Ako netko zaslužuje svoje mjesto na našem portalu, to je onda najuspješniji i najdugovječniji gradonačelnik u povijesti Rijeke!
2009. počeli smo skupljat građu o njemu. Stanje riječkog poznavanja gradske povijesti je bilo u katastrofalnom stanju. Zato je i osnovano ovo mjesto. Njegova skromna grobnica na Kozali bila je zaboravljena, nedostojna i zapuštena kao i mnoge druge znamenite riječke ličnosti i patriciji. Jedna druga država mu je tada obnovila riječku grobnicu, jer gradsku vlast u ovih 35 godina ne zanima riječka povijest, identitet. Zgražaju se na bilo šta riječko.
Umjesto Grad Rijeka, Talijanska vlada je 2012. financirala obnovu njegove zapuštene grobnice. Pa nije hebemu mater Ciotta iz Ugande, bio je gradonačelnik Grada Rijeke. Naš koji je ostavio, dosta toga iza sebe. Možda sad da pitamo Mađare ? Gradska uprava, može se sramiti. Rijeka je zaboravila obilježit okrugli 200-ti rođendan Ciotte. U normalnom gradu dobio bi i spomenik povodom takve obljetnice a u Rijeci…”pa ima već ulicu nazvanu po njemu!” i to je čak na krivom mjestu.
Danas 16 godina poslije, ako nisi nikad čuo za Giovannia Ciottu, ne možeš se niti nazvati nikakvim lokalpatriotom. Upravo ova tema neka bude svjetionik znanja !
Ono o čemu sanjaju mnogi ljudi na čelu gradova, uspjelo je jednom Riječaninu rođenom 1824. godine, a njegov se značajan trag i danas jasno ocrtava u vizuri grada na Rječini.
Giovanni Ciotta veličanstveni gradonačelnik (1824.-1903.)
RODITELJI
Njegov otac Lorenzo Ciotta, došao je iz Livorna (Italija) u Rijeku i postao najjači trgovac drvom u Rijeci.
U Rijeci se oženio Riječankom Andrianom Maria Adamich koja je dolazila iz ugledne i poznate riječke obitelji Adamich. Ona je bila kćerka od Riječanina Andrea Lodovico Adamich (1766.-1828.) poznatog i uglednog riječkog trgovca i poduzetnika koji je uz gradonačelnika Ciottu jedna od najznamenitijih osoba u riječkoj povijesti.
Andriana Maria je majka riječkog gradonačelnika Giovannija de Ciotte (*1793.– smrt zasad nemamo podatke?). Giovanni Ciotta rođen je 24.04.1824.
Riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta bio je više niti manje unuk Andrije Ljudevita Adamića (1766.-1828.). Zanimljivost, Giovanni Ciotta je 1882. godine izvadio “Adamićeve svjedoke” i stavio ih u perivoj svoje vile.
Adamich je bila brojna obitelj- jedan je od inicijatora da Rijeka dobije 1870. za zastavu , gradsku trobojnicu ( karmin – zagasito zlatnožuta – ultramarin), bio je L(odovico) Adamich, naravno ne onaj najpoznatiji iz 18 stoljeća.
1863. Giovanni Ciotta ženi se Natalijom rođ Záhony Ritter. S njom u braku bio je 32 godine, do njene smrti. Imali su dvije kćeri.
Supruga Natalia rođ. Ritter-Záhony (Gorica) umrla je 1895. Rijeka. Ugledna riječka dobrotvorka i njemačka spisateljica. Potječe iz brojne, imućne obitelji njemačkog podrijetla.
Gorica (tal. Gorizia) je danas grad i općina u sjeveroistočnoj Italiji, u autonomnoj regiji Furlanija-Julijska krajina. Nalazi se na samoj granici sa Slovenijom.
Pred početak Prvog svjetskog rata imao je oko 31 000 stanovnika. Bio je 3 najveći grad Austrijskog primorja, nakon Trsta i Pule.
CIOTTINA ERA (1872.-1896.)
Za Rijeku se govorilo tada da je “mađarski grad” u kojem Hrvati govore talijanski.
03.11.1872. Giovanni Ciotta, izabran je za gradonačelnika Rijeke. Najuspješniji riječki gradonačelnik bio je na čelu grada punih 24 godine. Za usporedbu Vojko Obersnel je na čelu grada bio 21 godinu. No nije dostigao Giovannia de Ciottu po pitanju godina na čelu grada.
Zahvalnica građana Rijeke na 20 godina vladanja (1872.1892.) ukrašena riječkom trobojnicom i grbom. Građani Rijeke prozvali su ga veličanstvenim gradonačelnikom.
Magnifico Podesta della libera Citta di Fiume e sui Distretto !
Ciotta je izbjegavao nepotrebne političke zamke i prijepore, a državnoj se vlasti priklanjao samo koliko je to potrebno i korisno za razvoj grada.
Giovanni de Ciotta, je i dalje najveći gradonačelnik u povijesti Rijeke. Dolaskom na vlast, odmah je dao stavit riječku zastavu ( karmin-zlatno-kobalt plava) na gradski stup ispred novo obnovljene gradske vijećnice i suvremene gradske kuće. Za sjedište važnih gradskih odluka, odabrao je reprezentativnu palaču Municipija, koju je dao prvo urediti. Riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta povjerio je taj zadatak mladom arhitektu dr. Filibertu Bazarigi. Iznad ulaza bio je postavljen riječki grb. Giovanni Ciotta tvorac moćnog urbanog središta u koje je spretno dovlačio državni kapital.
Reoorganizacija Građevinskog ureda Rijeke i izrada generalnog urbanističkog plana
Nedavno imali osnivanje Zavoda za prostorno planiranje Grada Rijeke od strane nove gradske vlasti. Nadajmo se da je to početak šire vizije, kako bi Rijeka trebala izgledati a ne sadašnje točkasto, ograničeno razmišljanje.
Prva značajnija odluka Ciotte kao gradonačelnika Rijeke bila je upravo izrada generalnog urbanističkog plana. To dokazuje da je Ciotta na sustavan i planski način pristupio razvoju grada. Plan je dovršen 1874. godine. Sačuvan je i nalazi se u arhivu Instituta za urbanizam.
Arhitekt Bazarig je bio tima Ciottinog Zavoda.
Od 1875. službeni je gradski inženjer arhitekt riječkoga Tehničkoga ureda.
Giovanni Ciotta je dolaskom na vlast odmah dao reorganizirat Građevinski ured. Nakon ekipiranja Gradskog građevinskog ureda, na čijem je čelu najprije bio Giuseppe Leard, a od 1880. inženjer Isidor Wauchnig, donosi se generalni urbanistički plan. Uz pomoć Learda 17. ožujka 1873. raspisuje natječaje za nove arhitekte i tehničare, i tada se počinju upošljavati tršćanski arhitekti. Na urbanističkom oblikovanju Rijeke sudjeluju poznati europski arhitekti i graditelji, koji privučeni poslom i ugodnim življenjem u gradu u koji se slijeva kapital bogatih industrijalaca, trgovaca, potpuno slobodni da ostvaruju svoje arhitektonske vizije.
Jedan od tih zaslužnih za novi izgled Rijeke bio je Filibert Bazarig (Rođen: Gorica 1843. Umro: Trst, 1896.)
Bazarig je bio tima Ciottinog Zavoda. Od 1875. službeni je gradski inženjer arhitekt riječkoga Tehničkoga ureda. Jedan mali prolaz u našem gradu nosi njegovo ime.
Zaslužan je za neke od najljepših i najpoznatijih riječkih vizura. Neke su u međuvremenu zapuštene, neke u potpunosti zaboravljene, a neke i dalje ponosno stoje. Zaslužan je za rekonstrukciju pročelja Municipija, obnovio je Gradski toranj, projektirao (tada) prekrasni Gradski park “Cecilinovo” na Mlaci, zgradu Penzionog fonda, javno perilo na Brajdi i četiri fontane.
Filibert je Giardino Pubblico na Mlaci projektirao prema sugestijama gradonačelnika Giovanija Ciotte na zemljištu koje je tadašnja općina kupila od baruna Jurja Vranyczanyja. Ciotta je imao veliko pouzdanje u njega.
OSTAVKA
Giovanni de Ciotta podnosi ostavku 1896. godine, kada je ugarski premijer Dezső Bánffy počeo provoditi centralističku politiku prema Rijeci, odnosno kad se Mađarska previše počela miješat u poslove Rijeke. Dao je ostavku 30.10.1896. *, pod izgovorom da ima zdravstvenih problema. *str. 89. Rijeka Fiume 1868.-1924. Ljubinka Toševa
Rađanje autonomaškog pokreta
1896. počinje osnivanje lokalne autonomaške stranke pod nazivom “Associazione Autonoma “Autonomno udruženje ili Fiumanska autonomna stranka.
1897. Na izborima u Rijeci, odmah pobjeđuje nova autonomaška stranka, na čijem čelu su bili Michele Maylender i Luigi Ossoinack. U duhu pobjede Autonomne stranke, predsjedništvo je izabralo Michelea Maylendera za novog gradonačelnika Rijeke, a zamjenika gradonačelnika odabran je Nicolo Gelletich.
POGREB I GROBNICA
Pred kraj života živio je u svojoj vili u Lovranu, gdje se, prema pričanju i ubio 06.11.1903. No tu informaciju treba uzet s dozom opreza jer teško da bi se osoba starije dobi, u 79 godini života htjela ubit.
OSMTRNICA – Općina Rijeka duboko ožalošćena priopćava smrt svog zaslužnog umirovljenog podestata.
GIOVANNIJA, komendatora de CIOTTE
riječkog patricija.
koji je preminuo u Lovranu jučer, 6. 11. , u 9 sati ujutro.
Sprovod će se održati u nedjelju, 08. 11., u 16 sati poslijepodne, a pogrebna povorka će krenuti s Molo Adamich.
RIJEKA, 07. 11.1903.
08.11.1903. Pogreb Giovannia Ciotte. Iz Lovrana njegovo tijelo stiže brodom, na Molo Adamich, gdje njegov lijes čeka svečana kočija i mnoštvo Riječana. Rezolucija fotografije 1817 X 1519 .
Lokacija njegove grobnice. Kliknite za veći prikaz.
Do 2012.godine njegova grobnica je bila gotovo zaboravljena i zapuštena. Imamo slike od tada. Ovako je izgledala.
Slova na grobnici bila su nečitljiva no vidi se da je netko znao počistiti. Treba dodati da je Giovanni Ciotta bio pokopan na trošak grada. To je jedan od grobova o kojima bi Grad Rijeka trebao brinuti (Ciotta, Branchetta, Brus, Steffula …) kao nasljednik / slijednik preuzetih obveza.
Ono što se ne vidi na nadgrobnoj ploči, glasilo je po A. Antoniazzo de Bocchina:
“A
GIOVANNI Comm. DE CIOTTA
PER MOLTI LUSTRI
PODESTA’ DI FIUME SUA
RINNOVATA PER LUI
DIFENSORE TENACE
NELLO ASSENSO DI POPOLO COSCIENTE
DI GUARENTIGIE AVITE E DI PARLAR GENTILE
RICORDANDO IL MUNICIPIO POSE
MCMIII.”
Ili na hrvatskom:
Giovanniju komendatoru de Ciotti
kroz mnoge petoljetke
gradonačelniku svoje Rijeke
koju je obnovio
kao čvrst branič
uz odobravanje naroda svjesnog
jamstava predaka i uglađenog izražavanja
municipij u spomen podiže
1903.
2011. stanje
2019. Riječki gradski šal. Prvi riječki gradski šal. La prima sciarpa della citta di Fiume ! Stradala su 2 stabla koja su vjerojatno uništavala grobnicu.
2020. dobivamo lampione u bojama riječke trobojnice.
Stanje grobnice i okoliša 05.11.2025.
2010. Talijanska vlada obnovila je grobnicu od Adamicha i 2012. od Ciotte. Radove je izveo Barić, Kastav. Inicijator obnove je udruženje Libero Comune di Fiume iz Padove.
2009. smo mi nastali i svijest o očuvanju naše riječke povijesti i identiteta je sve veće, kad se pogleda šira slika. 2025. Nastao je ovaj članak, upravo da naše prikupljeno znanje i spoznaje raširimo što dalje.
Evo cijele galerije 05.11.2025.
NASTAVIT ĆE SE !
