Doduše ima i izuzetaka koji nisu stekli, pronašli tu “NIT” niti rođenjem niti unutar obitelji ali takvi nam svojim odlaskom čine veliku uslugu.
A oni koji ovdje nisu rođeni, ne brinite tu NIT i vi možete uhvatiti. Ovo su riječi nekog koji se nije rodio ovdje a također mu se pojavljuje snažan emotivni zavičajni naboj kad dolazi iz smjera bilo poslije tunela Tuhobić ili Pasjaka… kad ti vidiš obrise Rijeke , Kvarnera…Učke…
Iz inboxa podaci poznati, poduži tekst zbog zašite privatnih podataka evo samo dio :
“Ne samo Rijeku, Kvarner smatram mojim domom. Nekada se osjecam ogroman lokalpatriota naspram nekih mojih s Cresa.
Onaj osjećaj, kada dolazim iz pravca Pasjaka, pa prodjem tunel poslje Jušića i pukne vidik na moj Cres i najljepši kutak na svijetu… e taj osjećaj nema cijenu… Poslom putujem po cijelom svijetu ali Kvarner moj ne postoji nigdje osim tamo gdje je.
Mogao bih jos da trabunjam međutim ako nešto volim onda su to Rijeka i Kvarner. “
Evo još dirljiv komentara :
Moreno V. Onaj osjećaj kad prođeš Plominom također.
ufff EMOCIJA …kad se uhvate obrisi ZALJEVA… ne može se dočarat mobitelom..koliko srce zatitra !
Moreno V. : pola europe sam prošao i svašta vidio ali kruzati jadranskom magistralom prema rijeci je neusporedivo s bilo cim. I ti mirisi.. a i vožnja po našim otocima.. neprocjenjivo i nezamjenjivo. Ema K. : “Došla sam iz Zagreba ima jedno 15 godina. Mislila sam da će mi faliti šume, Sljeme i moje Šestine… ali sad ne mogu zamisliti da odem negdje i ne vidim more i moju Rijeku i moj Trsat rodila sam male Riječane pa je ljubav jos I veća .”
Moreno V. : pola europe sam prošao i svašta vidio ali kruzati jadranskom magistralom prema rijeci je neusporedivo s bilo cim. I ti mirisi.. a i vožnja po našim otocima.. neprocjenjivo i nezamjenjivo. Ema K. : “Došla sam iz Zagreba ima jedno 15 godina. Mislila sam da će mi faliti šume, Sljeme i moje Šestine… ali sad ne mogu zamisliti da odem negdje i ne vidim more i moju Rijeku i moj Trsat rodila sam male Riječane pa je ljubav jos I veća .”