Boris Ilić iz Rijeke donio je prvu svjetsku zlatnu medalju za Hrvatsku !

14.01.2026.

Prvu zlatnu medalju na nekom SP-u, u bilo kojem sportu, za Republiku Hrvatsku donio je Boris Ilić iz Rijeke .

Podsjetimo Hrvatska se tek odcijepila od Jugoslavije. Hrvatska je neovisnost proglasila 25.06.1991. Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti.

Riječanin Boris Ilić osvojio je prvu pojedinačnu zlatnu medalju od proglašenja samostalne Hrvatske na SP u Parizu, 7.-8. 12.1991. WACO, kickboxing – disciplina low kick.

Boris Ilić (Rijeka, 01.05 1957. – Liganj, 15. 08.1998.)

Rođen je u Rijeci 1957. Stradao je u prometnoj nesreći 1998. na Preluki.

Boris Ilić, rođen 1957. godine u Rijeci, gdje je bio devet godina zaposlen u Rafineriji nafte, kao električar u urinjskoj Energetici.

Prvu svjetsku zlatnu medalju u pojedinačnoj muškoj seniorskoj konkurenciji osvojio je na SP-u za Republiku Hrvatsku u disciplini low kick – na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu koje je 7. i 8. prosinca 1991. održano u Parizu. Ilić je već 1988. osvojio titulu svjetskog viceprvaka u savate boksu, a 1989. ponovio je taj uspjeh u full contactu. Sljedeća godina donijela mu je stanku, zbog ozljede, ali možda i pripremila teren za još veći uspjeh, uspon na najviše postolje u kickboxingu.

Boris Ilić nije izgradio ime isključivo kao borac na tatamiju i u ringu. Među mladim riječkim poklonicima borilačkog sporta bio je vrlo cijenjen kao sportski pedagog i organizator. Na natjecanje u Parizu krenuo je kao član Centra borilačkih vještina “Lučki radnik”, u kojemu je bio osnivač i trener, a istim se poslovima nešto kasnije bavio u klubu “Rijeka Tank”. Godine 1994. je organizirao demonstraciju karatea učenicima Osnovne škole na Viškovu. Demonstracija je bila tako uspješna da se u novooformljeni Kickboxing klub na Viškovu upisalo tridesetoro djece, koje je prvih šest mjeseci vodio upravo Ilić. Godine 1996. postavio je temelje Borilačkog kluba Bura u Kostreni, održavanjem prvih treninga s tridesetak polaznika u kostrenskoj Narodnoj čitaonici.

U razdoblju od 1995. do 1995. bio je izbornik Hrvatskog kickboxing saveza koji je tada i kao izbornik i trener vodio Hrvatsku kickboxing reprezentaciju na WAKO Svjetsko kickboxing prvenstvo u Kijev, Ukrajina, koje je održano od 25. do 28. studenog 1995., a kojom prilikom je njegov učenik Igor Ivošević (danas izbornik Hrvatskog kickboxing saveza) osvoji zlatnu medalju i postao Svjetski kickboxing prvak u low kicku, -75 kg.

Iz Borisove kickboxing škole izašli su između ostalih i novi šampioni, danas aktivni sudionici u radu Hrvatskog kickboxing saveza – Ante Vičević i već spomenuti Igor Ivošević.

Nažalost, Boris Ilić sportsku je karijeru prekinuo na najgori mogući način, smrtno stradajući u prometnoj nesreći na motociklu 15. kolovoza 1998. godine. S njim je istu sudbinu tada doživio još jedan riječki sportaš, Mario Milovac.

Sin Dorijan Ilić je prvak Hrvatske MMA lige u teškoj kategoriji 2012.godine.

2012. na Turniću otkriven mural posvećen Borisu Iliću ! Izradu grafita pokrenuo je ponajviše članak o Borisu Iliću na Moja Rijeka (11.10.2010.). Autor grafita je bio Edi Gustin – Maska (REF). Mural se nalazio na raskršću Čandekove i Ul. Vinka Benca, No ubrzo je maknut 2014. prilikom, obnove fasade.

Predsjednik saveza gosp. Tomislav Bilandžić u ime Hrvatskog kickboxing saveza uručio je obitelji nagradu za životno djelo.

Koliki jak trag je ostavio u sportu i prvenstveno kao čovjek, 2023. posthumno je dobio i nagradu za životno djelo. Boris Ilić još snažno živi u sjećanjima među Riječanima, gdje ga mnogi znaju i kao redara u disko klubovima ali i kao odličnog učitelja i trenera, koji je svoje znanje prenio na svoje učenike pretvorivši ih u nove osvajače medalja za Rijeku i Hrvatsku!