Riječki morčić (Moretto Fiumano)
Tradicionalni autohtoni riječki nakit (bez mitova i legendi)
Izrada morčića u Rijeci s vremenom je postao znak prepoznatljivosti njezinih stanovnika. Riječani su ponosni na taj komad nakita, jer su njime mogli iskazat svoj osjećaj pripadnosti i status i to ne samo u gradu već i u široj okolici Rijeke, budući da su pravo na nošenje mogli ostvariti svi. Popularnost nakitu podigla je carica Maria – Anna di Savoia, koja je osobno naredila riječkom zlataru da i njoj jedne morčiće napravi. Tako riječki povjesničar umjetnosti Riccardo Gigante (1881.-1945.) sin jednog od riječkih zlatara piše : „Kada ih je ugledala na ušima pučanki, te tipične morčiće, sa zanimanjem ih je proučavala i poželjela nakit s neobičnim glavicama pa se s tom nakanom obratila zlataru Giovanniju Corossaczu. On je za presvijetlu nalogdavku, koja je sama dala ideju za izvedbu, izradio savitljivu narukvicu, broš i naušnice. U daljnjem tekstu Riccardo Gigante napominje da Corossacz i njegov nasljednik Mihich i dalje izrađuju kopije tog nakita koji se nije mjenjao dugi niz godina. Augustino Gigante, Riccardov otac, izrađuje i nove modele koje je osobno zamislio, a čemu se rođak Mihich protivio.“
Imati na sebi nakit koji je podsjećao na nekoga, koga se slavilo zbog postignuća bilo je veoma poželjno.
Slobodno se može reći da izrada morčića, s emajliranjem i s gravurom uz emajl te s fasetiranjem dragulja i obradom koralja, predstavlja vrhunac zlatarskog umijeća. Tu bi stvarno veliko priznanje trebalo odat Augustinu Giganteu, koji je u zlatarskoj radionici i prodavaonici na adresi Via del Duomo br.374, gdje je od 1877 pa do 1915. godine djelovao i bio višestruko nagrađivan u mnogima europskim metropolama i bez kojeg uz ostale majstore , morčići ne bi bilo ono što su danas.
Danas možemo pronaći riječke morčiće uzduž cijele istočne obale Jadrana od Venecije, Slovenije, Gorskog kotara, jadranskih otoka pa sve do Dubrovnika.
Nazivi
Original ime moretto fiumano. U Rijeci ga nazivaju osim morčić i “mori”, u Vinodolskom kraju “morči”, u Kastvu “račini morci”, a u Gorskom kotaru “morčeki”.
Prvi riječki zapisi izrade morčića
Kruna od morčića iz 1905.godine, iz crkve svetog Vida. Autor je Antonio Rubessa (Rubeša). Otac i sin Modesto Rubessa spadaju također u majstore svojeg zanata.
27.02. 1771. godine zlatar Gianbattista Farello izradio za jednu plemenitu građanku naušnice, s likom morčića, ukrašene rubinima i biserima, upravo od tada počinje priča o riječkim morčićima. Pojavljuju se po Europi, izložbama, dvorovima.
Godine 1755. Rijeka je dobila pravo određivati standarde na nakitu od zlata i srebra.
1845. Austrijska carica Maria-anna, supruga cara Ferdinanda II. Naručila po vlastitom nacrtu kod riječkog zlatara Giovannija Korošeca jednu garnituru, koja se sastojala od naušnica, narukvice i igle –privjeska. Cijela je ta garnitura složena od bezbroj morčića(indijana), pa se može reći, da je to bio povod za primjenu glave morčića u luksuznom nakitu kompozitnog tipa.
1873. Internacionalni uspjeh riječki su morčići doživjeli na Svjetskoj izložbi u Beču. Tom je prilikom izlagao zlatar Antun Mihić skupa s Ellenzom. U njihovoj je radionici bio zaposlen i Augustin Gigante, koji se silno trudio usavršiti ovu riječku posebnost i njegova je zasluga za kvalitetu izloženog nakita za koji se vezao moretto fiumano.
Godine 1874. Agostino Gigante osnovao je u Rijeci tvrtku “Gigante & Co” koja je postala svjetski priznatim subjektom izrade morčića, pravim znakom kvalitete . Tada je nastalo zlatno doba riječkog moretta. Nakit je postao obavezan rekvizit pučanki, dami i aristokratkinja, što se može vidjeti na starim portretnim fotografijama. Zlatarna se nalazila u zgradi na početku Calle San Bernadion, preko puta Zborne crkve.
1878. Industria fiumana- Riječki su građani (Fiumani) bili neobično ponosni na tu proizvodnju, koju su nazivali Industria fiumana. Tvrtka A.Gigante et Co. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1878. Izlaže svoje morette pa je jednu ganituru kupio vojvoda od Joinvilena.
Grad Rijeka poklanja belgijskoj princezi Stefaniji komplet moretta s rubinima. Za čiju su izvedbu Riječani skupili 600 fiorina.
Ulica zlatara – zlatarne su bile koncentrirane oko Zborne crkve gdje se mogao kupiti autentičan riječki suvenir kojeg su kupovali grupe mađarskih turista, uglavnom bogataši i aristokracija. Riječki su zlatari ljubomorno čuvali tradiciju ovog autohtonog nakita i uvijek su žetoko reagirali kad se počeo proizvoditi izvan Rijeke.
Riječanka s morčićima
Djevojčica s morčićem
Desno ili lijevo uho ?
Andro Laginja s morčićem na desnom uhu
Svejedno. Nosite morčiće i na lijevoj i desnoj strani uha, danas je to svejedno.
Ako se maknemo od morčića i preselimo na brdoviti Balkan postoje vjerovanja nekih ljudi da homoseksualci nose na desnoj strani uha, to je vjerovanje vjerojatno proizašlo od gejomrzcaca i osoba koje valjda ne vole vidjeti nakit na muškarcu nego samo kod žena . No da je to i istina, otkuda pravo bilo kome da ima pravo polagati na neku stranu uha ?
Nadalje danas slobodno možemo narodna vjerovanja odbaciti jer su mitovi, koje ćemo pokazati na primjeru naših predaka.
Prije su morčići nosili sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Danas to isto sve možemo zaboraviti. Društvo se je promijenilo.
A da su naši muškarci nosili morčića nekad na desnom uhu pokazuje zapis iz knjige “Zlatni trag” (Ivana Šarić-Žic) .
O muškom nakitu nalazimo zanimljiv tekstualni prilog u radu Ive Jardasa o Kastavštini:
“Saki muški, star i mlad, nosil je na desnen uhe raćin morac. Potleje su mladići nosili zlatu zvezdicu. Okol teh raćini špotali su se Merikani, to ki su se vrnuli z Meriki. Ontrat je lišto nestalo teh raćini. Tamo 1900. leta nosil je raćin još lih ki tr ki starac, a ovako neki bogateji nosil je dva morca na jenen uhe. Judi, ki su po svete bili, nosili su uru na kordune prek vrata pak va žepi}e od šutani. Potleje su nosili uru na srebrneh ale zlateh kadinah.”
Da su znali naši stari da će ih danas neki nazivati gejevima, nategli bi ih za uši. 🙂
Možda najbolji odgovor na koje uho treba staviti morčić, su riječi nobelovca Ive Andrića
“da je čudno kako nam je malo potrebno da bi bili sretni, te da je još čudnije što nam upravo to malo nedostaje”. Možda ćeš upravo to “malo”, dragi čitatelju, pronaći u riječkom morčiću, jer on je naš srećonoša.“
Korijeni morčića
Legende o morčiću treba pustit sa strane i narodne običaje (nošenje na lijevom ili desnom uhu, sinovi jedinci). Morčić je i bez njih dovoljno naš. No, neka budu dio priče turistima. Dapače dobra priča prodaje proizvod. No i te priče imaju uporište, provala Turaka na Grobničko polje.
Teško možemo reći kad su nastali morčići ali možemo reći da su nastali po utjecajem Orijenta. Orijent je osim Azije, obuhvaćao i prostor Sjeverne Afrike a upravo i tu se otkrivaju čvrsti korijeni našeg morčića. Mauri imaju utjecaj na sam izgled morćića, o tome govori i igra Moreška s Korčule. Prvi podaci o moreški na našim prostorima datiraju iz 1273. godine u Trogiru. U Hrvatskoj se ova viteška igra od 15. stoljeća svake godine izvodi na Korčuli.
moreška, moresco
Nastao je po Maurima – Moriskima, pa je tako u španjolskom jeziku nastao pridjev morisco a u talijanskom moresco. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u španjolskoj Leridi 1150. godine kao spomen na istjerivanje Maura. međutim slični plesovi s mačevima su se do kraja 14. stoljeća proširili po čitavoj katoličkoj Europi.
Mauri su jedan dio Europe pokorili. A spominju se i napadi Saracena na istočnu jadransku obalu u 9. Stoljeću. Postoje zapisi da su Rimljani stoljecima rabili Maure kao svoje vojnike u mnogim dijelovima Europe, tako i na Balkanu. Dalje od ovoga ne bi išli bez čvršćih dokaza.
Venecijanski morčić
Riječki morčić (moretto fiumano) je i danas opstao za razliku vencijanske skuplje i raskošnije verzije koja je gotovo izumrla, odnosno više nitko ne nosi, jer se nema više tko identifcirati s njim. Razlog tome leži da je Venecija jednostavno zbog turista postala preskupa i prekomplicirana za život pa je dovela do iseljavanja lokalnog stanovništa. Godine 1951. bilo ih negdje 175.000 , da bi danas u Veneciji bilo nešto manje od 55.000 stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća Rijeka sa svojim poznatim moretistima i njihovim umijećem izrade morčića postaje najjače središte za izradu takva nakita, pa tako “mori” (kako još nazivaju morčiće) dobivaju, kao izraz autohtonosti, pridjev “riječki”. Izrada lika crnca s turbanom proširila se s naušnica i na druge vrste nakita kao što su prstenje, broševi, ogrlice, igle.
Riječki morčić danas
Riječki morčić je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Rijeke, od 1991. Grad Rijeka godine 1991. i službeno prihvaća morčića i uzima kao “svoju masku” i simbol grada, pa se primjerice morčić kao zaštitni znak Rijeke nalazi na čelu povorke Riječkoga karnevala . Morčić je utkan danas snažno u tkivo grada i našeg kraja . Od sporta (sportske kategorije nose naziv morčić), restorana , hotel a, grafita , tetovaža itd.
Nedavno je u Rijeci osnovana udruga Morčići-Moretti kako bi promicala autentičnu izradu toga nakita i osnovala muzej morčića. Možete se učlaniti u udrugu. Predsjednik Udruge Morčići-Moreti je Silvije Tomašević, dopredsjednik Gjon Antoni, a tajnik Josip Povrženić . Udruga Morčići-Moretti osnovana u Rijeci za promicanje autentične izrade toga nakita i s ciljem osnivanje mozeja o morčiću.
Papa Franjo prima knjigu o riječkom morčiću. Tajanstveni morčići, na tri jezika (hrvatski, talijanski i engleski) koju je napisao draguljar Gjon Antoni. Nitko se u cijeloj Europskoj uniji ne može pohvaliti da ima takav nakit kao što ga Rijeka ima – ponosno ističe autor knjige.
Što se tiče tradicije, Riječani danas morčiće naročito poklanjaju prilikom rođenja djeteta, odnosno kod proslave važnijih događaja, obljetnica (punoljetnost i sl.). Riječani također naravno kupuju morčić i sebi te kao poklon kad žele nekoj osobi iskazat da im je važna i draga.
Danas je morčić simbol i znak identiteta našeg grada i kraja, pripadnosti, črni moro predstavlja riječku otvorenost po kojoj je poznata.
Primjer kako se treba ponašati prema riječkom brendu, zlatarna Križek a izdali su i promo video.
U budućnosti bi trebalo riječki morčić zaštiti kao kulturno dobro jer sva uporišta i temelje ima, kao što Zvončari s područja Kastva uvršteni na UNESCO-vom je popisu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Jedini su u Hrvatskoj ! Zvončari su 2009. godine uvršteni na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Bilo bi dobro da svi oni koji izrađuju morčiće dobiju riječki certifikat. Grad Rijeka ima već oznaku „izvorno riječko“ . S time bi se očuvala kvaliteta i uveo red.
U nadi da će što prije morčić biti proglašen kulturnim dobrom pozivamo Vas u jedinu temu o riječkom morčiću u kojoj skupljamo svu dostupnu dokumentaciju da o njemu znamo još više . Uključite se. Ako imate stare morčiće od none, nonota slikajte ih i sačuvajte od zaborava. Forum tema “Riječki morčić – moretto fiumano“.
Pozdravljamo Vas uz jednu od najljepših čakavskih narodnih balada, Marina kruna.
MARINA KRUNA
Popuhnul je tihi vetar,
Tihi vetar od Levanta
I odnesal Mari krunu.
Sprogovara lipa Mare:
„Ajme meni, kruno moja!
Ki bi meni krunu našal,
Njegova bin juba bila.
Šli iskat ju dva Bakrana,
Dva Bakrana, tri Ričana
I još jedan črni Moro.
Našal ju je črni Moro.
Al govori lipa Mare:
Volila bin krunu zgubit,
Neg črnoga Mora jubit.
Levant –istok, bin –bih, juba-ljuba draga, šli-pošli, iskat-tražiti, Moro –čovjek crnomanjaste puti, južnjak,crnac
31.05.2019. Rijeka
