Što se dogodi ako te netko baci u hladnu Rječinu ? Ništa, masa će samo gledati a neki i smijati, još će reći da je dotična osoba, LAGATI da ju je vidjela da je izašla iz Rječine. Fenomen psihologije mase. Alternativa, ljubav, ono, ovo koja se najčešće okupljala tamo. Budimo iskreni i priznajmo sebi da nismo nikakva tolerantna sredina nego pasivna i zatvorena. Sve ostalo je teški MIT !
Simke je sahranjen na Centralnom groblju Drenova. Polje F25, broj 215.
Premlatio mladića samo zato jer je imao dreadlockse, kao i premlaćivanju psa spomenutog mladića, razbijenom bocom po licu je izrezao i jednog Riječanina, a u trenutku kad mu se sudilo za ovaj zločin protiv njega bilo je devet aktivnih kaznenih predmeta.
Dogodilo se na današnji dan:
08.04.2009. Vitomir Jovičić – Simke/Vito (1973.-2009.) legenda riječkog grada, ubijen od ruke nasilnika. Arnold Uremović (23) ponižavao ga i tjerao da pleše, a zatim ga je bez razloga podigao i preko ograde s 4 metra visine bacio u nabujalu Rječinu. Od velikog broja prisutnih (ispitana 74 svjedoka) nitko nije skočio ni pomogao mladiću koji nije znao plivati, pa se ubrzo utopio. Na mostu kod Konta gdje je bačen u hladnu Rječinu postavljena je spomen ploča “Hrabrost je odabrati nenasilje”. Ovim sjećanjem Lokalpatrioti Rijeka žele ukazati mladima da ne kreću putevima nasilja u međusobnim odnosima.
19.05.2010. Žarko, Ljubomir (75.godište ) i Petra Jovičić majka , Novi list
Obitelj pokojnog Vitomira Jovičića Simkea u teškim uvjetima u Starom Gradu, 2019. trebala je pomoć, u potkrovlju koje prokišnjava. Tada je preminuo i Simkeov otac, majka, i sama u teškom stanju nakon više moždanih udara, ostala je bez ikakvih primanja, do okončanja ostavinske rasprave i stjecanja prava na mirovinu pokojnog supruga.
“Hrabrost je odabrati nenasilje” piše na spomen ploči, gdje se zbio spomenuti tragični događaj.
Ovim sjećanjem Lokalpatrioti Rijeka žele ukazati mladima da ne kreću putevima nasilja u međusobnim odnosima.
Nažalost, vremena su takva da ne bi bilo loše imat sredstva za samoobranu kod sebe poput suzavca, jer danas je to “Simke”, sutra bi mogli to biti vi.
KRONOLOGIJA DOGAĐAJA – DAN SRAMOTE GRADA I SUSTAVA
VITOMIR ILI SIMKE JOVIČIĆ
Simke je bio jedan od simbola riječkih ulica, mladić s poteškoćama u razvoju koji se smucao Starim gradom, Kontom ili ispred Palacha, prilazio i postavljao svoje legendarno pitanje: “Ima li šta za mene?”
Obitelji Jovičić – Simkeovi roditelji Petar, umirovljeni ličilac, i Petra, domaćica, kao i tri brata, zajedno su živjela u jednom skromnom potkrovlju riječkoga Staroga grada. Simkea su poznavali gotovo svi u Rijeci, posebice ugostitelji kojima je pomagao u okvirima svojih mogućnosti – slagao je stolnjake, praznio pepeljare, nosio smeće, pometao podove…
U Školi za osobe sa smetnjama u razvoju uspio se osposobiti za knjigovođu, no taj posao nikada nije dobio priliku i raditi. Živio je od socijalne pomoći i novca koji bi “nažicao” po ulicama i kafićima. Sa 36 godina bio je sitan, visok tek metar i 60, težak 50-ak kilograma. I, što je najvažnije, dobroćudan i potpuno bezopasan. No i dečko koji je bio predmet sprdnje Riječana, ismijavanja i ponižavanja kao i tog kobnog dana. Žalosno ali istinito dok danas čitamo srcedrapajuće komentare kako su im svi uvijek pomagali, no to nije istina. Zato je ova tema koja bi se trebala obilježavati kao DAN sramote grada. Ne smijemo imati kolektivnu amneziju kada je riječ o ovom slučaju.
Datum Simkeovog ubojstva trebalo bi trajno obilježavati kao Dan sramote grada, gdje su svi zakazali !
No zato je jedna druga mladež krenula u potragu za istinom te svojim Facebook aktivnostima pomogla policiji da uspješno razriješi slučaj Simkeova ubojstva i strpa iza rešetaka nasilnika koji je predugo hodao nekažnjen za zločine koji su vodili prema najtežem – ubojstvu. Ne čekajući policiju, 17-godišnji Riječanin Nenad Kuljanin, Simkeov prvi susjed, pokreće Facebook grupu u spomen na Vitomira i poziva sve očevice da mu se jave na mail
Priča o Simkeu seli na “alternativni medij” i Facebook postaje glavno mjesto gdje se razmjenjuju informacije. Grupa buja, učlanjuju se tisuće Riječana, javljaju se i prvi svjedoci, plahe djevojke koje su još u šoku zbog onoga što su te večeri vidjele.
U konačnici, dobili smo do sada jedinstven istražni postupak – policija kreće s “češljanjem Facebooka”, gleda profile članova, ispituje desetke svjedoka (od kojih većina ima priču tek iz druge ili treće ruke) te podiže kaznenu prijavu protiv Uremovića i službeno potvrđuje da je Simke ubijen.
Simke te noći nije došao kući i njegov otac je prijavio nestanak policiji, ali se nije znalo što se s njim dogodilo, pričao je jedan svjedok, dodajući da ga nije bilo ni sljedećih dana. – Zato smo mi prijatelji iz kvarta organizirali potragu, lijepili smo po gradu i plakate s njegovom slikom. Tek za desetak dana saznalo se da je tijelo nađeno u moru i da se utopio, ali ne i što se s njim stvarno dogodilo. Dan nakon tog saznanja na Facebooku je osnovana grupu sjećanja na Simkea. Ubrzo se pridružilo više od 3.000 ljudi, rekao je svjedok. – Na Faceu su se uskoro pojavile i različite šokantne informacije, među kojima i ona da je Simke ubijen. Da ga je u Rječinu bacila jedna osoba koja ima istetovirani kukasti križ. Da joj ime počinje s »A«, da je jako opasan, spreman na sve i da prijeti po gradu ljudima da će i njih ubiti ako išta kažu – napomenuo je svjedok.
Svjedočio je veći broj policajaca, vatrogasaca i drugih ljudi koji su sudjelovali u potrazi za Simkeom. Ispalo je da je bezuspješna potraga trajala oko pola sata do sat. Prekinula ju je ne baš provjerena informacija da je jedna djevojka vidjela kako je osoba koja je pala u Rječinu sama izašla i otišla kući. Iz niza pitanja sutkinje vidjelo se da je potraga trebala biti cjelovitija i organiziranija.
ARNOLD UREMOVIĆ
Arnold Uremović, tada pripadnika riječke navijačke skupine. Ima istetoviran kukasti križ na prsima.
Nažalost, našao se na putu osobi koja je njegova potpuna suprotnost. Arnold Uremović (24) tipičan je gradski nasilnik opće prakse kakvih se vjerojatno da pronaći po ulicama svih gradova u svijetu. Visok je, snažan i agresivan, a iza sebe već ima pola godine u zatvoru zbog razbojništva i jednu oslobađajuću presudu za prikrivanje razbojničke krađe – bio je optužen da je u svojem stanu skrivao, ni manje ni više, nego četiri boce jeftinog vina Fešta koje je njegov poznanik uz prijetnju nožem ukrao iz trgovine.
Svojedobno je bio priveden i zbog uništavanja ploče na konzulatu Srbije u Rijeci. Povremeno je odlazio na utakmice Rijeke gdje se volio skidati do pasa i pokazivati svoj nabildani torzo s velikim kukastim križem istetoviranim na prsima. Postoje brojna svjedočanstva riječkih tinejdžera koje je napadao i tukao, a koji se u sve većem broju javljaju na “fejsu”. Uglavnom, psihijatrijski forenzičari vjerojatno neće imati puno problema oko slaganja Arnoldova profila.
Neprocesuirani napadi prethodili ubojstvu Simkea
Dovođenjem Arnolda Uremovića (25) iz Lepoglave gdje izdržava 12-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva Vitomira Jovičića Simkea u travnju 2009., u utorak je započelo suđenje na Općinskom sudu zbog nanošenja teških ozljeda i nasilničkog ponašanja. Zajedno s Uremovićem optuženi su i Damian Vukas (27) iz Rijeke i Krešimir Budimir (31) iz Hrvatske Dubice. Kako se Budimir nije pojavio na suđenju, sutkinja Vedrana Barbalić Biasol izdala je nalog za privođenje pa će na sljedeću raspravu stići u pratnji policije.
Tri optužna prijedloga spojena su u jedan spis i objedinjena jednim sudskim postupkom. Sva kaznena djela datiraju iz 2008. godine. Prva optužba tereti Uremovića da je u prosincu oko 2 sata na Žabici, u blizini kluba Admiral, bez ikakva povoda nasrnuo na mladića Z. M. Nakon što ga je Uremović nekoliko puta izudarao šakama po glavi, nesretnik je izgubio ravnotežu i pao na kolnik teško se ozlijedivši. Kada je u obranu mladića skočila njegova prijateljica A.P., kao i D.V., Uremović se okomio i na njih – iskalio se na slabijem od sebe, djevojci koju je ispljuskao.
Zbog nanošenja teških ozljeda i iživljavanja na javnom mjestu čime je drugog doveo u ponižavajući položaj, tužitelj traži za Uremovića jedinstvenu zatvorsku kaznu od sedam mjeseci. Za drugi napad Uremović je optužen zajedno s Vukasom. Oni su 16. srpnja oko 4.30 sati na Rivi bez ikakva povoda nasrnuli na raznosača novina B.C. Ne samo da su ga tukli rukama i nogama, nego su žrtvu, kada je pala na kolnik, nastavili bjesomučno tući. Slomili su mu nos i zube i nanijeli masnice po čitavom tijelu.
Tužitelj za Uremovića u ovom slučaju traži sedam mjeseci, a za Vukasa četiri mjeseca zatvora. U trećem optužnom prijedlogu terete se Uremović, Budimir i Vukas da su 3. kolovoza oko ponoći u parku na Delti ponovo premlatili mladića. Ni u ovom slučaju nema motiva za nasilničko iživljavanje. Uremović je prišao grupici mladih i od jednog od njih tražio sitan novac, ali i odmah nasrnuo na mladića F.D. Dolaskom Budimira i Vukasa Uremović se osilio, pa su krenuli na cijelu grupu mladića i djevojaka. Djevojka Z.M. prišla je Uremoviću i rekla da joj ne tuče dečka i prijatelje, no obračunao se on i s njom. Ošamario ju je tako da je pala, a onda je zajedno s Budimirom i Vukasom nastavio tući.
Prijedlog tužiteljstva je šest mjeseci zatvora za Uremovića, a po tri mjeseca za Budimira i Vukasa.
15.04.2009. 7 dan potrage. Traži se Vito ili Simke. Obitelj preko novina Novi list, traži Simkea.
Arnold Uremović u međuvremenu bježi u Italiju svojoj majci. Granična policija nema saznanja tko je ubojica.
18.04.2009. 10 dan potrage. PRONAĐENO TIJELO – Iskazi svjedoka u slučaju ubojstva Vitomira Jovičića: Ronio sam u blizini Porto Baroša, s vanjske strane riječkog lukobrana, loveći ribe, oko 500 metara od ušća Rječine, kad sam iznenada na dnu mora ugledao tijelo utopljenika, na dubini od oko četiri metra. Ležao je okrenut licem prema lukobranu, ispričao je jedan svjedok. Rekao je da je brzo izronio, zapamtio mjesto i otišao na kopno javiti policiji. Bio je to početak rasplitanja istine o užasnom ubojstvu riječke gradske maskote, Simkea.
Vrhovni sud je bio blaži od sutkinje Ike Šarić i riječkog suda. Suci Vrhovnog suda nakon žalbe na presudu i razmatranja slučaja Uremoviću su u rujnu 2011. godine smanjili kaznu: u konačnici, umjesto dvanaest godina, na koliko je prvotno bio osuđen, dobio je deset godina i tri mjeseca.
– Ne mogu se oteti porivu da ovom slabom odazivu ne dodam – zar tako brzo zaboravljamo tako tužne i tragične događaje kao što je bila Simkeova smrt. Gotovo da i nema Riječanina koji Simkea nije poznavao, kao dobrohotnu, plemenitu i nevinu osobu, bez ambicija da se pravi važna i za svoju dobrobit iskorištava druge. S ovog mjesta ne želim prozivati nikog, doli duh vremena u kojemu je došlo do alijenacije u kojoj više ne poznaje brat brata ni roditelj dijete. Nestalo je elementarni uvjet za sreću na ovom svijetu, a to je sretna obitelj. Divlji kapitalizam i neoliberalizam potjerali su roditelje iz domova da šljakaju po čitave dane, pretvoreni u robu, robove i robote. U takvim uvjetima izostaje odgoj, nestaje djetinjstvo pa nije ni čudo da ovim gradom i zemljom lutaju nesretni mladi ljudi, koji nasiljem odgovaraju na najmanju krivu riječ ili gestu i tada dolazi do ovako tragičnih posljedica kao što je smrt Vitomira Jovičića, kazao je Miočić Stošić na obilježavanju tragedije.2019. Preminuo je otac Petar Jovičić. Pokrenuta inicijativa za spomen pločom. Online peticiju kojom se željelo da se mjesto pogibije jasno označi spomen pločom s imenom i prezimenom žrtve, da nas podsjeti na taj sramotni dan. To činimo ne zato da bi nekoga osudili već zato da se takav događaj više nikada ne ponovi.
08.04.2025. Posvećen je ovaj članak Simkeu, koji je nastao iz arhive koje smo imali. Ovaj članak nakon 16 godina o tome i govori. Neka bude podsjetnik o društvu koje je zakazalo po svim pitanjima.
Objava na FB dobila je preko 1k lajkova.
DONACIJE
Pogledajte u Starom gradu, u kakvim uvjetima i kako izgleda potkrovlje u kojem živi obitelj Jovičić. Rumat vodi zgradu pa ćemo se i njima obratit za komentar. Donacije za Vita / Simkea koji više nije s nama. Zvali su ga i Vito, od njegovog pravog imena Vitomir, riječko dijete koje je nosilo ime po našem zaštitniku Rijeke, sv. Vidu.
Znao je samo, ispružit ruku pitat za cigaru ili sitniš. Volio bi sigurno da se pomogne njegovoj siromašnoj riječkoj obitelji, koja živi u oronulom potkrovlju jedne stare zgrade Starog grada.
Tipkam i plačem, ne znam više koga da pitam za pomoć kad nas pojedini odvajaju.
Brata i oca smo izgubili, ne mogu sve sam se
Brinut. Nisam ja super heroj. U svemu.
Ne znamo šta da radimo.
I ja moram imati privatnost u životu, nemam uslove za život.
Jebem ti grad i državu, kad nemamo pomoći.
Lako pisat i reci: ‘ ima posla nek radi ‘ nek odjebu takvi.
Pun mi kurac takvih.
Nek udju u moje cipele i nek VIDE kako ja zivim.
Digao sam ruke od svega i nek nam dragi Bog sudi.
Mirko Jovičić
Donacije za Vita / Simkea koji više nije s nama. Znao je samo, ispružit ruku pitat za cigaru ili sitniš. Volio bi sigurno da se pomogne njegovoj siromašnoj riječkoj obitelji koja živi u oronulom potkrovlju jedne stare zgrade Starog grada.
On je sad na mjestu, gdje mu je bolje.
Miroljubljiv dečko, no drugačiji od drugih, zbog toga je za života bio predmet sprdnje Riječana, ismijavanja i ponižavanja kao i tog kobnog dana kad ga je nasilnik, riječki lokalni “bully” prvo ismijavao a onda i bacio pred društvom u hladnu Rječinu. Ispitano je 75 svjedoka, koji ništa nisu poduzeli kako bi ga spasili. Tragičan ali i sramotan događaj, s mnoštvo znakovitih poruka, koje se ne smiju izbrisat iz memorije grada, kad su Riječani kolektivno zažmirili, dok se utapao u brzoj Rječini i poslije lagali da je izašao na obalu, tako da potraga zapravo nikad nije pokrenuta dok deseti dan slučajni ronioc, nije našao njegovo mrtvo tijelo na dnu mora ispred lukobrana Porto Baroš.
To je ta pasivna u svemu i dvolična Rijeka sa srcedrapajućim komentarima, možda i samo možda jaka virtualno i iza ekrana ali na djelu, u stvarnosti pasivna i zatvorena u svoja uska 4 zida, mene se to ne tiče, kao i svemu. Pokazale su to i prve godišnjice njegove smrti,od šačice ljudi da bi danas bio zaboravljen od iste te pasivne Rijeke. Ovaj članak nakon 16 godina o tome i govori jer buduće generacije baš ništa ne znaju o ovom tragičnom slučaju. Na mjestu gdje je bačen, trebalo bi s imenom i prezimenom istaknut ime Vitomira Jovičića Simkea koja bi jasnije obilježilo mjesto sramotnog događaja i sjećanja na ovaj čin bezumnog nasilja prema slabijem i drugačijem. Hoćemo li biti društvo koje ne štiti najslabije i drugačije, koji onda postaju najlakše žrtve nasilnika ?
Slučaj “Simke” trebao bi biti podsjetnik društva koje je zakazalo po svim pitanjima. Učinimo riječku siromašnu obitelj “bogatim”, barem nekako da svoj riječki obraz očistimo i da im barem nekako olakšamo ove nadolazeće blagdane.
2010.
Donacije su od 10 € jednostavnom uplatom preko 2Dbar koda. Učinite to u tišini i bez suvišnih komentara. Hvala !
Za uplatiti preko mobitela i mobilne aplikacije.
Broj i vlasnik računa:
HR6823400093233157221
Mirko Jovičić (Privredna banka Zagreb)
Obitelj Jovičić
Petra majka (nepokretna) i Petar otac (preminuo 2019.)
sin Mirko, sin Žarko, sin Ljubomir (1975.), kći Ratka i pok. sin Vitomir (1973. preminuo 2009.)
Ovim sjećanjem Lokalpatrioti Rijeka žele ukazati mladima da ne kreću putevima nasilja u međusobnim odnosima.
