Hrvoje Šarinić (1935.-2017.) 90-tih slovio je za drugog čovjeka u državi, odmah iza Tuđmana (1922.-1999.). Bio je bliski savjetnik hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegov povjerljivi izaslanik u razgovorima sa Slobodanom Miloševićem tijekom 1990-ih godina, a bio je i na drugim visokim položajima, uključujući položaj predsjednika Vlade Republike Hrvatske od 1992. do 1993.
U intervju za Sušačku reviju dao je intervju. Bilo je to 2001.
| SUŠAČKA REVIJA broj 60 |
1998. razišao se s Franjom Tuđmanom zbog desnice s kojom se on nije htio družit, a koju je on okupljao oko sebe. Kontrolirao sam tajne službe, ali slaba je to kontrola bila. Svatko je tu branio svoje interese i rekao sam mu: Predsjedniče, ja u takvom sustavu ne želim živjeti.
Zašto je dopustio tako nešto? Barem je on bio poznat po čvrstoj ruci. Već je bila bolest u pitanju ili?
Da. Sjećam se zvao me kako mora u Ameriku nakon što smo se prvi put razišli. Zvao me da se vratim, jer ima problema u Uredu. Tražio sam vrijeme da razmislim, a on mi je dao 24 sata. Nisam mu to mogao odbiti. Amerikanci su mu tada na sirov način rekli kako ima još šest mjeseci života. Ja sam se rastrčao, primio me Chirac i preda mnom je telefonirao u Švedsku da se od tamo povuče jedna njihova ekipa koja je ondje intervenirala na nekom poznatom Šveđaninu. Nakon te intervencije Tuđman je još tri godine živio. I kada smo se razišli, nikada ga nisam napadao, a bilo je svega i svačega.Čak su nam i prvenstvo ukrali kada sam bio predsjednik NK Rijeke. Tada sam jedini put napao Tuđmana, iako ne izravno. A Ćiri Blaževiću nikada neću oprostiti što je to učinio po njegovom nalogu. Tog dana kada se igrala utakmica, ručao je sa sucem na Krku i sve dogovorio.Da sam htio, mogao sam se još boriti s tom desnicom u stranci, ali to više nije bio onaj Tuđman…
SR Dakle, već je bio izgubio kontrolu.
Ili to ili se dao vući za nos od strane desnice…
SR Koja se okupila oko vrha već po osvajanju vlasti 1990. godine…
Tada je ipak bila ravnoteža i ja sam igrao ulogu u držanju te ravnoteže između desnog krila i liberalnijeg dijela stranke. Govorili su mi kako sam drugi čovjek u državi, a ja sam jednom u šali rekao: Nisam drugi nego prvi, jer Tuđman je izvan tih kategorija.
Miroslav Ćiro Blažević (1932. Travnik BIH – Zagreb 2023.) bio je desna ruka predsjednika Franje Tuđmana. Fotografija : U loži na lažiranom finalu kupa u Maksimiru , gdje su suci krađama boljoj Cibaliji ukrali pehar i dali Osijeku kao nagradu . Vinkovčani itekako nisu nikad zaboravili na nogometnu krađu. Prisjetili su se i 2017. na riječkoj Rujevici “Nikad 1999. oprostiti, nikad zaboraviti”.
Ćiro je za života bio omiljen u društvu jer je bio slatkorječiv, imao je karizmu no i bio veliki prevrtljivac. Sette Bandiere. U Splitu je navijao za Hajduk, u Zagrebu je oduvijek bio dinamovac a u Rijeci za Rijeku.
U Rijeci je upoznao svoju suprugu Zdenku Đorđević, s kojom se oženio 1961. godine i dobio troje djece.
Hrvoja Šarinića (HDZ) politički razlozi nagnuli su da preuzme tada NK Rijeku
Svi akteri ove priče više nisu živi. Hrvoja Šarinića (HDZ), Riječani ne pamte po dobrom Rijeku je zajedno s Tuđmanom, teritorijalno osakatio, odvojio od svojeg zaleđa, a čak je i Sušak htio proglasit gradom, no to mu nije prošlo. Zaista čudne okolnosti, još bizarnije kako se uopće našao na čelu kluba HNK Rijeke.
Na početku Šarinićeva mandata riječki je klub imao društveno-politički najutjecajniju upravu od osamostaljenja, Šarinić je uložio velika inicijalna sredstva da bi Rijeka postala drugi hrvatski klub iza Tuđmanove Croatije.
Hrvoje Šarinić, bivši šef Tuđmanova kabineta, bivši premijer i bivši koordinator svih hrvatskih tajnih službi, bivši neslužbeni gubernator Rijeke, napustio je svoje posljednje uporište u gradu na Rječini – mjesto predsjednika HNK “Rijeka”. Otišao je iz kluba na čije je čelo stigao “predsjednikovim dekretom” u trenutku kad je sudbina HNK “Rijeka” zbog duga od 47 milijuna kuna bila neizvjesna. Ovaj pripadnik tzv. meke struje HDZ-a, s nesumnjivim osobnim šarmom i evropejiziranim nastupom, bio je pomno odabran kao čovjek kojem je jedini zadatak bio da nerazborite riječke glasače okrene HDZ-u i omogući ovoj stranci ulazak u Rijeku na velika vrata.
1996., nakon Domovinskog rata, NK Rijeka mijenja ime u Hrvatski nogometni klub Rijeka.
Poslije Tuđmanove smrti i izbora početkom 2000, na kojima je HDZ izgubio vlast, zajedno s grupom stranačkih kolega napustio je HDZ i formirao Demokratski centar.
Ćiro Blažević imao je 1999. na utakmici Rijeka -Osijek osiguranu svoju VIP stolicu sa svojim imenom na koju NIKAD nije sjeo. Zašto jedini nije došao ?
