Mnogi će odmah pravilno pretpostaviti da se radi o jednom od partizanskih boraca po čijim su se imenima nakon Drugog svjetskog rata nazivale ulice i tvornice. Bio je Riječanin, antifašist, ilegalac koji je ustrijeljen kod Roča u Istri u kolovozu 1944., samo mjesec dana nakon što je pred SS policijom iz Rijeke pobjegao prema Učki. Imao je tada samo 21 godinu.
Kompleks će od 1945. do 1998. godine biti među Riječanima poznat kao Tvornica motora Rikard Benčić. Danas je tu Art kvart a spomenik je premješten.

Tko je bio Rikard Benčić ?

Rođen je u Rijeci 17. prosinca 1922. godine u radničkoj obitelji. Već u najranijim danima života osjetio je svu težinu fašističke okupacije. Odgajan je u obitelji s antifašističkim opredjeljenjima.
Rano je ostao bez oca, majka je bila boležljiva tako da je vrlo mlad morao otići na izučavanje zanata u poduzeće »Matteo SkulI« u Rijeci u Vodovodnoj ulici.
Radeći kao kvalificirani brodo-kovač došao je u dodir sa starim iskusnim radnicima koji su bili naprednih pogleda, osjetio je simpatije prema radničkom pokretu.
Nakon kapitulacije Italije pristupio je sa grupom naprednih radnika u organizirani narodnooslobodilački pokret. Isticao se svojom aktivnošću, poštenjem i skromnošću tako da je krajem g. 1943. primljen u organizaciju SKOJ-a.
Početkom g. 1944. postao je sekretar skojevske grupe koja je pod teškim ilegalnim uvjetima skupljala materijalnu pomoć za jedinice narodnooslobodilačke vojske, raznosila letke, plakate i štampu. Grupa kojoj je na čelu bio Rikard Benčić isticala se u izvršavanju zadataka, disciplinom i odlučnošću pa je ubrzo postala jedna od najboljih u okupiranoj Rijeci.
Djelovanje grupe nije ostalo nezapaženo kod policije te se ime Rikarda Benčića, kao i drugih aktivista, našlo na policijskim listama.
Nakon provale u skojevsku organizaciju, u lipnju 1944. godine, po direktivi Komunističke partije upućen je u narodnooslobodilačku vojsku gdje je raspoređen u Prvu četu Drugog riječkog bataljona u Odredu »Učka«.
Već u prvim danima boravka u redovima narodnooslobodilačke vojske isticao se odlučnošću i borbenošću u mnogim akcijama. Zbog tih osobina primljen je u članstvo Komunističke partije i postavljen za delegata voda.
-
kolovoza 1944. Rikard Benčić je upućen s grupom drugova na kurs političkog usavršavanja. U Istri, kod Roča nedaleko Buzeta, pao je smrtno pogođen rafalom neprijateljskog mitraljeza iz zasjede.
Posmrtni ostaci Rikarda Benčića sahranjeni su na riječkom groblju Kozala.

Rikard Benčić – tvornica pumpi i brodske opreme , ul. Borisa Kidriča 28.
Drugovi Rikarda Benčića s kojima je radio u predratnom »Skulu« nastavili su s radom u novoosnovanoj tvornici. Na njihov prijedlog i želju, od osnutka – 1. siječnja 1948. godine – u spomen mladom metalnom radniku, rodoljubu, skojevcu i partizanu naša tvornica nosi ime »Rikard Benčić«.
Prema navodima njegove obitelji koji su esuli u Milanu. Zvao se Riccardo Bencic. Treba provjerit informaciju.





