Fiumani su i Talijani i Hrvati, Slovenci, Mađari, Nijemci, Česi, Slovaci, Židovi… svi koji su prihvatili tu kulturu i mentalitet. Ono što svih njih drzi na okupu i objedinjuje ih u jedan identitet je najviše fiumanski dijalekt. Njime govore svi. I iz tog posebnog identiteta se rađa autonomaštvo kao ideja i želja. Supilo je rekao, mi tu nikada ne bi pobijedili… Fiumanstvo je multikulturalnost, multijezičnost i tolerancija. Ni Fiumani, Talijani nisu htjeli pod Italiju ni Fiumani, Hrvati nisu htjeli pod Hrvatsku. Htjeli su biti kao Monaco i San marino.
“Majka Kranjica, otac Furlan, naš je Zanella pravi Fiuman”.
Povijesno je netočno da je po ocu Zanella bio Furlan. Bio je iz okolice Vicenze, dakle Veneto… ali eto… tako se pjevalo.
Riccardo Zanella vođa autonomaštva i predsjednik Slobodne države Rijeke
Cittadino – može biti italiano, croato, francese. Kako je ovdje riječ o ispravi riječke države onda je državljanstvo – riječko.
Što oslikava stanje tog doba. Majka Slovenka, otac Talijan. U to doba AU nije bilo važno odakle je tko. Nacionalizam nije bio bitan do pojave prvih oblika fašizma, komunizma i nastajanja nacija.
Početkom 20. stoljeća mađarski povjesničar Aladár Fest vrlo je korektno pisao o etničkoj i jezičnoj situaciji u Rijeci u 15. stoljeću, valorizirajući pritom i hrvatsku i talijansku komponentu te podcrtavajući tradicionalnu dvojezičnost grada na Rječini.
“Neprekidno ispreplitanje dviju rasa i jezika ostavilo je poseban i neobičan trag u narodnoj svijesti riječkog stanovništva. Sve do sredine prošlog stoljeća nije bilo nacionalnih sukoba. Autohtoni Riječanin nije sebe smatrao Talijanom ili Hrvatom, već se s ponosom nazivao Riječaninom; – “vero Fiuman”, ako je govorio talijanski; – “pravi Fiuman”, ako je materinski jezik bio hrvatski. Uostalom, zbog dobrosusjedskih odnosa, dva su jezika međusobno razmjenjivala značajne ustupke (…). U riječko talijansko narječje uvukle su se neke riječi, neki sufiksi ili poneka hrvatska konstrukcija.”
Izvor: A. Fest, Fiume nel secolo XV, Bullettino della Deputazione Fiumana di Storia Patria, sv. III, Rijeka, 1913. (na tal. preveo: Silvino Gigante).
Bruno Petrali – Rijeka/Fiume 1925. (pjevač i glumac) – “I što se tiče Hrvata i Talijana u Rijeci, ta razlika nije postojala. Svi Riječani su govorili fiumanski. Moja majka je bila Hrvatica (Riječanka) ali mi smo govorili kući, fiumanski. Sva djeca. U Rijeci niste mogli čut hrvatski. A da je bila razlika koji su porijeklom Hrvati nije postojala. ”
Izvor: FIUME CRNO – CRVENO RIJEKA: Pobjednička štafeta zločinačke vlasti | E03
Treba reći da je Petrali zaboravio da je živio u doba fašizma, dakle bez demokracije i u doba izrazite pogotovo u počeku nasilne talijanizacije grada pa drugi govor uz talijanski nije ni mogao biti prisutan. Pojačan je bio fiumanski govor koji se širio iz centra grada.Za vrijeme fašizma 2-3.000 autonomaša moralo je u izbjeglištvo (državni udar od strane tal.fašista!). A onda je nakon 1945. jedan totalitarni režim zamijenjen drugim, komunizmom. Komunistička vlast znala je da su u Rijeci ljudi više za autonomiju (riječka tradicija) nego za komunizam. Zbog tog razloga OZN-a je uklonila sve vođe riječke autonomije jer su predstavljali opasnost. Ubijali su jednog po jednog bez suđenja i provodilo se oduzimanje imovine. Osim riječkih autonomaša, došli su na red i Talijanaši koji su podržavali Kraljevinu Italiju. Oko 600 osoba je uhićeno u prvim mjesecima. Nakon dolaska komunista se ispraznio cijeli grad… Fiumani svih porijekla i opredjeljenja su odlazili.
Kako se pravilno piše ?
Hrvatski se Fiume piše i govori Fjume – Fjuman – Fjumanka – fjumansko … i sl. Dakle nema “i”.
Vjerojatno će to mnoge Riječane iznenaditi no ne brinite. Taj način pisanja gotovo nitko ne koristi. Treba se držati izvornika.
To je naš lokalni dijalekt kojeg treba poštivati. Dakle po našem Fiumani, Fiuman , Fiumanka i Fiume.
Fijumani, kako inzistiraju pravopisno osviješteni lektori, koji nemaju nimalo sluha za lokalizme i stvarni govorni jezik. Naime kad bi bilo naziv “Fijume” to bi jednostavno bilo potpuno novo ime grada, koje na kraju u takvom imenu niti ne postoji. “Fiumanski” bi bilo i čisto stilski, jer zadržava ime mjesta/ljudi koji ga govore. Naposljetku, budući da su Fiumani hrvatski građani, moralo bi se i njih pitati, a oni tvrdo odbijaju da ih se koristi Fijumani/Fijumanski, pa onda čisto iz poštovanja prema njima, bi bilo normalno koristiti, ono što ti ljudi/govornici žele. No normalnost i hrvatska jezikoslovna akademija nisu baš na ti, kao i odnosu prema čakavskom.
Članak je nastao kao odgovor na dokumentarac FIUME CRNO – CRVENO RIJEKA na HRT 1 u čak 6 epizoda o riječkoj povijesti gdje Davor Velnić (književnik) u 1 epizodi kaže da su Fiumani, hrvatski korpus koji je prihvatio tal.kulturu. Što ne odgovora istini.To je samo dijelić istine. Također u prijevodu se koristi Fijume a u naslovu dokumentarca “Fiume”, malo nedosljedno od strane lektora sa državne televizije.
Zanimljivo je danas npr. na prijenosima nogometnih utakmica, komentatori stanovnike Rijeke nazivaju Fiumanima u pozitivnom kontekstu. “Fiumanstvo” napokon prestaje biti taoc nekih udruga van Rijeke koje su privatizirale riječ Fiumanstvo.
Znanje PLUS :
Povijest je u našem specifičnom gradu dugo počinjala tek iza oslobođenja, što naprosto nije i ne može biti istina. Valja nam napustiti taj socijalistički obrazac pisanja povijesti od 1945., stoga i ne čudi da se o tome tko su bili Fiumani ne može nigdje pročitati osim ovdje.
Ideja protivljenja fašizmu ima i u nogometnom klubu Fiumana: u listopadu 1943. godine na Risnjaku pogiba Giovanni Maras, kapetan Fiumane, i to kao – partizan! Po Giovanniju Marasu naziva se prvi turnir po oslobođenju grada.
Autonomna stranka osnovana je 1896. u vrijeme naglašene mađarizacije i narušene “riječko-mađarske idile”, i već je sljedeće godine preuzela vlast u gradu. Iako se dio pripadnika stranke uskoro nameće u pristaše talijanstva, autonomisti i idućih desetljeća uživaju glas velikog broja Riječana, mahom onih talijanske kulture, koji se ne osjećaju Talijanima nego Fiumanima.
Rasprava o fiumanskoj posebnosti započeta je 1860. kada je autonomistički intonirana brošura Voti e bisogni di fiume (Težnje i potrebe Rijeke) naišla na velik otpor Hrvata.
Riječko autonomaštvo počelo se oblikovati u Autonomnu stranku (Partito autonomo) u trenutku kada mađarska vlada počinje provoditi jaku mađarizaciju.
Iako je pokretač moćni poduzetnik Luigi Ossoinack, kao prvi i najznatniji autonomist nametnuo se Michele Maylender koji nakon više desetljeća vlasti riječkih mađarona pobjeđuje na gradskim izborima 1897.No veliki je val riječke, zavičajne samosvijesti potrajao tek nekoliko godina – brzo ga je potisnulo talijanstvo. Javlja se povremeno i dalje, katkad postiže i premoć. Autonomističko fiumanstvo živo je i nakon više od stotinu godina, a povijesna riječka trobojnica, tamnocrvena-žuta-plava simbol je graske samosvijesti i još uvijek ju se rado sitiče! Izvor: Muzej Grada Rijeke
2014. Lokalpatrioti Rijeka predstavili su prvi fiumansko-hrvatski rječnik. Te prvi uopće takav rječnik u digitalnom obliku. Više o tome ovdje “Lokalpatrioti s ponosom predstavljaju Fiumanski rječnik” (12.02.2014.).
Ažurirano
15.09.2024.
