Skok na glavu – Općina Rijeka, Kostrena, Zelena vrata
Ukrcaj putnika i automobila na Slaviju I. Jadrolinija je 1976. uzela putnički brod, trajekt Slavija I, koji je plovio duž jugoslavenske obale.
Rijeka tada iz zraka.
Korzo
Preluk – Rijeka nekoć je tu bio veliki autokamp. Borovi, sunce, more što više treba ? Ispod ceste su podhodnici.
Danas je to jedna od najvrjednijih lokacija za kupanje u Rijeci. DRAGULJ! No gradska vlast predvođena SDP-om u posljednjih 30 godina nije znala prepoznati njezin potencijal te ju je pretvorila u zapušten prostor. Većina borova je porušena i u lošem stanju. Umjesto da od ovog zadnjeg komadića koji nije još betoniziran, napravi najveću i najljepšu uređenu gradsku plažu u Rijeci. Nema više niti parkinga , zaraslo i uništeno sve. Strašno da mogu uopće postojat takvi ljudi i nazivat se još Riječanima ? Još jedan primjer odnosa prema gradu i nerazvoja vlastitih prostora.
Opatija
Rijeka, Kostrena, Žurkovo
U pozadini jedriličarski klub Galeb, koji je na Žurkovu od 1963.
Šetnica u Kostreni i pozadina prije dolaska industrije.
Opatija, mnoštvo kupača i Hotel Slavija u lijepom izdanju u pozadini. Opatija je tada bila centar zabave. Navečer su bili plesnjaci uz živu muziku.
A oni koji su išli na ljetovanje u Dalmaciju, vozili su “Starom cestom”. Mnogi je i danas, zbog njezinih prirodnih ljepota i pogleda na more, radije biraju umjesto modernih autocesta.
Jadranska magistrala nije izgrađena odjednom – gradila se etapno, uglavnom tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Svečano je dovršena i otvorena 30. svibnja 1965. godine. Zanimljivo: Jadranska magistrala bila je jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata na istočnoj obali Jadrana i uvelike je potaknula razvoj turizma i obalnih gradova. Spajala je i još spaja Istru, Rijeku i Dalmaciju.
1972. Malinska, tek novotvoreni Haludovo Palace Hotel. Otvoren je 1972. godine kao središnji dio turističkog kompleksa Haludovo na otoku Krku. Projekt je vodio riječki Brodokomerc, a veliki strani investitor bio je Bob Guccione koji je financirao luksuzni dio i kasino.
U tadašnjoj Jugoslaviji Haludovo nije bio samo hotel – predstavljao je nekoliko stvari odjednom:
Simbol otvaranja Jugoslavije prema Zapadu – u socijalističkoj državi pojavio se resort koji je ciljao strane goste, dolare i međunarodni glamur.
Vrhunac luksuznog turizma na Jadranu – tadašnji ljudi su ga doživljavali gotovo kao „jugoslavenski Monte Carlo”.
Arhitektonski pokazni projekt – projektirao ga je Boris Magaš, isti arhitekt koji je kasnije projektirao Stadion Poljud. Kompleks je bio ogroman: hotel, vile, sportski sadržaji, bazeni, restoran, marina i kasino.
Pokazivao je jugoslavenski model „socijalizma otvorenog turizmu” – domaći nisu smjeli kockati, ali strani gosti jesu.
1972. Malinska
Crikvenica je oduvijek bilo veliko turističko mjesto. Tobogan i mnoštvo kupača u pozadini.
Kraljevica,1968.
Ljetna vibra – koju možete osjetit…
