Zašto Riječani ne vole Dalmatince ?

Navijači Hajduka s uzetim natpisom RIJEKA u bojama povijesne riječke zastave.

Zašto Riječani ne vole Dalmatince ? Odgovor na ovo pitanje, zašto Riječani ne vole “dalmatinsko” najbolje je potražiti u nogometu jer je odraz društva. Također može  se i s riječke strane dati zašto ?!

Navijačima Rijeke danas je najmrskiji klub, postao onaj s juga HNK Hajduk. Zašto i kako je sve započelo ? Korijeni netrepeljivosti između navijača »Rijeke« i »Hajduka« započelo je 40 tih prošlog stoljeća a otvoreni sukob započeo je tek 80 tih, kad je Rijeka dobila svoju organiziranu navijačku skupinu Armadu, izraslu na frustraciji »otetog Kupa« u režiji beogradskog suca Petrovića. Ubrzo nakon toga dogodio se »Yu-Heysel«, veliki obračun Torcide i Armade tijekom derbija na Kantridi. Mora se reći kako je grad ekonomski rastao u vrijeme ex-yu, velik broj pristiglih stanovnika nije osjećao nikakvu pripadnost prema gradu i kraju u kojem žive a posebno jedna skupina ljudi, pustila je korijene u svim gradskim porama, a to su tovari kako ih Riječani vole nazivat. Nama je to posprdni naziv, njima nije. Nestankom države “bratstva i jedinstva” pucaju bilo kakve simpatije ili prijateljstva između dviju grupa, ako ih je ikada i bilo.

Zbog čega je to tako ?
1.) Na prvom mjestu njihov narcizam opsjednutost svojim krajem Dalmacijom, sve im je ljepše nego Rijeka i Kvarner. Pa čak ni mi na forumu “Lokalpatrioti Rijeka” ne pišemo svaki dan kako volimo Rijeku i naš kraj jer to se zna i podrazumijeva. Voli svoje, poštuj i cijeni tuđe .
2.  Rijeka više jednostavno nije mogla trpjeti ljude koji čak i svoju drugu generaciju djece počinju odgajati da voli Hajdukov grb i dalmatinsku rič. Jednostavno ne prihvaćaju vrijednosti grada i kraja u kojem žive.

Armada koja je ubrzo postala cijenjena među ostalim ex-yu navijačkim skupinama, počinje “čišćenje” grada i kraja od navijača velike četvorke (Hajduk, Dinamo, Crvena zvezda, Partizan) i prerasta u 3 najbrojniju hrvatsku navijačku skupinu. Danas su Riječanima jedini trn u oku, ostali tvrdoglavi navijači Hajduka koji i dalje svoju djecu odgajaju tvrdoglavo dalmatinski ne pokušavajući da cijene grad i kraj u kojem žive. Ne tako davno, mogli smo vidjeti takve ljude na ključnim funkcijama u gradu. Javna ljubav prema Dalmaciji, iskazivala se javno i bahato ispred očiju Riječana. Neke trgovačke radnje na zidovima ukrašene su grbovima Hajduka. Nasred Korza ispred robne kuće je jedino bio štand s obilježjima Hajduka i Dinama, računajući valjda na veliku koloniju navijača tih klubova. Lokalna televizija je puštala priloge o Hajduku a novine su često pisale samo o Dinamu i Hajduku. Jednostavno, Riječani su poludjeli na takve provokacije i rekli DOSTA ! Pogotovo nakon što su u novonastaloj državi Hrvatskoj  napokon smjeli zaviriti u svoju bogatu i zanimljivu povijest. Danas se može reći da s obilježjima Hajduka nije preporučljivo šetati Korzom.

Na  utakmici Hajduk -Rijeka, igranom u Dugopolju, jednom od ljepših stadiona, igrači Rijeke doživjeli su pravu torturu uvreda, pljuvački, gađanja plastičnim stolicama (ukupno 157 iščupanih), topovskih udara i baklji bačenih u teren. Riječki « ekonomski i sportski preporod i potpuno oprečno stanje kluba s Poljuda probudili su posljednjih godina navijačke frustracije na svojem vrhuncu  i produbili netrpeljivost između onih radikalnih navijača obaju klubova. Posljednji jadranski derbiji donijeli su, nažalost, puno i previše huliganskih ispada.

U Rijeci je osnovan klub Splićana a riječki Dalmatinci su baš nedavno osnovali još jednu udrugu “Zavičajno društvo Dalmacije”. Kako kažu žive u Rijeci, ali nisu zaboravili da su Dalmatinci. Zato su i osnovali Zavičajno društvo Dalmacije – Udrugu Dalmatinaca u gradu na Rječini kojemu je glavni cilj, uz očuvanje tradicijskih vrijednosti, povijesti, običaja Dalmacije snažno doprinijeti gospodarskom i kulturnom razvoju Rijeke i Primorsko – goranske županije.
Mi kao istinski ljubitelji našeg grada i kraja ne primamo takve ljude koji vole Hajduk u naše članstvo jer se to debelo  kosi s našim imenom i načelima. Nismo za nikakvo nasilje jer to nigdje ne vodi, ali neki red mora se znati. Otiđite na stranice Hajduka, grada Splita  i tamo slobodno raspravljajte, o kamenu, maslini i vašem Hajduku a nas Riječane pustite na miru. Na kraju ako ste odlučili doći u neku sredinu, onda moraš i prihvatiti vrijednosti te sredine, asimilirati a ne očekivati da se društvo prilagodi tebi. Svoj govor i ponašanje treba prilagoditi onoj sredini u kojoj se nalaziš i pripadaš a to su u našem slučaju naša RIJEKA i KVARNER !