Daryl Tyler, desno, vs Branko Žgaljardić
Nalazimo se Brankom Žgaljardićem u zadano vrijeme, koje smo se prethodno telefonski dogovorili i nalazimo se u kafiću Premier ispod katedrale sv. Vida. Prethodno smo se dobro informirali o našem sugovorniku, te saznali dosta zanimljivih detalja koje smo trebali potvrditi. U razgovoru sa riječkim izbacivačima saznali smo da se često znaju njega prisjetiti , da ga cijene i poštuju te kažu da je u „ono „ njegovo vrijeme bio najjači čovjek u Rijeci. Branko Žgaljardić kao osoba svakako zaslužuje ulazak u riječki „Hall of Fame“.U nastavku pročitajte intervju koji je prvenstveno napravljen da se ovakve velike riječke ličnosti, legende nikad ne zaborave.
Branko Žgaljardić rođen je 20.05.1954. godine
Recite nešto više o svojim sportskim uspjesima?
Moj najteži meč bio je sa Brankom Cikatićem, završio je neriješenim rezultatom u Celju a kasnije smo se trebali naći kao profesionalci ali me je u tome spriječilo nesretno ranjavanje. Od ostalih rezultata treba spomenuti da sam bio 5 puta prvak Jugoslavije u full contactu koji se danas zove kickboxing. Prvak svijeta sam bio 1978. godine u zapadnom Berlinu u poluteškoj kategoriji , viceprvak svijeta na Floridi te prvak Europe u Milanu 1979.godine. Dobitnik sam nagrade grada Rijeke za vrhunske rezultate u karate sportu 1979 godine.
Da li ste uz sport uspjeli i studirati ?
Da, završio sam ekonomski fakultet u Rijeci 1978. Znao sam učiti po 18 sati dnevno. Upisao sam i postdiplomski studij , ali nisam ga završio.
Čime ste se sve u životu bavili ?
Bio sam portir u kampu Preluka, trener i kapetan repke, električar, bušač na platformi, kormilar, izbacivač, konobar, u struci sam radio u Ina-brodomaterijalu, kao suvlasnik disko kluba LP , zaštitar imovine , novinar Sportplusa.
Dok ste bili radili kao izbacivač u Oskaru dogodila vam se nesreća. Opišite nam što ?
Gardisti su pucali u mene 1993.godine. Točnije njih dvojica i oslobođeni su od vojnog suda jer sam kao ja prekoračio nužnu obranu a oni što su pucali nisu ? Dobio sam 3 metka , od toga 2 u glavu i 1 u nogu. Marka pištolja s kojim su me upucali bila je TT 7,62 mm. Sad sam u civilnoj mirovini.
Tko vas je operirao i koliko ste bili u bolnici?
Moj brat Zoran Žgaljardić koji je estetski kirug me je operirao . Sve ukupno bio sam nekih mjesec dana u bolnici.
Da li ste za pretprljene rane dobili odštetu ?
Ne, nisam ni lipe.
Odnedavno ste počeli pisati za Sportplus recite nam više o tom novinarstvu?
Život te na natjera na sve, tako i na ovo. Kao novinar Sportplusa pratim karate i boks. Počeo sam pisati za njih čini mi se u 2 .mjesecu.
Da li ste zadovoljni postignutim u životu?
Nisam zadovoljan, mislim da mogu više da pružim sebi i društvu.
Za vrijeme Domovinskog rata trenirali ste specijalce hrv.vojske?
Za vrijeme Dom.rata trenirao sam jedinice specijalne namjene u Šapjanu. Bili su to dečki iz legije stranaca koji su bili vrhunski obučeni. Pukovnik im je bio Bruno Zorica „Zulu“ i Čedo Blasković. 6 sati dnevno sam ih trenirao.
Kad ste dobili crni pojas ?
1971. godine sam dobio crni pojas 1 dan a sad sam glavni instruktor 6 dan. Najviše stupnjeva je 10 ,to ima par ljudi na svijetu.
Vi ste i trener , što ste sve trenirali ?
Karate , jiu-jica, boks i judo. Današnji borci idu u ring bez osnova karatea ,to nije dobro. Talenat u sportu je 20 % a ostalo je samo naporan rad i odricanje.
Što možete poručiti mladim ljudima iz vašeg životnog iskustva ?
Mladim ljudima preporučujem da se bave bilo kojim sportovima. Jer mijenja čovjeka u boljeg čovjeka. Pomaže čovjeku da bude zdrav, kako psihički tako i fizički. Postao sam protivnik pijanaca i drogeraša jer od toga nema ništa.
I pitanje za kraj da li ste lokalpatriot i volite li Rijeku ?
Da, lokalpatriot sam i naravno da volim Rijeku.Hvala vam lijepo !
Nema na čemu.
Za Lokalpatriote Rijeka, 13.08.2010.
