Željeznička pruga Zagreb – Rijeka, duga 229 kilometara, danas je najvažnija prometna željeznička veza u Hrvatskoj. Povezuje glavni grad s najvećom hrvatskom lukom i predstavlja ključnu infrastrukturu za putnički i teretni promet. Iako je izgrađena još u 19. stoljeću, današnje vrijeme putovanja i brzina vlakova pokazuju da je modernizacija te pruge jedan od najvažnijih izazova hrvatskog željezničkog sustava.
Danas: RI – ZG 4 sata i 47 minuta putovanja ili brzina vlaka iznosi 51,23 km/h
Putovanje vlakom na relaciji Rijeka – Zagreb danas najbržom linijom bez presjedanja traje 4 sata i 47 minuta. Cijena karte iznosi 7,97 €, što je izuzetno pristupačno, ali problem ostaje – sporost.
Prosječna brzina vlaka na toj relaciji iznosi svega 51,23 km/h, što je znatno ispod europskog standarda za glavne međugradske linije.
Nekada: 9 sati i 15 minuta od Rieke do Zagreba
Godine 1873. spojeni su gradovi Budim, Pešta i Stari Budim (Óbuda) u jedinstveni grad naziva Budimpešta. Do ujedinjenja je došlo 20. studenog 1873. godine, nakon uspostave Austro-Ugarske monarhije, kako bi se formirao snažan politički i administrativni centar u Mađarskoj.
Prvi parni vlakovi koji su prometovali 1873. godine od Rijeke do Zagreba putovali su 9 sati i 15 minuta. Tadašnja prosječna brzina iznosila je 25,02 km/h – upola manje nego danas, što pokazuje da je napredak ostvaren, ali je i dalje nedostatan za 21. stoljeće.
Što bi donijela moderna pruga?
Planirana modernizacija predviđa izgradnju nove, brže trase u duljini od 174,7 kilometara i brzinu vlakova do 160 km/h. Kada bi vlakovi prosječno vozili 120 km/h, putovanje između Rijeke i Zagreba trajalo bi samo 1 sat i 45 minuta.
Takvo vrijeme bilo bi usporedivo s razvijenijim europskim zemljama i značajno bi unaprijedilo povezanost Rijeke s unutrašnjošću Hrvatske i šire Europe.
Izvor Index , godina 2019.
Točnost ovih podataka nismo provjeravali. No za Hrvatsku točno znamo. Naš prosjek je danas 51 km/h. S obzirom da brzina pada, navodi za Hrvatsku su točni. Ako je vjerovati karti, samo prostor Balkana odnosno biše Jugoslavije nazaduje u tehnološkom razvoju ! Hrvatskim tračnicama 90 tih- prometovalo se na nekim dionicama i brzinama od 120-160 km/h, no to je prošlost.
Trst i Kopar ostvaruju bitno veći promet od riječke luke zbog jednostavnog razloga: Rijeka nema dovoljno kapaciteta ni kvalitetnu prometnu povezanost sa zaleđem. Hrvatska mora hitno izgraditi dvokolosječnu prugu od Rijeke do mađarske granice. Kad pruga ima samo jedan kolosijek, dva se vlaka ne mogu mimoići pa se moraju koristit kolodvori, mjesta s više kolosijeka, gdje se dva vlaka mogu mimoić. Putnički a pogotovo teretni promet vratio bi Rijeku opet na tračnice. Glavni grad Hrvatske još nije željeznički spojen unutar svojeg teritorija niti s Pulom. I to bi svakako trebalo spojiti.
Povijesni trenutak 1873.: kada je vlak stigao na Kvarner
Godina 1873. ostala je upisana kao jedna od najvažnijih u povijesti riječkog i primorskog željezničkog prometa. U razmaku od samo četiri mjeseca do Rijeke su stigle čak dvije željezničke pruge:
-
25. 06. 1873. otvorena je tzv. šenpeterska pruga od Svetog Petra na Krasu (današnja Pivka u Sloveniji) do Rijeke.
-
23. 10. 1873. u promet je puštena karlovačko-riječka pruga, koja je povezala Karlovac i Rijeku.
Posebno je važan datum 25. 06.1873., kada je vlak iz Beča stigao u Rijeku i Opatiju, povezavši Kvarner sa srednjom Europom. Taj se događaj smatra i pravim rođendanom Opatije kao turističkog mjesta, jer je omogućio dolazak prvih austrijskih ali i mađarskih gostiju i početak njenog turističkog razvoja a za Rijeku je značio gospodarski uzlet.
Najveća hrvatska luka, hitno treba dvokolosječnu prugu, bez odgađanja !
