Iako danas postoje spremnici za papir, mnoge škole i dalje organiziraju prikupljanje starog papira kao redovitu aktivnost za poticanje ekologije, često uz natjecanje među razredima.
- Kako je nekoć to izgledalo, akcija prikupljanja starog papira i kartona Naša generacija je išla po neboderima na Kozali. Na 21 kat i onda zvoni , din- don do prizemlja. Imate li starog papira ?
I onda najzanimljiviji dio proglašavanje pobjednika. Kad tvoj razred pohvali da je najbolji u školi. To je bio nevjerojatan osjećaj pun ponosa i radosti kad se preko razglasa spomene tvoj razred kao pobjednički, razred s najviše prikupljenih kilograma starog papira.
Primjer iz osnovne škole Gornja Vežica. (2011.)
2017. Cijene za odvojeno prikupljeni otpad kretala se u iznosu od oko 700,00 kuna po toni prikupljenog papira i kartona.
~70 kg starog papira = 1 spašeno stablo
Kažu da 60–70 kg starog papira (točna brojka može varirati ovisno o vrsti papira), može sačuvat 1 stablo. Što znači da 1 tonom, oko 17 stabala možemo sačuvat. Gornja Vežica sačuvala je 155 stabala.
Akcije prikupljanja starog papira u školi “Josip Brusić”. Autor fotografije Goran Zelić.
U školu “Josip Brusić” školu, neki “zločesti” dečki znali stavljati kamenja među papire , tako da na vagi pokaže teže.. pa je gospodin domar vječno galamio. Godine 1992. naziv škole je promijenjen u Osnovna škola “Brajda”.
Strossmayerova, 3 velika imena riječkih firmi. Torpedo, Konstruktor i Riječka banka su na ovom potezu. Autor fotografije Goran Zelić.
OŠ Podmurvice…8. b…79/80…
S foruma našeg, Koblerova družica, ali tema (Priče iz djetinjstva) je toliko genijalna da moram napisati riječ-dvije. (14.12.2011.)
Akcije prikupljanja starog papira
Osnovne su škole obično jednom godišnje organizirale takve akcije, gdje su se razredi međusobno natjecali u tome koji će prikupiti više kilograma starog papira. Mislim da se to održavalo vikendom i da neke posebne nagrade nije bilo, samo na ponos i slavu pobjedniku. U dvorani moje osnovne škole stajala je ogromna vaga, a mi bismo se svi razmilili po kvartu, neboderima i peterokatnicama, od vrata do vrata zvonili i molili ljude da nam zapakiraju svoje stare novine. Nismo baš bili motivirani slavom kojom će nas ovjenčati budemo li pobjednici, ali nečim drugim jesmo – blagom koje nas je čekalo među hrpom dosadnih dnevnih novina i pokojeg Studia. Stripovi! Dakle, pozvoniš na vrata, ljubazni stanari predaju ti vreću krcatu novina i čim zatvore vrata, ti sjedneš na stubište i kreneš u pretraživanje dragocjene vrećice: 2 Zagora, 3 Alana Forda, 1 Veliki Blek,nekoliko Stripoteka... I srce ti se razgali kad naiđeš na dobar ulov! No, sada je te iste stripove trebalo sigurno prokrijumčariti do kuće. Za nama nadobudnim klincima znali su se vući štemeri iz starijih razreda koji nisu žicali novine po kućama, već bi nas čekali da izađemo iz zgrade uz redovito pitanje:”Jel’ bilo šta stripova?” Pa, ako si imao nesreću da se nisi znao obraniti, ostao bi bez svega. Ja sam svoje stripove nosila pod jaknom ili bih ih skrila u dotičnoj zgradi i došla po njih kad je zrak bio bio čist.
A navečer, vrhunac užitka! Legneš u krevet, hrpa stripova pored tebe i onda ih klasificiraš. Prva grupa – Alan Ford, Zagor – fantastična priča; druga grupa – Komandant Mark, Zagor, Veliki Blek; treća grupa – Kapetan Miki (ne tako dobar ulov, jer je svaka epizoda završavala s “nastavit će se”, a to nisam voljela).
I onda bi u sobu ušla mama i mrmljala kako je užasno što te prljave stripove povlačim po krevetu. Meni nije smetalo.
Pozdrav svima!
Krešimirova. Prodaja i razmjena stripova. Autor fotografije Goran Zelić.
Krešimirova, u pozadini kino Beograd. Autor fotografije Goran Zelić.
