Disco club Oskar, Mimi u Lovranu

Na ulazima disko klubova stajali su redari (svjetski kickboxing prvaci poput Branka Žgaljardića, boksača Asketa, Željka Mavrovića, Borisa Ilića osvajača prve svjetske zlatne medalje za Republiku Hrvatsku  i mnogi drugi još zeznutiji, koji nisu bili tako medijski poznati) koji su pazili na “dress code”. U trenirci nisi mogao ući.

Robert Salečić (DJ Sale) kaže za Oskar da su to bila lijepa vremena, kad je on tamo radio negdje 1995.-te.

U ovom klubu je 1993. dogodio nevjerojatan i bizaran događaj. Branko Žgaljardić koji je radio na ulazu dobio je 2 metka u glavu od strane hrvatskog branitelja, koji je umjesto da bude u bolnici u Lovranu, izašao u disko klub.

U noći 31. siječnja na 1. veljače 1993.g. u Lovranu, na ulazu u disko klub „Oscar“ (bivši „Mimi“) hrvatski vojnik Z.K. koji je bio na liječenju u Lovranskoj bolnici pokušao je hicima iz pištolja ubiti Žgaljardića koji je radio kao redar u discu. Od 5 metaka koje je Z.K. ispucao, Žgaljardića su dva metka pogodila u glavu, a jedan u nogu. To je svjetski medicinski fenomen da je tako ustrijeljen čovjek ne samo preživio nego ostao čitavo vrijeme pri svijesti i nakon napada se fizički hrvao s atentatorom pokušavajući mu oduzeti oružje. Iako to izgleda nevjerojatno razlog tome je, pored nesumnjive sreće u nesreći, da je Branko Žgaljardić tada bio natprosječno psiho-fizički pripremljen jer je svakodnevno satima vježbao pripremajući se za svoj prvi profesionalni meč. Tada se pregovaralo o mogućem protivniku, sada pokojnom, Branku Cikatiću koji je upravo te 1993.g. osvojio prvi japanski K-1 turnir u povijesti.

Događaj je bio prilično bizaran. Z.K. i njegov prijatelj D.M. su htjeli ući u disko iako je Z.K imao željezne „fiksatore“ koji su mu virili iz noge i uz to su bili neprilično odjeveni, tj. u trenirkama i tenisicama. Naime, vlasnik lokala je postavio uvjet da gosti moraju biti svečano odjeveni za ulazak u noćni bar. Redari su ih na to upozorili i nisu im dozvolili ulazak zbog čega su oni negodovali tvrdeći da kao hrvatski vojnici imaju pravo svugdje ući. Nakon kraće prepirke su se udaljili, ali su se poslije 15-tak minuta vratili naoružani. Uslijedila je ponovna svađa uz tvrdnje Z.K. da on svakodnevno ubija četnike na vukovarskom bojištu i psovanje mrtve rodbine Žgaljardiću. Započeo je i fizički sukob nakon kojega Žgaljardić, na upozorenje svoga kolege da je bilo dosta tuče („Vrati se u disko!“) ostavlja dvojicu gardista na podu, okreće im leđa i odlazi s ulaza prema disku. U tom trenutku Z.K. vadi pištolj, a Brankov kolega viče: „Pazi, pištolj!“ na što se Žgaljardić ponovno okreće prema Z.K. Ovaj puca na Branka i pogađa ga u glavu, a Žgaljardić se baca na njega i pokušava mu oteti oružje. U tom naguravanju Z.K. ponovno puca Žgaljardiću u natkoljenicu. Tek tada Branku u pomoć priskaču kolege redari i oduzimaju atentatoru pištolj. Nakon svega, Žgaljardića, krvavog i teško ranjenog, pri punoj svijesti prijatelj prevozi na Hitnu medicinsku pomoć u Lovranu. Ovi ga prebacuju u Opatiju, a na kraju završava u Rijeci na kirurgiji Sušačke bolnice gdje ga dva puta operira vlastiti brat Zoran Žgaljardić, jedan od najpoznatijih svjetskih estetskih kirurga. Operiran je ostavši bez šest zubi. Dva metka su mu prošla kroz usta i vrat neposredno uz kralježnicu, a treći mu je prošao kroz natkoljenicu. Druga dva metka su ga promašila, a sreća je da se čahura petog metka, prilikom hrvanja na podu i otimanja oko oružja, zaglavila u pištolju C.Z. kalibra 7,62 (tzv. „Tetejac“) te atentator nije mogao ispucati preostalo streljivo.
Tekst : Predrag Znaor rekonstruirao je priču prema sudskim i liječničkim nalazima, trener mu je bio Branko Žgaljardić