Počinje serija oslobođenja, masovnih ubijanja i nestajanje civila na području Rijeke.
Imamo informacije, da će u protokol ‘dane oslobođenja’ po prvi puta ući odavanje počasti poslijeratnim žrtvama OZNA-e. Odnosno donosi važan iskorak u odnosu grada prema vlastitoj prošlosti. Po prvi put, uz službeni program, bit će odana počast i civilnim žrtvama stradalima neposredno nakon ulaska Jugoslavenske armije u grad.
Nemojmo zaboravit da je bivša SDP vlast na čelu s gradonačelnikom Slavkom Linićem imala dobre odnose s Oskarom Piškulićem, zvanim ‘Žuti’.
U to vrijeme šef OZNA-e u Rijeci bio je Oskar Piškulić (kojeg izravno optužuju za mnogobrojna ubojstva za koje nikad nije odgovarao).
Hrvatski državljani Ivan Motika (91) i Oskar Piskulić (78) pozvani su da 7. siječnja 1999. pred sudom u Rimu odgovaraju za “pokolj fojbe, tršćanske i istarske kraške jame u koje su jugoslavenski partizani, tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, bacali tijela.
Talijanski sud 2004. godine na kraju je odustao i donio odluku prema kojoj ‘ne postoji talijanska jurisdikcija’ za suđenje hrvatskom državljaninu jer mu je mjesto prebivališta Rijeka. *2
Nemojmo zaboravit da i današnja državna vlast svih ovih 35 godina ne želi istraživat komunističke zločine jer bi to bacilo ljagu na antifašizam. Postavlja se opravdano pitanje zašto hrvatski sudovi nisu preuzeli taj predmet, kao i mnoge slične slučajeve ratnih zločina iz Drugoga svjetskog rata dok su počinitelji još bili živi.
Riječke vlasti nikad nisu priznale ove zločine i negiranje istih je izvor stalnih napetosti između djela gradskog stanovništva. Radilo se o planiranom etničkom čišćenju od članova OZNA-e i partizana ne samo na području Rijeke nego i Istre koja je doživjela egzodus stanovništva, o kojem danas možemo samo pričati.
Kako je funkcionirao sustav nakon ulaska partizana u Rijeku ?
U razdoblju neposredno nakon ulaska partizana u Rijeku 3. svibnja 1945., gradom su, prema dostupnim povijesnim izvorima, upravljale dvije paralelne strukture vlasti jedna javna i jedna tajna.
S jedne strane bila je službena, javna vlast, koja je u svojim nastupima izbjegavala potvrditi postojanje sustavnog progona Talijana ili provođenja „etničkog čišćenja“. S druge strane djelovala je tajna policija OZNA, kasnije poznata kao UDBA, čiji je rad ostao obavijen velom tajne i do danas nije u potpunosti razjašnjen.
Prema zapisima, upravo je OZNA imala ključnu operativnu moć. Iako je formalno u prvoj fazi bila pod Ministarstvom obrane, a kasnije pod Ministarstvom unutarnjih poslova, njezino djelovanje bilo je izvan dosega civilnih struktura vlasti.
Dokumenti pokazuju kako civilna vlast često nije imala potpuni uvid u represivne aktivnosti koje su provodile vojne strukture i OZNA. Gradska Komisija za utvrđivanje ratnih zločina sastavila je popis od 196 osoba za koje je trebalo provesti istragu, a građani su putem javnih poziva bili potaknuti da prijavljuju „narodne neprijatelje“.
S druge strane, vojni zapovjednik odjela OZNE u okviru 19. divizije bio je Emil Karadžija, poznat pod nadimkom „Domaći“ a politički komesar bio je Oskar Piškulić zvan Žuti. *1
U tom sustavu posebno se ističe ime Oskara Piškulića, političkog komesara i utjecajnog predstavnika Komunističke partije Hrvatske u Rijeci. On je imao značajnu ulogu u organizaciji vlasti, regrutiranju i nadzoru partijskih struktura na području grada i okolice. Njegovo ime pojavljuje se i u kasnijim svjedočanstvima i memoarskoj literaturi.
Brojni stanovnici Rijeke tada su se obraćali upravo tim strukturama tražeći informacije o nestalim članovima obitelji, svjesni da se stvarna moć odlučivanja nalazila upravo tamo.
BROJ UBIJENIH
Ponovimo da je Narodno-oslobodilačka vojska u Rijeci je bez suđenja likvidirala 200 do 300 osoba a negdje te brojke idu i do 600 ubijenih.
Jugoslavenski, partizani, komunisti su pri koncu rata organizirali sastanak s riječkim autonomašima kako bi s njima podijelili vlast u gradu nakon poraza nacističkih i fašističkih postrojbi, nakon što su ih iskoristili, najviše brutalno su bivali ubijeni upravo autonomaši. Bez suđenja, ubijeni s leđa na stubištu , ugušeni u invalidskim kolicima…
Oskar Piškulić pojavio se na predavanju povjesničara IGORA ŽICA
Na predavanju poznatog riječkog povjesničara Igora Žica skupilo se šezdesetak ljudi.
Nekoliko trenutaka prije no što sam trebao započeti izlaganje, došao je do mene jedan od uglednih riječkih šaptača udbi i dobronamjerno me je, vrlo tiho, upozorio da je u zadnjem redu Oskar Piškulić. Čovjek koji je, prema fijumanima, ubio Riccarda Gigantea i silovao njegovu ženu.
Održao sam odlično predavanje i dobio sam veliki aplauz. Vidio sam Piškulića kako se prvi diže i odlazi. Bio je zadovoljan što nisam spomenuo da je on napravio popise za likvidaciju riječkih autonomaša i industrijalaca (ne fašista!) koje je trebalo likvidirati 2. na 3. svibnja 1945. godine, prije ulaska partizanskih jedinica u grad. Bio je zadovoljan što nisam inzistirao na tome da je predvodio likvidacije među kojima se ističe ona autonomaša Maria Blažića, invalida, koji je ugušen jastukom u krevetu. U Rijeci je bilo ubijeno između 200 i 300 ljudi, a uslijedile su beskrajne pljačke stanova i imovine.
Zbog političkog pritiska i smrtonosnog bezakonja grad je napustilo oko 30.000 ljudi između 1943. i 1954. Otišlo je 10.000 tzv. regnicola,onih koji su bili doseljeni pod Mussolinijem s juga Italije, te 20.000 tzv. fijumana, Hrvata koji su se priklonili talijanskoj kulturi.
Protiv Oskara Piškulića zvanog Žuti, rođenog u Rijeci 29. 3. 1920. i njegove drage – i privatno i u zločinu – Avijanke Margetić, rođene 18. 1. 1922. na Sušaku, više su puta pokretani procesi u Rimu, no na kraju su svi odbačeni – jer se sud u Rimu smatrao nenadležnim za događaje u Rijeci. Oskar Piškulić umro je 2009.. Između ostaloga bio je predsjednik nogometnog kluba Lučki radnik i predsjednik Zajednice umirovljenika Primorsko-goranske županije. Više se nikada nije pojavio na mojim predavanjima. Za njim su tek ostale talijanske optužnice raspršene po internetu. *3
Bio je 2001. član odbora za mjesnu samoupravu Gradskog vijeća Grada Rijeke.
2009. Pokopan je na groblju Kozala.
Priča Fiumana
Inače unuk jedne od Piskulićevih žrtava bio je medicinski tehničar na hitnom traktu. Prilikom jedne intervencije ovaj se pojavio u Piskulićevom domu, navodno su Oskarove oči skoro ispale od straha. Prepoznao je prezime na kuti medicinara.
Suzana C.- On je, prema svjedocima, ubio i djeda mog supruga. Priča je skoro pa filmska. (Fb lpr)
Literatura i izvori:
*1 TALIJANSKI TISAK: PROCES O “FOJBAMA” U SIJEČNJU 19.09.1998.
*2 Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947.) 2002. PDF
*3 Igor Žic: Jugoslavija je bila savez lokalnih i saveznih udbi koje su upirale sakriti da je nastala na beskrajnim likvidacijama i pljačkama – Misao HR. (06.05.2025.)
