Video: Pismo prof.Saše Zelenike nakon ubojstva Aleksandra Abramova u Rijeci.
„Htio sam Vam danas govoriti o događanjima na i oko Sveučilišta u Rijeci. Ali neću. Htio sam Vam govoriti o kongresu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Ali neću.
Ovo je prilika kada se treba, naprosto mora, govoriti o Aleksandru Abramovu. Dečku, studentu moga fakulteta, stanovniku mojega rodnoga grada, koga više nema.
Poput Vitomira Jovičića Simkea, poput Luke Ritza u Zagrebu, poput mnogih drugih mladića i djevojaka diljem ove naše zemlje.
Ovo će pokušati biti priča o odgovornosti koje nema.
O odgovornosti nas roditelja koji iscrpljeni stižemo doma i nemamo dovoljno vremena, snage baviti se svojom djecom.
O odgovornosti nas nastavnika i profesora ali ih nemamo vremena ni načina učiti kako biti uspravni, kako biti empatični, kako pomagati drugima i drugačijima, kako biti humani, kako biti moralni i etični, kako biti ljudi, kako biti roditelji.
Ovo je priča o nazovi herojima umjesto o pravim herojima.
Ovo, nažalost, nije priča o tim pravim herojima koji i dalje tiho i samozatajno rade i trude se da ovo bude bolja zemlja za njihovu djecu i za svih nas.
Ovo je priča o ulaganju u zgrade a ne u ljude.
Ovo je priča o čelnicima koji to postaju ucjenama, prijetnjama, podmetanjima, kupovinama glasova i naručenim medijskim istupima.
Ovo je priča o najdražoj Rijeci kojoj tepamo da je otvorena i multikulturalna ali u kojoj će se danas mnogi zatvoriti iza primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kada Simkea bace u Rječinu ili Acu tuku na par metara od njih.
Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i o zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.
Ova priča ne može nego završiti minutom šutnje. Šutnje nakon koje bi trebala uslijedi promjena i ogromna aktivnost.
Hvala Vam, Aco, Simke i Luka što ste dio puta prešli s nama. I oprostite nam, o Bože, oprostite nam ako možete, što nismo znali bolje pa Vam nismo dopustili da taj Vaš put bude puno dulji i ljepši od našega.
Saša Zelenika
GDJE SU DANAS UBOJICE SIMKEA I ABRAMOVA ?
Ubojice su danas na slobodi. Zanimljivo je da su ova 2 tragična riječka događaja dogodila u istoj godini.

Dušan Cupać (1988.) ubojica Aleksandra Abramova još nije priveden pravdi. Skriva se u Srbiji. Zanimljivo da policija na tjeralici ima još staru fotografiju Dušana dok je još bio mladić.
Abramov je ubijen 2009. Ne samo to 10 godina nakon UBOJSTVA koje je ŠOKIRALO RIJEKU PROGLAŠENA ZASTARA ! ! Među odgodama sudjelovao i sud koji nije znao točno napisat ć umjesto č »Cupač« .
Arnold Uremović ubojica Simkea od 2024. je na slobodi i među nama. U zatvoru je dobio i dijete.
Na godišnjicu smrti Simkea 8.4.2026. napisao je ovo ženi na profilu koja je objavu posvetila Simkeu.

Danijela Č. je žena humanist, aktivirala se oko pomoći zaboravljenoj siromašnoj obitelji od Simkea koja živi u derutnom stanu u potkrovlju.





