Savršena klima i tlo oko Kleka jedan su od najvažnijih faktora poznatog ogulinskog kupusa, koji se stoljećima na tom području uzgajao. Ogulinac autohtona sorta zaslužuje svoju temu. Kao djeca u riječkim školama znali smo ići organizirano u posjet ogulinskim poljima kupusa i svatko je znao dobit po vrećicu ogulinskog kupusa.
Ogulinski kiseli kupus (zelje) prvi je poljoprivredni proizvod u RH kojem je Zavod za intelektualno vlasništvo odobrio korištenje jamstvenog žiga. Ona se na ovim područjima uzgaja po dostupnim zapisima od 15 stoljeća. A svoj uzlet dobiva 70-tih godina prošlog stoljeća kad počinje vakumiranje tog proizvoda. A 2015. nakon godina i godina truda, Ogulinac je i zaštićen da bi se zaokružila cijela njegova priča, povijest i podigla službeno njegova ekonomska vrijednost na tržištu. Kiseli kupus može prodavati svatko i trgovačkim lancima nije bitna kvaliteta, samo da je jeftin i što više, nije bitno kakav je, ali samo jedan je OGULINSKI KUPUS, koji poznat po svojem tankom, mekanom listu.
Preslika prve vrećice za vakum pakiranje kupusa. Stavlja na tržište POLJOPROMET Rijeka.
Proizvodni pogon Mrežnica (od 2005. pod imenom Madig) ima dugu tradiciju proizvodnje kupusa počevši od 1958.godine. Vakumiranje glavica kiselog kupusa započelo je 1973. godine u pogonu Mrežnica. To je prvo vakumiranje tog proizvoda u svijetu. Kiseli kupus i danas se proizvodi na prirodni tradicionalni način i odlikuje se ugodnom aromom i bogatim sadržajem C vitamina.
U 1973. godini prvi se put u povijesti pojavio natpis »Ogulinski KISELI KUPUS«. To je bilo na plastičnoj vrećici u kojoj se nalazila vakumirana glavica ogulinskoga kiseloga kupusa. Svaka vakumirana glavica bila je težine od 1,40 do 2,00 kg, a nastojalo se da u kartonskoj kutiji neto težine 20 kg bude 12 glavica, jer su težile 1,66 kg/komad. To je optimalna težina za sarmu četveročlane obitelji za dva dana, što može dati samo kupus ogulinske autohtone sorte.
Da bi bilo sigurni da ste kupili baš Ogulinski kupus stavljen je žig na takve proizvode.
Kako bi zaštitili naziv “ogulinsko zelje” ili “ogulinski kupus” tamošnji proizvođači i prerađivači mogu staviti stavljati jamstveni žig.
Budući se na policama pod nazivom “ogulinsko zelje” dosad često krilo zelje koje ogulinskog kraja nije niti vidjelo, tamošnji proizvođači-članovi udruge,na ovaj će način moći zaštiti svoj proizvod i učiniti ga još prepoznatljivijim. Ogulinsko zelje prvi je poljoprivredni proizvod u Hrvatskoj kojem je Zavod za intelektualno vlasništvo odobrio korištenje jamstvenog žiga.
Onaj tko će se ubuduće moći kititi titulom ogulinskog zelja morat će ga proizvoditi na širem području Ogulina, općine Josipdol i dijela općine Plaški, točnije, na području katastarskih općina Carevo polje, Cerovnik, Hreljin Ogulinski, Josipdol, Modruš, Musulinski Potok, Ogulin, Oštarije, Otok Oštarijski, Petar Ogulinski, Skradnik, Vitunj, Zagorje, Trojvrh, Latin, Kunić, Plaški, Pothum, Janja Gora, Jezero, Međeđak.
2012. Izgled pakiranja.
2015. Zaštićen i na razini EU
Zaštićena sorta, sorta koja je zaslužila i oznaku izvornosti EU – ogulinac!
Provedbena odluka komisije (EU) 2015/1413 o upisu „Ogulinskog kiselog kupusa“/“Ogulinsko kiselo zelje“, je objavljena u Službenom listu EU L220 21. kolovoza 2015. tada Time je Republika Hrvatska dobila, pored Krčkog pršuta, Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres i Neretvanske mandarine, još jednu oznaku, čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu.
SARMA I OSTALA JELA
Gospođa ROZALIJA SALOPEK poznaje sve tajne dobrog zelja: “To vam je vidite ovi listovi fini, lipi, to vam nema debeli koren, to vam je jako fino i ukusno… Za sarmu je potrebno: mljeveno meso, češnjak, papar, sol, 1 jaje, malo riže pomiješamo i u te tanke listove zamatamo. Dolje podloga od ribanog zelja i slažemo sarmice. To je sva mudrolija o zelju i sarmi, niš komplicirano.”
Osim tradicionalnih, mogu se pripremati i neka modernija jela, poput rolica. ‘One se pripremaju tako da se samelje svinjetina i govedina, napuni se listićima svježeg kupusa, zarola se i omota pancetom’, objašnjava Bojan Ogrizović, hotelski kuhar koji nosi i morčić , ukras našeg grada i kraja.
Ogulin, Rijeka , Gorski kotar, Lika
Marinko Sabljak na području Ogulina obrađuje 15 hektara poljoprivrednog zemljišta i jedan je od većih proizvođača ogulinskog zelja. I on kaže da mu je Rijeka i Kvarner i dalje jedno od jačih tržišta.
Nekoć je Ogulin spadao pod Zajednicu općina Rijeka, danas je utrpan pod Karlovačku. Bili smo jednom već raspravljali i pitali Gorane i Riječane spada li Ogulin nekako više pod naš kraj Gorski kotar nego Liku. Mišljenja su bila podijeljena. Bilo kako bilo Ogulin je nekad spadao pod Zajednicu općina Rijeka. Po površini je bila najveća u Zajednici općina Rijeka i među 10 najvećih općina u SR Hrvatskoj. Možda i od tuda vuku sentimentalni odnosi kako Riječana tako i Ogulinaca.
Danas im je najveća konkurencija hibridi koji daju veće prinose. Već smo bili jednom rekli kad vidite kupus na trgovačkim policama ne dvojite koji da uzmete, samo jedan je OGULINSKI.
Toliko, iz predivnog Grada Ogulina, grada koji je dao Gradu Rijeci, Nedu Andrić, prvu gradonačelnicu u povijesti.
