Statua u čast posjete Cara Franje Josipa Rijeci godine 1857. podignuta je na nekadašnjem raskršću Via lido (danas Riva i Ulica Ivana Zajca) i Via del Molo (danas Riva Boduli). Visoka 6 i pol metara, izrađena od istarskog kamena. Voda je tekla iz lavljih usta na kojima su stajala 3 Atlanta koji su držali figuru Franje Josipa. Kraljevski orao sa državnim motom: Viribus Unitis (Sjedinjenim Snagama) i grbom grada Rijeke sa natpisom : Indeficienter (nepresušiv).
Fontana je bila otkrivena 23.04. 1857.
Uklonjena je 1874. godine uz obrazloženje da ometa regulaciju prometa, i da će joj se naći prikladnije mjesto. To mjesto nije nikad pronađeno
1852. posjet cara Rijeci
Priča o riječkoj fontani Franje Josipa započinje sredinom 19. stoljeća. Franjo Josip I., tada mladi 22-godišnji vladar Habsburške Monarhije, u ožujku 1852. godine donio je odluku o osnivanju Trgovačko-obrtničke komore s ciljem jačanja i razvoja riječkog gospodarstva.
Tijekom ljeta iste godine car je posjetio Rijeku, a Komora je njegov dolazak odlučila trajno obilježiti izgradnjom reprezentativne fontane koja bi, osim simbolične uloge, imala i praktičnu funkciju – opskrbu stanovništva pitkom vodom. Fontana je trebala podsjećati građane na cara i razdoblje njegova boravka u gradu.
Dopuštenje za gradnju stiglo je iz Beča 23. siječnja 1854. godine, nakon čega je odlučeno da se izrada fontane i mramornog kipa povjeri akademskom kiparu Pietru Stefanuttiju.
Svečano otvorenje održano je 23. travnja 1857. godine prijepodne, uz veliku proslavu koju su organizirali gradske vlasti i Trgovačko-obrtnička komora. Grad je toga dana bio prepun ljudi iz Rijeke i okolice, a ulice su bile ukrašene zastavama i cvijećem.
Ceremoniju je predvodio Iginio Scarpa, tadašnji predsjednik Komore. Nakon nabrajanja carevih zasluga za razvoj grada, okupljeni su uzvikivali: „Viva, viva sua maesta Francesco Giuseppe I. imperatore!“ Orkestar je potom izveo carsku himnu, a fontana i kip službeno su predstavljeni javnosti. Uslijedio je blagoslov koji je obavio opat Antonio Cimiotti, kanonik Zborne crkve, dok je svečanost završila počasnim plotunom od 101 topovskog hica i čitanjem soneta posvećenog fontani i caru.
No fontana nije dugo ostala na svojoj izvornoj lokaciji.
Već u veljači 1874. godine gradonačelnik Giovanni Ciotta i gradske vlasti donijeli su odluku o njezinoj demontaži i premještanju zbog nove prometne regulacije obale. Pretpostavlja se da je razlog bio ubrzani gospodarski razvoj grada, urbanističko širenje te industrijalizacija i modernizacija Rijeke u drugoj polovici 19. stoljeća.
Postoji i druga interpretacija – da je uklanjanje dijelom bilo povezano s nezadovoljstvom dijela gradskih vlasti i građana nakon događaja iz 1868. godine, kada su grad i luka nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe i takozvane „Riječke krpice“ ponovno stavljeni pod upravu ugarskih vlasti.
Treba li Rijeka vratiti spomenik fontanu Franje Josipa ?
Povratak fontane mogao bi značiti potvrdu da Rijeka prihvaća svoju slojevitu povijest i da se ne srami dijelova svog identiteta koji su oblikovali grad kroz različita razdoblja. Riječka fontana nije posve otišla u nepovrat. Od fontane danas je sačuvan kip Franje Josipa. Kip se danas nalazi u atriju Državnog arhiva Rijeka i evo kako izgleda.
Spomenik je nedostupan javnosti jer u Državni arhiv se ulazi samo ako imate rezerviran termin, istražujete nešto i sl. .
1825. godine u Rijeci je rođen Pietro Stefanutti, akademski kipar. Koliko je bio vješt pokazuje ovo maestralno djelo. Fotografije LPR Nikola.
Imamo i skicu izgleda same fontane iz 1857.
Fontana monumnetale Francesco Giuseppina, Fiume anno 1857. Fotografija je u velikoj rezoluciji.
Razglednica grada Fiume 1857.- 1874-
1871.
U budućnosti, da ne ureknemo, nećemo previše pričati ali postoje neke naznake nakon planiranog preuređenja Adamićeve ulice i pretvaranja dijela prostora u polupješačku zonu, odnosno pojedinih sporednih ulica u potpuno pješačke površine, moglo otvoriti pitanje pronalaska novog mjesta za ovu fontanu.
Rijeka se često opisuje kao grad koji nema klasičnih javnih spomenika, pa bi povratak ovakvog povijesnog obilježja otvorio i širu raspravu o odnosu prema gradskom identitetu, baštini i ljubavi prema gradu.
Što vi mislite – treba li Rijeka vratiti fontanu Franje Josipa ?
