Riječki morčić (Moretto Fiumano)
Tradicionalni autohtoni riječki nakit (bez mitova i legendi)
Izrada morčića u Rijeci s vremenom je postao znak prepoznatljivosti njezinih stanovnika. Riječani su ponosni na taj komad nakita, jer su njime mogli iskazat svoj osjećaj pripadnosti i status i to ne samo u gradu već i u široj okolici Rijeke, budući da su pravo na nošenje mogli ostvariti svi. Popularnost nakitu podigla je carica Maria – Anna di Savoia, koja je osobno naredila riječkom zlataru da i njoj jedne morčiće napravi. Tako riječki povjesničar umjetnosti Riccardo Gigante (1881.-1945.) sin jednog od riječkih zlatara piše : „Kada ih je ugledala na ušima pučanki, te tipične morčiće, sa zanimanjem ih je proučavala i poželjela nakit s neobičnim glavicama pa se s tom nakanom obratila zlataru Giovanniju Corossaczu. On je za presvijetlu nalogdavku, koja je sama dala ideju za izvedbu, izradio savitljivu narukvicu, broš i naušnice. U daljnjem tekstu Riccardo Gigante napominje da Corossacz i njegov nasljednik Mihich i dalje izrađuju kopije tog nakita koji se nije mjenjao dugi niz godina. Augustino Gigante, Riccardov otac, izrađuje i nove modele koje je osobno zamislio, a čemu se rođak Mihich protivio.“
Imati na sebi nakit koji je podsjećao na nekoga, koga se slavilo zbog postignuća bilo je veoma poželjno.
Slobodno se može reći da izrada morčića, s emajliranjem i s gravurom uz emajl te s fasetiranjem dragulja i obradom koralja, predstavlja vrhunac zlatarskog umijeća. Tu bi stvarno veliko priznanje trebalo odat Augustinu Giganteu, koji je u zlatarskoj radionici i prodavaonici na adresi Via del Duomo br.374, gdje je od 1877 pa do 1915. godine djelovao i bio višestruko nagrađivan u mnogima europskim metropolama i bez kojeg uz ostale majstore , morčići ne bi bilo ono što su danas.
Danas možemo pronaći riječke morčiće uzduž cijele istočne obale Jadrana od Venecije, Slovenije, Gorskog kotara, jadranskih otoka pa sve do Dubrovnika.
Nazivi
Original ime moretto fiumano. U Rijeci ga nazivaju osim morčić i “mori”, u Vinodolskom kraju “morči”, u Kastvu “račini morci”, a u Gorskom kotaru “morčeki”.
Prvi riječki zapisi izrade morčića
Kruna od morčića iz 1905.godine, iz crkve svetog Vida. Autor je Antonio Rubessa (Rubeša). Otac i sin Modesto Rubessa spadaju također u majstore svojeg zanata.
27.02. 1771. godine zlatar Gianbattista Farello izradio za jednu plemenitu građanku naušnice, s likom morčića, ukrašene rubinima i biserima, upravo od tada počinje priča o riječkim morčićima. Pojavljuju se po Europi, izložbama, dvorovima.
Godine 1755. Rijeka je dobila pravo određivati standarde na nakitu od zlata i srebra.
1845. Austrijska carica Maria-Anna, supruga cara Ferdinanda II. Naručila po vlastitom nacrtu kod riječkog zlatara Giovannija Korošeca jednu garnituru, koja se sastojala od naušnica, narukvice i igle –privjeska. Cijela je ta garnitura složena od bezbroj morčića(indijana), pa se može reći, da je to bio povod za primjenu glave morčića u luksuznom nakitu kompozitnog tipa.Nakon toga neslućeno je narasla popularnost morčića.
1873. Internacionalni uspjeh riječki su morčići doživjeli na Svjetskoj izložbi u Beču. Tom je prilikom izlagao zlatar Antun Mihić skupa s Ellenzom. U njihovoj je radionici bio zaposlen i Augustin Gigante, koji se silno trudio usavršiti ovu riječku posebnost i njegova je zasluga za kvalitetu izloženog nakita za koji se vezao moretto fiumano.
Godine 1874. Agostino Gigante osnovao je u Rijeci tvrtku “Gigante & Co” koja je postala svjetski priznatim subjektom izrade morčića, pravim znakom kvalitete . Tada je nastalo zlatno doba riječkog moretta. Nakit je postao obavezan rekvizit pučanki, dami i aristokratkinja, što se može vidjeti na starim portretnim fotografijama. Zlatarna se nalazila u zgradi na početku Calle San Bernadion, preko puta Zborne crkve.
1878. Industria fiumana- Riječki su građani (Fiumani) bili neobično ponosni na tu proizvodnju, koju su nazivali Industria fiumana. Tvrtka A.Gigante et Co. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1878. Izlaže svoje morette pa je jednu ganituru kupio vojvoda od Joinvilena.
Grad Rijeka poklanja belgijskoj princezi Stefaniji komplet moretta s rubinima. Za čiju su izvedbu Riječani skupili 600 fiorina.
Ulica zlatara – zlatarne su bile koncentrirane oko Zborne crkve gdje se mogao kupiti autentičan riječki suvenir kojeg su kupovali grupe mađarskih turista, uglavnom bogataši i aristokracija. Riječki su zlatari ljubomorno čuvali tradiciju ovog autohtonog nakita i uvijek su žestoko reagirali kad se počeo proizvoditi izvan Rijeke.
Riječanka s morčićima
Djevojčica s morčićem
Desno ili lijevo uho ?
Andro Laginja s morčićem na desnom uhu
Svejedno. Nosite morčiće i na lijevoj i desnoj strani uha, danas je to svejedno.
Ako se maknemo od morčića i preselimo na brdoviti Balkan postoje vjerovanja nekih ljudi da homoseksualci nose na desnoj strani uha, to je vjerovanje vjerojatno proizašlo od gejomrzcaca i osoba koje valjda ne vole vidjeti nakit na muškarcu nego samo kod žena . No da je to i istina, otkuda pravo bilo kome da ima pravo polagati na neku stranu uha ?
Nadalje danas slobodno možemo narodna vjerovanja odbaciti jer su mitovi, koje ćemo pokazati na primjeru naših predaka.
Prije su morčići nosili sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Danas to isto sve možemo zaboraviti. Društvo se je promijenilo.
A da su naši muškarci nosili morčića nekad na desnom uhu pokazuje zapis iz knjige “Zlatni trag” (Ivana Šarić-Žic) .
O muškom nakitu nalazimo zanimljiv tekstualni prilog u radu Ive Jardasa o Kastavštini:
“Saki muški, star i mlad, nosil je na desnen uhe raćin morac. Potleje su mladići nosili zlatu zvezdicu. Okol teh raćini špotali su se Merikani, to ki su se vrnuli z Meriki. Ontrat je lišto nestalo teh raćini. Tamo 1900. leta nosil je raćin još lih ki tr ki starac, a ovako neki bogateji nosil je dva morca na jenen uhe. Judi, ki su po svete bili, nosili su uru na kordune prek vrata pak va žepi}e od šutani. Potleje su nosili uru na srebrneh ale zlateh kadinah.”
Da su znali naši stari da će ih danas neki nazivati gejevima, nategli bi ih za uši. 🙂
Možda najbolji odgovor na koje uho treba staviti morčić, su riječi nobelovca Ive Andrića
“da je čudno kako nam je malo potrebno da bi bili sretni, te da je još čudnije što nam upravo to malo nedostaje”. Možda ćeš upravo to “malo”, dragi čitatelju, pronaći u riječkom morčiću, jer on je naš srećonoša.“
Korijeni morčića
Legende o morčiću treba pustit sa strane i narodne običaje (nošenje na lijevom ili desnom uhu, sinovi jedinci). Morčić je i bez njih dovoljno naš. No, neka budu dio priče turistima. Dapače dobra priča prodaje proizvod. No i te priče imaju uporište, provala Turaka na Grobničko polje.
Teško možemo reći kad su nastali morčići ali možemo reći da su nastali po utjecajem Orijenta. Orijent je osim Azije, obuhvaćao i prostor Sjeverne Afrike a upravo i tu se otkrivaju čvrsti korijeni našeg morčića. Mauri imaju utjecaj na sam izgled morćića, o tome govori i igra Moreška s Korčule. Prvi podaci o moreški na našim prostorima datiraju iz 1273. godine u Trogiru. U Hrvatskoj se ova viteška igra od 15. stoljeća svake godine izvodi na Korčuli.
moreška, moresco
Nastao je po Maurima – Moriskima, pa je tako u španjolskom jeziku nastao pridjev morisco a u talijanskom moresco. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u španjolskoj Leridi 1150. godine kao spomen na istjerivanje Maura. međutim slični plesovi s mačevima su se do kraja 14. stoljeća proširili po čitavoj katoličkoj Europi.
Mauri su jedan dio Europe pokorili. A spominju se i napadi Saracena na istočnu jadransku obalu u 9. Stoljeću. Postoje zapisi da su Rimljani stoljećima rabili Maure kao svoje vojnike u mnogim dijelovima Europe, tako i na Balkanu. Dalje od ovoga ne bi išli bez čvršćih dokaza.
Venecijanski morčić
Riječki morčić (moretto fiumano) je i danas opstao za razliku venecijanske skuplje i raskošnije verzije koja je gotovo izumrla, odnosno više nitko ne nosi, jer se nema više tko identifcirati s njim. Razlog tome leži da je Venecija jednostavno zbog turista postala preskupa i prekomplicirana za život pa je dovela do iseljavanja lokalnog stanovništva. Godine 1951. bilo ih negdje 175.000 , da bi danas u Veneciji bilo nešto manje od 55.000 stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća Rijeka sa svojim poznatim moretistima i njihovim umijećem izrade morčića postaje najjače središte za izradu takva nakita, pa tako “mori” (kako još nazivaju morčiće) dobivaju, kao izraz autohtonosti, pridjev “riječki”. Izrada lika crnca s turbanom proširila se s naušnica i na druge vrste nakita kao što su prstenje, broševi, ogrlice, igle.
RIJEČKI MORČIĆ DANAS
Riječki morčić je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Rijeke, od 1991. Grad Rijeka godine 1991. i službeno prihvaća morčića i uzima kao “svoju masku” i simbol grada, pa se primjerice morčić kao zaštitni znak Rijeke nalazi na čelu povorke Riječkoga karnevala. Morčić je utkan danas snažno u tkivo grada i našeg kraja. Od sporta (sportske kategorije nose naziv morčić), restorana , hotela, grafita, tetovaža itd.
U Rijeci je 2017. osnovana udruga Morčići-Moretti kako bi promicala autentičnu izradu toga nakita i osnovala muzej morčića. Predsjednik Udruge Morčići-Moreti bio je Silvije Tomašević, dopredsjednik Gjon Antoni, a tajnik Josip Povrženić . Udruga Morčići-Moretti osnovana u Rijeci za promicanje autentične izrade toga nakita i s ciljem osnivanje muzeja o morčiću. S udrugom je pokrenuo postupak registracije morčića pri Ministarstvu kulture kao kulturnog dobra našeg kraja. Nažalost nije Silvije Tomašević nije dočekao pozitivan odgovor, preminuo je od posljedica teške bolesti .
Papa Franjo prima knjigu o riječkom morčiću. Tajanstveni morčići, na tri jezika (hrvatski, talijanski i engleski) koju je napisao draguljar Gjon Antoni. Nitko se u cijeloj Europskoj uniji ne može pohvaliti da ima takav nakit kao što ga Rijeka ima – ponosno ističe autor knjige.
Danas je morčić simbol i znak identiteta našeg grada i kraja, pripadnosti, črni moro predstavlja riječku otvorenost po kojoj je poznata.
Primjer kako se treba ponašati prema riječkom brendu, zlatarna Križek a izdali su i promo video.
U budućnosti bi trebalo riječki morčić zaštiti kao kulturno dobro jer sva uporišta i temelje ima, kao što Zvončari s područja Kastva uvršteni na UNESCO-vom je popisu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Jedini su u Hrvatskoj ! Zvončari su 2009. godine uvršteni na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Bilo bi dobro da svi oni koji izrađuju morčiće , dobiju riječki certifikat kao i da se izradi knjiga standarda. S time bi se očuvala kvaliteta i uveo red.
Pozdravljamo Vas uz jednu od najljepših čakavskih narodnih balada, Marina kruna, u nadi da će što prije morčić biti proglašen kulturnim dobrom.
MARINA KRUNA
Popuhnul je tihi vetar,
Tihi vetar od Levanta
I odnesal Mari krunu.
Sprogovara lipa Mare:
„Ajme meni, kruno moja!
Ki bi meni krunu našal,
Njegova bin juba bila.
Šli iskat ju dva Bakrana,
Dva Bakrana, tri Ričana
I još jedan črni Moro.
Našal ju je črni Moro.
Al govori lipa Mare:
Volila bin krunu zgubit,
Neg črnoga Mora jubit.
Levant –istok, bin –bih, juba-ljuba draga, šli-pošli, iskat-tražiti, Moro –čovjek crnomanjaste puti, južnjak, crnac
Ovo je jedina tema o riječkom morčiću, nastala prilikom prikupljanja dostupne dokumentacije od 2009. do 2019. Uključite se. Ako imate stare morčiće svoje, od none, nonota slikajte ih i sačuvajte od zaborava.
Članak izvorno nastao 31.05.2019. Rijeka, nadopunjen 17.11.2025.
22.08.2025. Našli smo se s gospodinom Gjonom Antonijem, posljednjim riječkim zlatarom koji zna napravit morčiće na tradicionalni način. Spreman je sav svoj alat, stol i umijeće izrade dat gradu odnosno muzeju morčića, koji bi trebao sačuvati i promovirati baštinu našeg grada i kraja.
Primjer kako bi se trebalo ponašat prema riječkoj baštini, bez obzira radi li se o umijeću na tradicijski način ili ne. Izradio Gjon Antoni.
RIJEČKI MORČIĆ PROGLAŠEN ZAŠTIĆENIM KULTURNIM DOBROM !!!
Izvor fotografija: Ministarstvo kulture i medija
29.01.2026. Povijesni dan za sve Riječane koji drže do svojeg identiteta i tradicije, koji se osjećaju Riječanima ma koje god narodnosti, vjeroispovijesti, boje kože bili. Umijeće izrade riječkih morčića (moretti fiumani), Ministarstvo kulture Hrvatske proglasilo je zaštićenim kulturnim dobrom (nematerijalnim). Podsjetimo borba je trajala dugih 6 godina. Više o tome na: Odgovor Ministarstva kulture RH. Upitali smo ih što je riječkim morčićem i hoće li ga proglasit kulturnim dobrom ?
Kao dio autohtonog 🇭🇷 nakita – simbola Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja. Riječki morčić se oblikovno i tehnološki razlikuje od venecijanskog, što potvrđuje njegov samostalan i originalan razvoj, dok specifična i sofisticirana tehnika izrade svjedoči o visokim dometima riječkog zlatarstva stoji u objavi Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Inicijativu za upis umijeća izrade riječkih morčića u Registar pokrenula je nekadašnja Udruga Morčići Moretti, na čelu s moretistom Gjonom Antonijem, koje je zadnje svoje atome snage uložio u borbu da riječki morčić proglase kulturnim dobrom !
Ovim najvišim priznanjem, Riječanima , LOKALPATRIOTIMA ostaje DUŽNOST i OBVEZA da riječki morčić čuvaju i prenose daljnjim riječkim NARAŠTAJIMA a Gradskoj vlasti, sljedeći cilj mora biti izgradnja Doma ili Muzeja riječkog morčića u centru grada, koji bi popularizirao taj riječki nakit i uzdigao na postolje koje zaslužuje i gdje mora biti !!!
Izvor fotografija: Ministarstvo kulture i medija
NAPOMENA: Ovo je jedina tema o riječkom morčiću, nastala prilikom prikupljanja dostupne dokumentacije od 2009. do 2019. a sad je u obliku članka. Uključite se. Ako imate stare morčiće svoje, majke, oca, none, nonića slikajte ih i sačuvajte od zaborava. Tema će se redovito ažurirat novim saznanjima.
Članak izvorno nastao 31.05.2019. Rijeka, zadnji put nadopunjen 30.01.2026. !
