Moša Albahari rođen je 31.12.1913. godine u Sarajevu. Mjesto smrti Rim.
Moša (Maurizio, Moric) Albahari oca Leona i majke Matilde rođene Albahari. Godine 1915. dolazi s roditeljima u Zagreb gdje je završio gimnaziju i 1940. diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu. Bio je član židovske omladinske organizacije Hašomer Hacair (Mladi stražar). Bio je izraziti ljevičar pa je već 1934. postao član Komunističke partije Jugoslavije, te kao član SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije) vrlo aktivan u studentskom pokretu i u uredništvu ljevičarskih studentskih listova Novi student i Borbeni student.
Proglašen narodnim herojem
Narodni heroj” (Narodni heroj) je počasna titula dodjeljivana u socijalističkoj Jugoslaviji borcima i rukovodiocima Narodnooslobodilačke borbe (NOB) za junaštvo u Drugom svjetskom ratu. Iako je ova titula najpoznatija iz jugoslavenskog perioda, općenito se narodni heroj odnosi na heroja, stvarnog ili mitološkog, čija su djela i ličnost ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti naroda.
Nakon invazije na Jugoslaviju 1941. godine, poslan je na Hrvatsko primorje (sušačka regija) radi organiziranja otpora. Uspostavio je prvi partizanski logor na Tuhobiću, a kasnije je bio politički komesar za različite odrede. U logoru je formiran i partizanski odred “Božo Vidas Vuk” u kojem je izabran za zapovjednika.
U borbi s talijanskim fašistima, koji su napali logor 12. studenoga 1941. godine, bio je ranjen i ilegalno prebačen u Sušak radi liječenja. Po izliječenju u veljači 1942. godine Okružni komitet KP Hrvatske za Istru uputio ga je u Rijeku radi organiziranja partijskih organizacija koje su se rasformirale nakon jedne policijske provale. On se tada povezao s riječkim radnicima i uspio aktivirati veći broj partijskih organizacija koje su se povezale s istarskim partizanima.
11.11.1942. Nakon ispitivanja i mučenja u riječkoj policiji prebačen je u Rim i tamo strijeljan Moša Albahari. Budući da na saslušanjima nije ništa odao, strijeljan je pod lažnim imenom Vittorio Blecich.
22.11.1942. – U Rimu je strijeljan Moša Albahari, jedan od najistaknutijih riječkih komunista, komesar sušačko-hreljinskog partizanskog odreda Matija Gubec, te zapovjednik sušačko-kastavskog odreda Božo Vidas-Vuk.
Nakon rata, njegovi posmrtni ostaci pokopani na groblju Mirogoj u Zagrebu.
Fotografija iz 2012.
Spomenik Moši Albahariju ispred OŠ Podmurvice. Na postolju nedostaje njegova glava.
Komentari sa LPR foruma:
Gost: Moja osnovna škola.
A da tek vidiš kakav je bio Moša kad je bio na postolju.
Obavezno s cigarom iza uga (elegantno pričvršćenom žvakaćom), s nacrtanom bradom i očalima ….Meni ga nije žao. Škola se lijepo zvala Podmurvice i onda je netko po partiskom nalogu morao dati ime paloga heroja.
Nemam ništa protiv stvarnoga lika Može Albaharija. Imamo negdje i temu na forumu o njemu ali to komunističko silovanje nazivanja svega i svakoga po borcima mi smo djeca mrzili .
Ja sam uvijek za to da se ulice, škole i ostalo zove po toponimima ili nekim udomaćenim, u narodu prihvaćenim starim nazivima. Koliko god netko bio “heroj” ja mu ne bi stavio ime na takvo što.
A gdje je nestala glavurda od Moše? Budući sam pohađao tu školu, sjetio sam se jedne zgode. Tamo negdje krajem 80-ih imali smo godišnje razredno slikanje, pogađate – okupili smo se oko kipa Moše. Dakle išle su 2 slike, jedna ozbiljna, jedna nasmijana. Ja se sjećam da sam stajao tik iza kipa (spomenika) i u trenutku slikanja te nasmiješene slike uhvatio sam Mošu za uši. Inače, koliko se sjećam glava od Moše je imala izrazito velike i klempave uši. Na moju žalost, tu psinu je primijetila jedna od nastavnica (drugarica) te sam i sam uhvaćen za uho i tako proslijeđen u direktorovu kancelariju. Tamo mi je naravno očitana žestoka bukvica. Direktor škole je tada bio Damir Lukas – otac od frontmena grupe FIT Davora Lukasa…
Planinarski dom na Snježniku nosi njegovo ime. Nažalost danas zapušten i propao.
“Moše Albahari” na Snježniku sagrađen je 1951. godine u stijeni a pogled i okruženje je nešto predivno.
