za masovne represije.
Winston Churchill
-
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva tijekom 2. svjetskog rata.
-
Vodio Britaniju kroz borbu protiv nacističke Njemačke.
-
Jasno i odlučno antifašist, iako politički konzervativac i protivnik komunizma.
Franklin D. Roosevelt
-
Predsjednik SAD-a u 2. svjetskom ratu.
-
Pokrenuo savezničku „Arsenal demokracije“ i vodio SAD u rat protiv fašizma.
-
Nedvojbeno antifašist.
Charles de Gaulle
-
Vođa Slobodne Francuske nakon kapitulacije Francuske 1940. godine.
-
Vodio otpor protiv nacista i kolaboracionističkog režima iz Vichyja.
-
Jasno antifašist.
Josip Broz Tito
-
Vođa jugoslavenskih partizana, jednog od najvećih antifašističkih pokreta u okupiranoj Europi.
-
Partizanski pokret je bio izravno antifašistički i međunarodno priznat.
-
Dakle, antifašist, uz to da je nakon rata uspostavio autoritaran komunistički režim.
Ukratko
Svi nabrojeni — Staljin, Churchill, Roosevelt, de Gaulle i Tito — bili su antifašisti u kontekstu 2. svjetskog rata, iako su se međusobno duboko razlikovali po političkim sustavima, ideologijama i metodama vladavine.
Kod nas je antifašizam bio pokriće komunistima za preuzimanje i učvršćivanje vlasti.
KOMUNISTIČKI REŽIM I ZLOČINI
Grad Rijeka je prvi grad na svijetu koji je okusio strahote i teror talijanske fašističke ideologije, ali i grad koji je doživio likvidacije i progon stanovništva od strane jugoslavenskog komunističkog režima. Također na strani “antifašista” zajedno s partizanima naivno bili su i mnogi Fiumani, autonomaši i Talijani koji su nakon rata “potaracani” ili potjerani. Nakon rata napravljeno je etničko čišćenje na području grada Rijeke kao i cijele regije Istre.
Žalosno da se na prosvjedu protiv fašizma koristila ideologija komunističkog totalitarnog režima. Takav pristup vodi k podjelama u društvu, predstavlja manipulaciju s osjećajima građana i u potpunoj je suprotnosti s modernim europskim vrijednostima i rezolucijama koje osuđuju sve totalitarne ideologije, fašizam, nacizam i komunizam. Ova tema trebala bi biti podsjetnik svim građanima i građankama Rijeke na antifašističku baštinu na području grada koju treba čuvati, ne samo kao simboliku povijesti, već i kao izraz poštovanja prema žrtvama rata. Simboli antifašističke borbe podsjetnik su na antifašističke temelje na kojima je stvorena moderna Europa, jednako tako i Hrvatska.
POPIS
Antifašistički spomenici u Rijeci
Zapadna strana Rijeke, od Rječine
1.) MJESNI ODBOR SVETI NIKOLA – Zametska 56, preko puta
Spomen desetorici boraca u obliku petokrake
2.) MJESNI ODBOR POTOK – Art kvart, Krešimirova ul.
Spomenik Rikardu Benčiću. Riječanin Rikard Benčić, tada 21-godišnjak, smrtno je stradao u njemačkoj zasjedi kod Roča.
3.) MJESNI ODBOR MLAKA – PODMURVICE 6
Moša Albahari (28)- narodni heroj, Židov iz Sarajeva / spomenik ispred OŠ Podmurvice
Istočna strana od Rječine
1.) MJESNI ODBOR PEĆINE- Šetalište trinaeste divizije
Trinaestorica strijeljanih antifašista na Piramidi od strane ROS-a (domaćih agenata i njemačkih SS-ovaca) – 10.03.1945.
Jedini imamo zabilježenu većinu spomenika. U skladu s vremenom bit će nadopunjeni, pa ćemo moći dobit jednu širu točniju sliku zaključka. O mnogim imenima nemamo nikakve podatke niti jasne njihove zasluge te je obrazloženje manjkavo iz jednostavnog razloga, odluke vrha nije se moglo propitkivati niti raspravljati.
