Ispod radara je prošao novi zakon koji omogućuje da radnici u skladištima mogu raditi i na blagdane . Mnogi radnici u Hrvatskoj, zahvaljujući zakonskim rješenjima, i dalje rade na neradne dane – uključujući i blagdane. I dok su trgovine zatvorene za kupce, iza kulisa sustav ne staje.
Turizam i trgovina odavno su zamijenili industriju kao okosnicu gospodarstva. No, trgovina se u velikoj mjeri svodi na uvoz, uz istovremeni rast trgovačkih centara koji počivaju na jeftinijoj radnoj snazi. Police u tim centrima ne pune se same – iza njih stoje radnici koji svakodnevno odrađuju fizički zahtjevan posao.
Da bi roba uopće stigla na police, mora proći kroz skladišta i distribucijske centre. Upravo taj segment – logistika – nosi najveći teret, a istovremeno je zakonski omogućeno da radi i na sve neradne dane u Republici Hrvatskoj.
Trgovci su se izborili za tumačenje prema kojem logističko-distribucijski centri nisu prodajni objekti. Time su formalno izuzeti od zabrane rada nedjeljom i blagdanima. No postavlja se pitanje – gdje su u cijeloj priči sindikati? Njihova šutnja mnogi vide kao znak nemoći.
Kako je moguće da radnici u skladištima rade i na Međunarodni praznik rada?
Nigdje u zakonima nisu izričito spomenuta skladišta ili logističko-distributivni centri da mogu radit na blagdane i neradne dane. Razlika se ne određuje imenom (“skladište”, “centar”), nego:
ima li prodaje kupcu ili ne.
Uzmimo konkretan primjer: Međunarodni praznik rada pada u ovaj petak, dolazi do povećane potrošnje u danima prije. Skladišta Plodina, Kauflanda, Spara itd. tada rade pod velikim opterećenjem kako bi opskrbila trgovine. Radnici tih dana intenzivno rade kako bi „izbacili“ robu prema prodajnim mjestima – često u smjenama – a kao “nagradu” dobivaju upravo rad na sam blagdan.
Logistički, odnosno distribucijski centar – ili jednostavno rečeno skladište – nije otvoren za kupce. U njemu nema blagajni niti izravne prodaje. Njegova je funkcija:
- prihvat robe od dobavljača
- skladištenje
- sortiranje
- distribucija prema trgovinama
Drugim riječima, to nije prodajni objekt u klasičnom smislu.
Zato takvi centri rade i na blagdane – jer se ne radi o prodaji kupcima, nego o logistici. Prema Zakon o trgovini, prodajni objekt definira se kao prostor u kojem se obavlja prodaja robe kupcu, dok trgovac istovremeno smije obavljati i druge poslove poput skladištenja i distribucije.
No ostaje otvoreno pitanje: je li ovakav sustav održiv – i prije svega pravedan za radnike koji ga drže na nogama ?
