RIJEČKI IZVORI
Izvješće šefa Građevinskog ureda u Rijeci Giuseppea Learda gradskom zastupništvu o potrebama snabdijevanja grada vodom
Obilje izvora, pogodno raspoređenih, opskrbljenih pitkom vodom daju nam priliku da žrtvujući nešto novaca i vremena, potpuno riješimo pitanje snabdijevanja grada.
Izvori kod Školjića i Klaonice. – Na istočnoj strani grada, u podnožju brijega Kalvarije, izvire bezbroj malih i velikih izvora koji bi pitkom vodom mogli opskrbiti dio grada koji se širi oko Školjića i Klaonice. Za sada nećemo to iscrpnije izlagati, jer se još nije pokazala potreba za time.
Izvor Lešnjak i kod Sjemeništa. – S jednim i drugim se prema zapadu spaja bogata izvorišna mreža koja se sastoji od vode Lešnjaka, izvora kod Sjemeništa te mnogih vodotoka, među kojima treba spomenuti onaj koji napaja već spomenut] zdenac kod Sjemeništa. Svi se ovi vodotoci spajaju blizu svoga izvorišta tvoreći potočić, koji prolazeći kroz veći dio grada utječe u more ispod gata Adamich.
Ova je izvorišna mreža izrazite važnosti zbog obilja vode koja, osim pogodnih razina, pruža nam mogućnost snabdijevanja vodom i predjele između Klaonice i Fiumare, sve do Gata, te donjega dijela Staroga grada do Zelene tržnice (Piazza delle Erbe e dei Frutti). I to dobrom pitkom vodom.
Uostalom, radovima, sa kojima se započelo minule godine, već je djelomice riješeno ovo pitanje. Kada bi se pak cijevima željelo prenijeti i ostatak, trebalo bi uz neke male žrtve, objediniti svo izvorišno mrežište i zaštititi ga od štetnih probijanja i raznih infiltracija.
Tijekom gore spomenutih radova, Lešnjak je bio zatvoren s triju strana dok se na četvrtoj naišlo na zapreku ogradnoga zida između vrta i ulice. Pukotine su, koliko je bilo moguće, začepljene cementom. Temeljne posljedice ovakve djelomične izolacije leže u sadašnjoj nemogućnosti podizanja razine vode, i shodno tomu, u prevelikom gubitku vode. Za dovršenje cjevovoda, što prije otkupiti barem gornji dio vrta koji se nalazi između ulice Lešnjak i zgrade bivšega Sjemeništa, gdje se također nalazi jedan dosta obilan izvor.
Nadalje, trebalo bi hitno rekonstruirati odvodni jaz (slivnik) školskih nužnika koji su, bez ikakve izolacije i ikakva odvodnog kanala smješteni usred samoga izvora. (Kada govorimo o toj neprilici, treba napomenuti da izvor Lešnjak, koji sada vodom opskrbljuje fontane, nalazeći se sjevernije od drugih izvora, nije zagađen probijanjima iz spomenutih topičkih mjesta).
Nakon toga moglo bi se prijeći na objedinjavan e svih izvora, uključujući i onaj najbogatiji vodom koci Sjemeništa, i sakupiti ih u jedno spremište (vodosprem).
U tom bi slučaju, kako već napomenusmo, voda mogla doseći višu razinu, što nam dokazuje i činjenica kako vlasnik onih vrtova svake godine naplavljuje svoju zemlju, zatvarajući prolaz tekućici i utjerujući je do svoga vrta koristi je za natapanje.
Aktiviranjem spomenute opće regulacije, pomoću hidrauličnog motora došlo bi do podizanja razine vode za cca. 6-7 metara.
Na dosad izrečeno ne bi trebalo gledati kao na neku želju već na nužnost koju nam nameću ekonomski i higijenski uvjeti ako želimo riješiti problem snabdijevanja pitkom vodom za spomenuti dio grada.
Izvor Mustacchione. – Sljedeći izvor, koji izvire istočnije od gore opisanih, jest onaj koji vodom opskrbljuje fontanu Mustacchione; bio je uređen 1873. godine i osim dvaju izljeva na samoj fontani, koji služe građanstvu, vodom opskrbljuje i luku na dnu gata Adamich. Mislim da od toga izvora ne treba tražiti ništa drugo.
Jedino, potrebno je pomno, s vremena na vrijeme, dobro očistiti cjevovod.
Izvori u vrtu Peršić. – Po obilju vode mogu se usporediti s izvorima Lešnjaka. I za njih vrijede iste napomene. Zadatak bi im bio, nakon reguliranja i objedinjavanja, snabdijevati vodom predio grada između Pravoslavne crkve i Trga Zichy. Postavljanje jednog hidrauličnog motora bi i ovdje dovelo do veće količine i više razine vode. Ako se pak razmišlja o završetku izgradnje nove luke te susjedne potrebe za opskrbljivanjem pitkom vodom usidrenih brodova, neophodno bi bilo pristupiti uređenju spomenutoga izvora.
Takvo bi omrežavanje vodotoka bilo svakako poželjno, jer između Lešnjaka i Belog kamika postoji samo ovaj izvor koji vodu prenosi cjevovodima. I, mada se između dvaju spomenutih omreženja nalaze dvije fontane, Mustacchione i fontana na Trgu Zichy, ne može se tvrditi da je vodoopskrba za ovaj dio grada dovršena.
Izvori fontane na Trgu Zichy. – Fontana na Trgu Zichy daje odličnu vodu i za nju vrijede iste napomene izrečene u svezi s fontanom Mustacchione.
Izvori Belog kamika – Izvor Belog kamika također je reguliran. Ali, kada bi ga se objedinilo s vodotocima iz gornje Brajde omogućio bi razgranatost cjevovoda od Trga Zichy sve do bivšeg Lazareta.
Izvori na Cecilinovu – Ovi bi, u komunalnoj stvarnosti Cecilinova. uređeni i objedinjeni, kao što smo već predložili za izvore Lešnjaka i kod Sjemeništa, vodom mogli opskrbiti čitav potez koji se prostire između Lazareta i Mlake. Što se pak tiče visokih dijelova grada, upućujem na priloge plana za natječaj „Mome sinu“ za uređenje grada koji se upravo bave podizanjem razine vode Zvira.
Zasada ne preostaje nam drugo no skrenuti pozornost onih koji ne poznaju dostatno važnost ovog pitanja, na prosudbe i mišljenja koje možemo pronaći u bilo kojem djelu o hidraulici što se bave ovim predmetom.
Rimljani su prinosili i najveće žrtve kako bi se uhvatili u koštac s takvim potrebama, što nam uostalom : dokazuju razvaline njihovih veličanstvenih djela.
Danas se ne smijemo zaustaviti samo na izgradnji zdenaca i fontana, jer nam se kao civilizacijsko sredstvo nameće i čistoća kuća i njihovih stanara. Shodno tomu, svakome treba omogućiti da do vode dođe bez velikih troškova i sa što manjim gubitkom vremena.
Jedan autor kaže: „Ljudsko se tijelo sastoji uglavnom od vode, koju nakon isparavanja treba nadoknaditi.“
Voda je nužna za pripremanje hrane a koliko li je vode pak potrebno za čistoću, koliko li bolesti navlači čovjek koji priprema svoju hranu, pere svoje tijelo i svoje rublje vodom crpljenom iz tla natopljena trulim i pokvarenim tvarima!
I pravo ima drugi pisac koji tvrdi: »Koliko li puta čovjek pojede i popije vlastitu smrt s vodom koju crpi za svoj opstanak.«
Kako li može napredovati higijena kada se obitavaju kuće okužene isparavanjima i zadahom iz nužnika?
Samo obilje vode može pružiti siguran lijek i pomoć, jer samo pomoću nje možemo na svim mjestima, gdje je to potrebno, uvesti sustav isplahivanja i ispiranja.
Rijeka, 16. 03. 1875.
Giuseppe Leard
Prijevod s talijanskog Margherita Gilić.
Prijevod objavljen u knjizi Riječke fontane i perila, urednika Ervina Dubrovića.
Biografija:
Giuseppe LEARD graditelj i slikar (Rijeka, 11. X. 1824. – Rijeka, 23. I. 1897.).
Zaposlio se u Tehničkom uredu kao inženjer i istaknuo prijedlozima za vodoopskrbni sustav i uljepšavanje grada. God. 1884. osnovao je s V. Celligoiem graditeljsko poduzeće, koje je, među ostalim, projektiralo dogradnje Tvornice papira u 1890-ima, izvelo željeznički kolodvor 1889–90 (projektant F. Pfaff) i žensku osnovnu i višu školu 1896–97 (projektant G. Czigler, danas Ul. F. Kurelca, kbr. 1). Autor je projekta historicističke najamne stambene zgrade za dobrotvornu udrugu »Maria« 1894 (Ul. S. Vajnera Čiče, kbr. 7). Prema navodima u literaturi, sagradio je mnoge tvrđave u Koruškoj i riječki lukobran »Molo longo«, vodio Tehnički ured od 1872. i bio glavni gradski inženjer te realizirao riječki vodovod »Acquedotto Ciotta«. Slikao u akvarelu i crtao vedute, krajolike i marine.
Monumentalna fontana ispred Gradskog tornja da je ostala sačuvana , danas bi bila turistička atrakacija i ponos Riječana !
Statua podignuta u čast posjete Cara Franje Josipa Rijeci godine 1852. podignuta je na nekadašnjem raskršću Via lido (danas Riva i Ulica Ivana Zajca) i Via del Molo (danas Riva Boduli). Visoka 6 i pol metara, izrađena od istarskog kamena. Voda je tekla iz lavljih usta na kojima su stajala 3 Atlanta koji su drzali figuru Franje Josipa. Kraljevski orao sa drzavnim motom: Viribus Unitis (Sjedinjenim Snagama) i grbom grada Rijeke sa natpisom : Indeficienter (Nepresušiv). Fontana je bila otkrivena 23.04. 1857.
Projekt regulacije potoka vode i projektiranje Gradskog parka 1874. Obilje vode u parku na Mlaci, trebalo je smišljeno ukrotit i usput iskoristit.
Donji park i položaj fontane na raskrižju. Dekretom br.2312, od 11.srpnja 1874.godine, Građevinski ured preuzima tu zadaću, no Ciotta (1872.-1897.) kao inženjerac ne može odoljeti a da ravnateljstvu ureda ne sugerira kakav park hoće, čak i do detalja. Osobno je reorganizirao Građevinski ured i zaposlio najbolje arhitekte inženjere, uglavnom iz Trsta je doveo dr. Filiberta Bazariga koji je imao zadaću napraviti projekt, ujedno je bio i slikar, vodio je svoj atelje u Rijeci. Nažalost na ovom dijelu više ničeg nema. Ogromna crkva koja je za vrijeme Talijana došla na tom mjestu, poremetila je trajno stanje parka a iza njih su došli u vihoru Drugog svjetskog rata drugi i porušili ju.
Riječka špina- princip rada
Plan grada iz 1778.
