Naš grad Rijeka nazvan je po rijeci koja teče kroz njega.
Najstariji takav zapis kojeg imamo da označava naš grad Rijeku u ovom značenju je onaj na latinskom FLUMEN. Nakon latinskog, u sve jaču upotrebu ušao je talijanski jezik pa je naš grad stoljećima također nosio ime FIUME , da bi nakon 1945. na slavenskom jeziku grad bio nazvan hrvatski RIJEKA.
Nemojmo zaboravit da je ovo mjesto nosilo naziv i Tarsatica, no više kao vojna utvrda. Dok pravi razvoj naselja doživljava pod izvedenicom rijeka.
Službeni je jezik gradske uprave u 15. i 16. stoljeću bio je latinski, ali se u poslovanju, osobito u trgovini, upotrebljava mletački dijalekt, koji se razvio u svoj fiumanski jezik.
U 16. st. kad je Riječki statut napravljen, pisan je na latinskom.
Uz latinski i talijanski imamo i glagoljicu koju koristi svećenstvo. Ne zaboravimo da je je službeni jezik jedno a narodni nešto sasvim drugo. Rika ili Reka na našem jeziku u nekim trgovačkim dokumentima imamo zabilježene u 15 st.
Glagoljica je bila snažna i u našem gradu (Nadvratnik s glagoljskim natpisom majstora Gašpara Rijeka 1561.), no nije ostalo danas sačuvano gotovo ništa za razliku od našeg kraja ili recimo Krk koji ima mnogo sačuvanih kamenih spomenika iz tog razdoblja.
S vremenom talijanski postaje i jezik uprave te je i školovanje sve češće na talijanskom jeziku, koji potiskuje latinski i hrvatski, a glagoljica sve više izlazi iz upotrebe. Citta Fiume postaje službeni naziv grada.
FLUMEN, 1282.
Šime Ljubić piše riječkim novinama “La Bilancia” 1868. da je otkrio spomen Rijeke u mletačkim arhivima, u dokumentu iz 1282. godine. Spominje i Senj (lat.Segnia).
Zahvaljući Österreichische Nationalbibliothek → Austrijskoj nacionalnoj knjižnici imamo taj stari članak digitalno.
La Bilancia (1867. – 1919.) prve ozbiljne riječke novine, danas dragocjen svjedok života grada. Tiskara “Stabilimento Tipo-litografico Fiumano” Emidia Mohovicha. Naziv ako bi se preveo značio bi vaga a taj crtež se i nalazio na naslovnici novina. Tek toliko, takve stvari se ne prevode jer gube kontekst.
Cijeli dio članka (3mb)
Povijesni dokumenti
Vrlo cijenjeni profesor Simeone Gliubich, potpredsjednik slavenske akademije u Zagrebu, u jednom pismu koje je prije nekoliko dana iz Venecije uputio uredniku ovog lista, priložio je presliku dvaju vrlo vrijednih povijesnih dokumenata koji se odnose na Rijeku (Fiume), a koji su mu došli pod ruku dok je pretraživao tamošnji opći arhiv.
Documenti storici. — Il chiarissimo prof. Simeone Gliubich vice-direttore dell’accademia slava di Zagabria, in una lettera diretta giorni sono da Venezia al redattore di questo periodico, accludeva copia di due preziosissimi documenti storici riguardanti Fiume, che gli vennero sotto mano rovistando in quell’ archivio generale. Essi sono i più antichi che si conoscano, datando cioè dal 1282 e fanno prova che già a quell’ epoca Fiume fioriva per commerci. Crediamo bene di riportarli facendone seguire una traduzione:
1.
De ligno ponendo in mari pro custodia victualium.
Millessimo ducentesimo octuagesimo secundo, indictione decima, die VIII maii. Capta fuit pars, quod ponatur quoddam lignum in mari pro custodia victualium, que portantur ad Flumen et Segniam.
Maggior Consiglio. Deliberazioni (secreta).
Liber Communis Primus carta 131.
2.
De lignis mittendis ad Flumen pro eo quod res non portentur contra bannum.
Millessimo ducentesimo octuagesimo secundo, indictione X, die XVIII iulii. Fuit capta pars, quia victualia et mercaciones portantur contra nostra ordinamenta ad partes Fluminis et ad alias partes, quod mittatur lignum vel ligna in mari, sicut videbitur, ad hoc, ut victualia et mercaciones non portentur contra nostra ordinamenta.
Maggior Consiglio. Deliberazioni (secreta).
Liber Communis Primus carta 134.
1.
Di una nave da allestirsi per la sorveglianza delle vettovaglie.
L’anno mille duecento ottanta due, indizione decima, 9 maggio fu conchiuso di allestire una nave per sorvegliare le vettovaglie che vengono trasportate a Fiume e Segna.
Maggior consiglio deliberazioni (secreta) libro comune primo, carta 131.
2.
Delle navi da mandarsi a Fiume onde non vengano colà trasportate delle cose in contrabbando.
L’anno mille duecento ottanta due, indizione X. 19 luglio; venendo contro nostro divieto portate nelle parti di Fiume, e in diverse altre vettovaglie, ed altre mercanzie, fu deciso di far allestire una o più navi, come si crederà più opportuno, per impedire, che vengano contro i nostri ordini colà trasportate vettovaglie, ed altre mercanzie.
Maggior consiglio deliberazioni (secreta) libro comune primo, carta 134.
HR prijevod ukratko :
O postavljanju broda na moru radi nadzora nad namirnicama.
Godine 1282., deseta indikcija, 8. svibnja, odlučeno je da se na moru postavi jedan brod radi nadzora nad namirnicama koje se prevoze u Rijeku i Senj.
Veliko vijeće. Tajne odluke.
Prva knjiga komune, list 131.
O slanju brodova u Rijeku kako bi se spriječio krijumčarski prijevoz robe.
Godine 1282., deseta indikcija, 18. srpnja, zabilježeno je da su namirnice i razna roba prevožene protivno našim odredbama prema području Rijeke i drugim mjestima. Stoga je odlučeno da se na more pošalju jedan ili više brodova, kako se bude smatralo prikladnim, da nadziru promet i spriječe da se namirnice i roba prevoze protivno našim naredbama.
Veliko vijeće. Tajne odluke.
Prva knjiga komune, list 134.
ŠIME LJUBIĆ
Šime Ljubić (Simeone Gliubich) arheolog, povjesničar sa otoka Hvara.
Rođen na Hvaru, Stari Grad 24. svibnja 1822. – Stari Grad na Hvaru, 19. listopada 1896.). Neke od važnijih natuknica iz njegova života. U mletačkima arhivima gdje je istraživao, našao je ovaj zapis o Rijeci.
Ministar unutarnjih poslova Alexander von Bach 1857. naručio mu je istraživanje podrijetla osmanskog posjeda enklava Klek i Sutorina u Archivio dei Frari u Veneciji . Bio je zaposlen kao pomoćnik u upravljanju mletačkog arhiva, katalogizirajući zbirke i reorganizirajući pergamente na grčkom, turskom i arapskom jeziku, kao i brojne papinske bule, te je pripremio izvješće o granicama koje je habsburška carska vlada dobro prihvatila.
Njegovo istraživanje se usmjeravalo na povijest i kulturu Dalmacije. Utvrdio je podrijetlo Dalmatinaca u predhelenskim pelaškim narodima i čvrsto potvrdio dostojanstvo i starinu slavenskog jezika kojim su govorili Morlaci.
Zahvaljujući intervenciji biskupa Strossmayera u njegovu korist, Gliubich se uspio vratiti u domovinu, nastanivši se prvo u Osijeku , a zatim u Rijeci.
Šime Ljubić službovao je kao profesor na gimnaziji u Rijeci od 1863. do 1867. godine, u razdoblju u kojemu je ravnateljem bio Antun Mažuranić.
U Rijeci je u tiskari Emidija Mohovića objavio 1864. g. svoju knjigu “Ogledalo književne povijesti jugoslavenske na podučavanje mladeži”, a usprkos zapljeni i brojnim problemima, 1869. g. i njezin drugi svezak s analizom političke povijesti.
1871. godine je vršio iskopavanja u Gradu Grobniku na području Grobišće.
Grad Rijeka u Starom gradu ima ulicu po njemu od 1996.
Zanimljivost
2015. U Rijeci otvorena pivovara koja nudi točenu lokalnu pivu naziva Flumen ali nedavno i u boci. Prva je to craft pivovara u Rijeci a zanimljivo kako se Senj spominje u starim zapisima. Trenutno prodaja pive izvan Rijeke ide najviše u Senju.
