Rijeka je danas prepuna nepoštivanja kulturne povijesne baštine. Doslovno sve je marginalizirano, odbačeno u stranu od strane gradske vlasti koja je bila na čelu 35 godina. Uzmite bilo koje zaštićeno kulturno dobro, manifestaciju, identitet to gradsku vlast ne zanima. Pogotovo nikakva povijest prije 1945.
Šta je sa starim bedemom ispred O.Š. “Nikole Tesle” ?
Gradski bedem na svojem originalnom mjestu, izgubio je svoje mjesto.
Gradska vlast na čelu sa Vojkom Obersnelom, riječkim SDP-om i s blagoslovom konzervatora, izrezali su ju na komade i šutnuli u najmračniji kutak, da bi pogodovali privatnom investitoru usred povijesne jezgre ? O kojem mi očuvanju riječke baštine pričamo ? Gradonačelnik koji je bio na vlasti 20 godina, nije moga naći vremena da taj mali komadić zidića ali važan dio srednjovjekovnog bedema sačuva i izloži. SRAMOTA! A za Titov brod Galeb imao je vremena.
Kad su pitanje Rijeka i kultura, ta dva pojma ne idu nikako zajedno.
Činjenica je da Rijeka obiluje i ionako oskudnim kulturnim povijesnim spomenicima iz čistog razloga što se kroz povijest nalazila često na meti osvajača i svaka vlast brisala je onu prethodnu. Fašisti su brisali prethodnu, a komunisti njihovu. No ostaje opet pitanje , kako je to bilo moguće samo u našem gradu ?
Posebno rušilačka, barbarska bila je ona nakon 1945. Kakva to osoba može naredit rušenje vlastitog grada ? I nazivat se Riječaninom ? Trebalo je istrijebit i zadnju fiumansku riječ iz Starog grada, srca grada, prethodno zabranit stanovanje do te mjere da se grad počeo urušavat sam od sebe. Ostalo je bilo lako.
Izrazito vrijedan “Stup za zastavu”, 1952. drugovi su ga na Gortanovom trgu (danas Koblerov trg) bacili na smetlište, ne znajući što predstavlja. I ta informacija je dokumentirana.
Riječani mislili za stari srednjovjekovni zid da su ruševine koje treba uklonit ?
Malo je nedostajalo da se zabunom 1952. godine greškom poruše i ostatci gradskog bedema. Mislilo se da su to ruševine zgrada poslije bombardiranja. Srećom novinar Branko Rupnik je reagirao preko Novog Lista, tako piše u knjizi “Kako čitati grad”.
Da li je moguće da se od 1945. do 1952. za ostatke bedema mislilo da su to ruševine od bombardiranja?
Dokaz za ovu tvrdnju su i ova dva članka a gospođa Matejčić je pogriješila kod imena.
Tada “Novog lista” još nema, postoji “Riječki list”, a novinar je Branko Fučić povjesničar umjetnosti i konzervator a ne Branko Rupnik.
Zanimljiv tekst o gradskom bedemu iz 1952.godine izašao u Riječkom listu.
„Prolazeći krajem prošlog tjedna ispred škole ‘Brusić’, primijetih na prostoru gdje se donedavno nalazilo skladište ‘Gorivo’ oveću grupu ljudi kako promatra dvojicu radnika u rušenju toga zida piljcima. Stanovnici starog grada pratili su te ‘radove’ gunđajući ili glasno protestirajući, iako su negdje čuli da to rušenje vrše ‘prema naređenju odozgo’ poduzeće ‘Rečina’.
-
- Hoće da grade park pred školom, pa im ovaj zid smeta, čuje se glas iz publike. Međutim, kad bi se zid lijepo dotjerao, okružio žbunjem, čempresima, obložio bršljenom i ispred njega postavile klupe, park bi samo dobio na izgledu!
-
- Tko je samo mogao dati ideju da se ruši i posljednji ostatak starog zida?! Kao da nema prečih poslova u gradu! veli drugi. Lako je rušiti, ali…
-
- Hitimo najboje sve po tleh – javlja se jedna stara žena – pa pozabimo da smo Ricani…!
-
- Zaista čudnovato – pomislih: dok s jedne strane postoji zakon o čuvanju historijskih spomenika, i dok se troše velike svote na restauriranju starih zidova, kao napr. u Senju, Kraljevici, Poreču i.t.d. – ovdje se troši za rušenje takvih spomenika. Tu se ne radi samo o pomanjkanju lokal-patriotizma ili nepoznavanju zakona, nego o sumraku logike!
Požurih do prvog telefona da čujem što konzervatorski zavod o tome misli…
- Ni govora – viče prof. Perc. Mi protestiramo protiv takvog postupa i smjesta ćemo intervenirati da se rušenje obustavi!“
Nakon rata godinama se obnavljalo i čistilo po gradu od bombardiranja. Evo prikaz područja gdje se nalazio bedem Starog grada Na kraju zidina vidi se i zgrada koja se s obje strane naslanjala na zidine
Zidina Starog grada, Rijeka, fotografija Konzervatorskog zavoda, autor Fučić, 1952. godine
1954. Izgled starog zida.
1960.
1974. konzerviran je dio srednjovjekovnog gradskog bedema pred školskom zgradom na Klobučarićevom trgu.
Lokacija bedema (kula lešnjak)
Pokraj ostataka kule Lešnjak nekada je tekao istoimeni potok po kojemu je kula dobila ime. Ovaj potok je tekao uz rov koji se nalazio ispred zidina. Vidimo da kula pri dnu ima zakošenje, tzv. škarpu, a od njezinog nadgrađa dijeli ju polukružno istaknuti kordonski vijenac. Uspoređujući najstarije prikaze Rijeke primijetit ćemo da je na Klobučarićevoj veduti iz 1578. kula Lešnjak postojala kao četverokutna ruševna kula na koju se nastavljao isto tako ruševni zid. Na Valvasorovom prikazu iz druge polovice 17. stoljeća kula je već polukružna, oblikovana na gore navedeni način. Primijećujemo da je njezina škarpa duplo viša od nadgrađa što nas navodi da očekujemo još njezina tijela ispod sadašnje razine asfalta. Na planu Rijeke von Penka (ili Benka) iz druge polovice 18 st. možemo iščitati tlocrt kule.
Lokacija kule Lešnjak
Još jedan prikaz kule Lešnjak. Godina 1728. godine, a prikazan je i opkop oko zidina ispunjen vodom.
Gradski bedem, svjedočanstvo drevnosti riječkoga Staroga grada, zbog gradnje okolnih objekata pomalo nestaje još od vremena cara Josipa II. do današnjih dana. Car je krajem 18. stoljeća dozvolio njegovo rušenje, a slučajno je sačuvan tek dio koji je ograđivao nekadašnji samostan benediktinki.
Ti su preostali dijelovi srednjovjekovnog bedema s antičkim temeljima uklonjeni s Klobučarićevog trga u vrijeme gradnje podzemne garaže Stari grad.
Položaj riječkog srednjovjekovnog bedema, tvorio je zidine, opasač grada.
URBANISTIČKI PROMAŠAJ I JOŠ JEDNA GRADSKA SRAMOTA, POGODOVANJE PRIVATNIM INVESTITORIMA (KRONOLOGIJA)
Prilikom radova nije se obraćalo na povijesne i prirodne posebnosti ovog područja. Rijeka leži na brojnim potocima, jedan od njih je i snažni potok Lešnjak. Izvorište potoka Lešnjak je kod crkve sv. Vida.
1995. Grad Rijeka je zemljište ispred Osnovne škole Nikola Tesla još 1995. prodao poduzeću Itacro invest, koje je poslije preimenovano u Fenixve, a na toj je lokaciji trebalo izgraditi podzemnu garažu i poslovno stambeni centar, ali je investitor promijenio planove i novac preusmjerio u druge projekte, a Riječanima u središtu grada ostavio građevinsku jamu u koju su prodrle podzemne vode i pretvorile je u omanje jezero.
Sramotno stanje s močvarom u središtu grada potrajalo je punih pet godina, kada novi investitor Austrograd nastavlja s izgradnjom garaže koju dovršava 2005. godine. Grad Rijeka u međuvremenu otkupljuje pravo građenja na platou garaže s namjerom da na njoj izgradi gradsku knjižnicu, ali od toga odustaje 2012. godine, nakon višegodišnjeg zastoja projekta zbog statičkih problema garaže, u međuvremenu prodane tvrtki Garaže Rijeka koja je 2014. izvela dodatna ojačanja konstrukcije radi dugoročne stabilnosti građevine.
2004. Zid koji je zaštićeno kulturno dobro je zbog izgradnje podzemne garaže s trga uklonjen 2004. godine, a uz dozvolu konzervatora na čelu kojih je tada bio Hrvoje Giaconi, kojeg neki hvale.
Najvredniji dijelovi rimskog zida su srušeni prilikom gradnje garaže, ostao je samo kasniji sloj.
2012. Pozicija zida prije izgradnje poslovne zgrade.
Četrdesetdvogodišnji Alen Janičić iz Novigrada vodio je projekt izgradnje stanova namijenjenih zbrinjavanju članova sindikata policije, a sada je, pred odlazak u mirovinu, odlučio i privatno se posvetiti biznisu s nekretninama. Od austrijske državne agencije HETA koja je preuzela sporne nekretnine Hypo banke kupio je tvrtku »Projekt Stari grad« i preimenovao je u »Galerija riječka«
2016. na mjestu bedema , niče poslovno stambena zgrada u staroj jezgri grada.
Novi vlasnik tvrtke Alen Janičić koji je aktivirao gradilište potkraj rujna 2015., netom prije isteka građevinske dozvole koju je bivši vlasnik prvi put ishodovao još 2011. godine, a zatim je 2013. produljio za još dvije godine. Kuću koja se gradi radi komercijalne prodaje poslovnih i stambenih prostora projektirao je arhitekt Ranko Mažuran iz zagrebačke tvrtke Cardo, a glavni projekt je još 2010. dobio suglasnost gradske Komisije za ocjenu projekata u Starom gradu.
Rijeka je izgradnjom poslovne zgrade izgubila prostorni identitet i simboličko značenje gradskog obrambenog bedema, jasno dajući na znanje da riječko kulturno nasljeđe ne cijeni i da nije važno.
Riječki stari bedem je bio zadnji ostatak srednjovjekovnog obrambenog zida Rijeke, koji je bio na svome izvornome mjestu, na kojemu se nalazio najmanje 500 godina. Danas izrezan je na fete i šutnut u kut u koji se odlagalo smeće i obavlja nužda.
Koji luđak to može napraviti i dopustiti ?
