13.STRELJANIH,10.03.1945.
Fotografija trinaestorice ubijenih antifašista na Piramidi.
Sušak – Trinaestorica strijeljanih antifašista na Piramidi od strane ROS-a (domaćih agenata i njemačkih SS-ovaca) zbog 2 ubijene ustaše – 10.03.1945.
SUŠAK – Dana 09.03.1945. oko 19 sati nedaleko od Piramide ubijena su policijski agenti Slavko Košar i Marko Tomić. Kako bi se osvetio šef sušačkog redarstva Vindakijević odlučio je da se na istom mjestu strijelja skupina talaca, koji su se nalazili u zatvoru Via Roma, ljudi koji zapravo nisu imali nikakve veze s navedenim atentatom. Za likvidaciju odabrao ih je šef sušačke policije osobno. Nasmrt osuđeni zatvorenici su pod pratnjom pripadnika Gestapoa odvedeni do Piramide na Sušaku, do stubišta kod vile Alga. U 5 sati ujutro im je naređeno da krenu uza stubište, a kada su došli do sredine, strijeljani su. Streljanje su izvršili pripadnici ROS-a (“Riječka obavještajna služba”) sastavljena od naših domaćih agenata i SS-ovaca. Tijela su ostavljena da leže do 21 sat navečer dok nisu odvezena na trsatsko groblje. Jedan iz skupine preživio je strijeljanje. Teško ranjen, ostao je ležati ispod leševa i tako se primirio. Pred noć se konačno izvukao i izvukao do nekog portuna gdje ga je vidjela jedna od susjeda. Pozvala je redarstvo koje je odmah došlo i odvuklo ga natrag na stepenice te dokrajčilo.
Informacija više
21.04.1945. godine, 5. brigada i borci 26. divizije NOV-a, 4.Armije krenuli su u opći napad s Trsata, Vežice i Martinšćice na nacističke okupatore. Nakon teških i žestokih uličnih borbi, oko 14 sati izbijaju na Rječinu, oslobodivši Sušak.
Od 20.03. 1945. 26 divizija je, u sastavu 4. armije, sudjelovala u Ličko-primorskoj i Riječko – Tršćanskoj operaciji protiv njemačkog 15. i 97. brdskog korpusa, koji su u ovim operacijama uništeni.
Stube trinaestorice strijeljanih na Pećinama
Spomenik se sastoji od 13 metalnih cijevi, koji su čvrsto usađeni u zidove dviju zgrada, a stube spajaju ul.Šet.XIII divizije i Piramidu (J.P.Kamova). Na mjestu strijeljanja podignut je 1984. spomenik, rad prof. Zvonimira Pliskovca. Nasumično grupiranih simboliziraju trinaest hitaca koji su oduzeli živote trinaestorice mladih ljudi.
Na spomen ploči uklesana su imena trinaestorice strijeljanih
Baffo Anton 33 god. (Sušak, funkcionar NOP-a na Sušaku i borac NOVH-a),
Džodan Rudolf 18 god. ( Sušak)
Kancianić Mirko 22 god. (Bregi)
Lovrić Josip 29 god. (Crikvenica)
Perhat Josip 21 god. (Jadranovo)
Pičuljan Anton 18 god (Banjol) zvjerski premlaćivan zato što je po gradu crtao grafite protiv vlasti. S njim je zbog istog razloga ćeliju i batine dva mjeseca dijelio i njegov vršnjak, 18-godišnji Rudolf Džodan.
Polonio Anton 25 god. (Vrbnik),
Svadlinac Dušan 27 god. (Opatija)
Sergo Anton 33 god. (Bregi)
Šarar Anton 35 god. (Grižane)
Tomšić Rudolf 26 god. (Rijeka)
Valić Oktavio 21 god (Rijeka)
Zustović Alfred 25 god. (Rijeka).
DVOJBENE TOČNE INFORMACIJE
Komunističke vlasti nisu previše davali pozornosti točnosti informacijama na spomenicima, zbog toga nam javite ukoliko pronađete bilo kakvu grešku.
20 godina a ne 22 godine. I nije Mirko nego Mladen. To je bio bratić od Švaglinca Dušana. Oboje su ubijeni ovdje.
Kancijanić Antona Mladen, rođen 02.09.1924. u Bregima 51. Hrvat, stolar. Borac borbene grupe Komande mjesta Opatija. Zarobljen u ožujku 1945. I strijeljan u Rijeci kod „Alge“ na Piramidi, Sušak 10.03. 1945.
25 a ne 27 godina.
Švaglinac. Josipa Dušan, rođen 24.11.1919. u selu Benčići. Hrvat, fotograf. Borac raznih jedinica, obavještajac pri VP St. Br. 11 i 9. Zarobljen u Bregima pri jednom iznenadnom prepadu Nijemaca. Strijeljan u ožujku 1945. kod „Alge“ na Piramidi u Sušaku.
Valić Oktavio – talijanski antifašist Valich Ottavio, (07.02.1925. – 10. III 1945.), antifašist (partizansko groblje)
Možda je izvor, krivo prenijete informacije iz Glasa Istre.
O tome je napisao »Glas Istre u br. 34 od 24. marta 1945. ovu informaciju:
»9. ožujka o. g. ubijena su na Sušaku dva ustaška policijska agenta: Tomić i Košar. Da osveti smrt svojih prljavih doušnika, iste je noći Vindakijević naredio strijeljanje 13-torice nevinih ljudi, zatvorenih u riječkom »Kaštelu«.
U izvještaju ROS-a ističe se brza intervencija Vindakijevića, koji se u trenutku primanja informacije o ovom slučaju nalazio u svojoj kancelariji u društvu dvojice oficira Gestapoa. Nakon toga se uputio u zatvor i osobno angažirao u odabiranju talaca i za njihovu brzu likvidaciju. Tako su 10. marta strijeljani Anton Bafo (33 godine), Rudolf Džodan (18 godina), Miroslav Kancianić (22 godine), Josip Lovrić (29 godina), Josip Perhat (21 godinu), Anton Piculjan (18 godina), Anton Polonio (35 godina), Dušan Svađlinac (27 godina), Anton Sergo (33 godine), Anton Šarar (35 godina), Rudolf Tomšić (26 godina), Oktavio Valić (21 godinu) i Alfredo Zustović (25 godina).
ISPRAVAK
Također tadašnje komunističke vlasti nisu previše posvećivali točnosti podataka kako u literaturama tako i na spomenicima. Današnji hrvatski povjesničari imaju mnogo bolju priliku ispraviti i bolje sagledat činjenice nego u ono vrijeme kad nisi smio pisat istinu. Rijeci nedostaje jedno modernije simbolično mjesto koje bi sa današnjeg stajališta pričalo o tome poput Spomenika Oslobođenja, tamo su tek nedavno uklesane postrojbe koje su oslobađale Rijeku. Toliko koliko se drži uopće do povijesti a kamoli do ovakvih događaja trinaestorica strijeljanih.
Poginuli su uvršteni na naš POPIS POGINULIH BORACA I ŽRTAVA FAŠISTIČKOG I NACISTIČKOG TERORA NA PODRUČJU GRADA RIJEKE I PGŽ-A 1941. -1945. .
