Ovo su Splićani koji su svojim zalaganjem, ponašanjem i odličnim igrama postali miljenici riječkih navijača i legende HNK Rijeka.
Đoni Tafra rođen je u Splitu 23. veljače 1968.
Splićanin Đoni Tafra svojim je zalaganjem i sjajnim partijama vrlo brzo postao miljenik riječkih navijača. Kantridom je odjekivalo ĐONI ĐONI TAFRA ! 168 službenih utakmica za Rijeku.
Đoni Tafra došao je tada iz Šibenika, gdje je završio na ulici sa djetetom. Rijeka ga je prepoznala iako je tada došao kao drugi golman, Žganjer je tada branio.
U legendarnoj sezoni 1998./1999., u kojoj se Tafra pokazao jednim od ključnih igrača Riječkog pohoda prema nikad dopuštenom osvajanju naslova prvaka, posebno se pamte njegove bravure na Poljudu u pretposljednjem kolu. Sjajnim obranama pridonio je velikoj riječkoj pobjedi i izbacio Hajduk iz utrke za naslov. Posebno će ostati upamćeno kako je obranio jedanaesterac Tomislavu Ercegu.
Tomislav Erceg rođen je 22.10.1971. u Splitu.
Zanimljivo, upravo će Tomislav Erceg šest godina kasnije postati igrač Rijeke i također ostati upamćen kao legenda kluba i miljenik navijača. Nadimak “Tomogol” u potpunosti je opravdao postavši najbolji strijelac lige. Ugradio je svoj doprinos maestralnim driblinzima i pogotkom (Kantrida) u osvajanje Kupa Hrvatske do kojega je Rijeka stigla upravo pobjedom na Poljudu.
Franko Andrijašević rođen je 22.06.1991. u Splitu.
Ako ćemo još dalje, još jedan vrhunski igrač iz Splita donio je Rijeci naslov kada je bilo najpotrebnije — Franko Andrijašević. Kad drugi nisu mogli, on je uvijek zabijao. S Rijekom je Franko 2017. uzeo duplu krunu, srušio je nestvarnu dominaciju Dinama i bio najbolji igrač HNL-a.
Kad bih došao u Split, njih nekoliko bi došlo na metar od mene, prijetili bi mi, vrijeđali bi me, jednom su mi oštetili i auto. Hvala bogu, nikad nije eskaliralo u nešto teže.
Na kraju je Rijeka ispala moja sretna luka. Ljudi me znaju pitati je li mi žao što se to sve na ovakav način dogodilo. Nije mi žao. To je sve tako moralo biti. Vjernik sam i smatram da je sve božja odluka. Božja ruka me maknula iz Hajduka i poslala me u Rijeku da pokažem tamo sve ono što sam znao da jesam i što sam znao da mogu.
Kao mali sam sanjao da ću s Hajdukom napraviti velike stvari, na kraju sam to napravio okolnim putem na sasvim drugom mjestu. Danas je Rijeka u mom srcu, obožavam taj grad i te ljude. Neću nikad moći riječima opisati koliko mi je značila dupla kruna s Rijekom. Na koncu, ni Dinamo me nije prepoznao. Rijeka me odmah iz prve prihvatila i čitav život ću im na tome biti vječno zahvalan.
Bilo je tu još sjajnih igrača možda, nekima se dijete rodilo u Rijeci, poput Filipa Bradarića.
Filip je u dresu Rijeke uvijek davao svoj maksimum. Rekao bih da je njegov transfer iz Hajduka bio najbolje što se u to doba moglo dogoditi i njemu, i Rijeci. Tamo je stigao kao neafirmirani igrač, a otišao je tri godine kasnije, kao član reprezentacije koja je osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji – izjavio je otac Filipa Bradarića koji ga je često gledao na tribinama Rujevice.
