Dolazak sve većeg i većeg broja novih stanovnika u grad Rijeku, značio je i dolazak njhove kulture sa sobom savršeno se uklapajući u komunistički kalup novonstale države i stvaranje nove povijesti grada pokušavajući rušiti i brisati sve što je nastalo prije.
O riječkom kulturocidu i odnosu prema riječkoj baštini povijesti devastacije Trsatskog kaštela provedene krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad se obiteljski mauzolej , posljednje počivalište Lavala Nugenta preuredio u WC za ugostiteljski objekat, govori članak iz časopisa Novi val datiran 09.02.1990.
Riječ je o časopisu Novi val, glasilu Saveza socijalističke omladine Hrvatske Rijeka / glavni i odgovorni urednik Goran Ogurlić. Nažalost u našoj gradskoj knjižici nemamo ništa od njih ali zato imaju u Zagrebu i to sve brojeve koliko vidimo.
Sarkofazi su prepiljeni, posmrtni ostaci izvađeni, a ni danas se ne zna još, gdje je završio Laval Nugent i posmrtni ostaci njegove obitelji ?
Osmrtnice Nugentovih gdje se spominje Rijeka kao njihovo konačno počivalište. Laval, Arthur i grofica Marija Nugent Westmeath.
Laval Nugent kupio je posve ruševan Trsat 1824. i postupno ga obnavljao.

Portret Laval Nugenta čuva se u Rijeci (vjerojatno i dalje PPMHP) . Tvorac prvog gradskog muzeja . Laval Nugent otkupljuje i trsatski kaštel kako bi ga pretvorio u obiteljski mauzolej i privatni “Museum Nugent” u kojem su od 1828. bili izloženi predmeti koji su svjedočili o vojnim uspjesima grofa Lavala Nugenta i njegovih predaka, te vrijedne umjetnine koje je grof tijekom života prikupio.
Dogodilo se na današnji dan.
09.02.1990.
Riječka kultura revolucija
TRSATSKI LEŠEVI
Promjene u cjelokupnom jugoslavenskom društvu dovele su i u Rijeci do toga da se o samom gradu počelo razmišljati šire, otvorenije, radeći dublje rezove u prošlosti i tradiciju grada sa svrhom potpunijeg sagledavanja i izgrađivanja budućnosti, bolje budućnosti naravno. Tako je osnovan i Odbor za Kulturno-civilizacijski identitet grada (pri OK SSOH Rijeka), koji je pred sebe postavio podužu listu zadataka vezanih uz utvđivanje aktualnog stanja u riječkoj kulturi, valorizaciju ličnosti iz prošlosti grada, valorizaciju glavnih kulturnih tokova na relaciji Rijeka -Venecija, Ljubljana, Zagreb, Beč, Budimpešta, a kako sami kažu sa svrhom »korištenja povijesti kao sredstva za dosezanje budućnosti«. Prvi projekt u koji su se upustili, a koji realizira Klub prijatelja Rijeke u sastavu Igor Žic, Igor Koren, Davorin Simunović, Dorian Hatta i Davor Stimac je restauracija mauzoleja obitelji nugent na Trsatskoj gradini i revalorizacija ličnosti i djela Lavala Nugenta.
Riječka kulturna revolucija uspjela je razbiti i uništiti sve ono što čak i fašisti nisu stigli. Mauzulej Lavala Nugenta je rasprčkan po Zagrebu kako bi neki dobili političke poene. Za sve je kriva direktiva – partijska , dakako.
PIŠE : KRISTINA LACO
U ovom tekstu pokušati ćemo, uvažavajući prostornu ograničenost, odgovoriti na pitanja tko je bio Laval Nugent i zašto zaslužuje obnovu Mauzoleja (Mira junaka) na Trsatskoj gradini, kako je i zašto Mauzolej uništen i na koji način ga se može restaurirati. Sakupljanje ovih podataka rezultat je dužeg rada i angažmana članova Kluba prijatelja Rijeke, pri čemu se nailazilo na velike prepreke, o čemu će još biti riječi.
RIM I EGIPAT
Interesantno je kako je Laval Nugent (čija obitelj potječe iz Francuske historija je spominje 930. godine, a sam je potomak ogranka obitelji koji se preselio u Irsku, gdje je Laval Nugent i rođen 1777. godine) postao značajna ličnost za ovo naše područje.
U vezi s Rijekom dolazi 1813. godine, kada je 27. kolovoza uz pomoć admirala Freemantela oslobodio Rijeku od Francuza predvodeći jedinice koje je sam sakupio u okolici Karlovca. Ime admirala Freemantela će širom čitateljskom krugu biti poznatije Ako ga dovedu u vezu s Karolinom Riječkom, a ta je priča prilično poznata. Od 1813. do 1815. godine Nugent ratuje od Rijeke preko Kopra i Trsta do Ferrare, Frlia, Ravene, Reggia, Parme, Piacenze i dolazi sve do Napulja, gdje vraća na prijesto napuljsku bourbonsku dinastiju, te je od 1815. do 1819. godine vrhovni komandant napuljske vojske, a 1815 godine omogućio je povratak Pape u Rim. Tokom boravka u Napulju ženi se Giovannom Sforza i tako preko obitelji Sforza dolazi u direktnu vezu s Frankopanima, te raste njegov interes za Frankopanske kaštele, koje postepeno kupuje.
?ovdje nedostaje jedan manji dio teksta ?
uglavnom , spominju se slike Da Vinci, Tizian, Veronese, Tiepolo, Lippi, Rembrandt koje su bile ovdje..
Kada je 1824. godine od bakarskog municipija otkupio kaštel naTrsatu kupio je ruševinu. Naime potres 1750.godine potpuno je uništio gradinu, koju je Nugent obnovio i Trsatska gradina danas Nugentova verzija Frankopanskog grada. O obnovljenom kaštelu obitelji Nugent starala se više od 120 godina. Da obnavljanje gradine nije učinjeno tada, u što je uložen ogroman novac, pitanje je da li b idanas na tom mjestu bilo išta osim gomile kamenja i ostatak srušenih zidova.
Laval Nugnet of Weatmeath umire 1862. godine u Bosiljevu, odakle isto kao i, na primjer, Nikola Frankopan, biva prebačen i sahranjen na Trsatu. I tu počinje drugi dio priče.
PARTIJA UNIŠTAVA
lako je Mauzolej preživio drugi svjetski rat i djelomično uništavanje od strane Talijana, koji su ga raskopali vjerojatno tražeći zlato, ali leševe nisu dirali, definitivno je posrnuo pred napadima socijalizma. 1959. godine osnovan je Odbor za obnovu Trsata, a 1960. godine počela je restauracija Trsatske gradine. Zbog nesređenih arhiva i nepotpune dokumentacije bilo je teško rekonstruirati kako se sve točno odvijalo, tim više što su i glavni nosioci restauracije Abdon Smokvina, tadašnji tajnik Turističkog saveza koji je bio investitor, i Igor Emili, čije je idejno rješenje, mrtvi. Prema rješenju Igora Emilija na gradini je trebao biti napravljen restoran, u donjem dijelu izgrađeni apartmani, a bila je predviđena i ljetna pozornica. Od svega realiziran je jedino restoran, a Mauzolej »Mira junaka« u kojem su bili sahranjeni Laval Nugent i njegova supruga pretvoren je u kuhinju. Veliki period naše poslijeratne povijesti bio je obilježen usmenim dogovorima i partijskim direktivama. Tako su o samoj devastaciji Mauzoleja članovi Kluba prijatelja Rijeke pronašli samo dva pisana dokumenta – dokumenti datiram sa 22. jula 1960. godine pronađeni su u arhivi Turističkog saveza Rijeke koja se odnosi na 1974. godinu. Prvi dokument, nepotpisana poruka s gore navedenim datumom, glasi: »Poštovani Božo:
Sa predstavnikom Sanitarne inspekcije jučer smo se dogovorili da ćemo danas predočiti molbu za ekshumaciju mrtvaca iz »Mir Junaka«. Molim Te budi dobar potpiši ovu predstavku, nastoj da se metne žig i vrati po našem mladiću, kako bi obavili i taj posao. Hvala.
Uz drugarske pozdrave«
a bila je upućena tadašnjem načelniku komunalnih poslova kotara Rijeka Božidaru Hlači. Upada u oči konstrukcija »nastoj da se metne žig«. Sama predstavka o kojoj je riječ u poruci je drugi dokument koji je pronađen, potisao ga je Božidar Hlača i od Sanitarne inspekcije traži se odobrenje za ekshumaciju »nekih leševa u zgradi ’Mir Junaka’« a žiga nema. O samom načinu na koji su izvršeni radovi na restauraciji Trsatske gradine više se saznalo od dvojice radnika, koji su sudjelovali u izvršavanju radova, Virgilia Karina i izvjesnog Hinka, tadašnjeg električara. Virgilio Karin je rekao da su njega i nekolicinu jadnika platili na crno da razbije sarkofag i dijelove iznese iz Mira junaka. Dalje priča da je prvotna ideja bila sravniti »Mir junaka« sa zemljom tako da ne ostane kamen na kamenu, ali se iz njemu nepoznatih razloga od toga odustalo. Prema njegovom iskazu prilikom restauracije su naišli na veći broj umjetnina koje su on i radnici uredno složili, a ne zna se za dalju sudbinu istih. Drugi radnik, Hinko, je sudjelovao u svim poslovima koji su se vršili na gradini. Prema njegovom iskazu Laval Nugent i obitelj su zakopani, tj. uzidani u Rimsku kulu na Trsatskoj gradini. Taj podatak je nemoguće provjeriti, ali istovremeno prema dokumentaciji gradskog groblja u periodu od 1960. do 1965? godine ne postoji zapis o ukopu bilo koga od obitelji Nugent, tako da se zapravo ne zna što se dogodilo s lesom čovjeka koji je 1813. godine oslobodio Rijeku od Francuza. Hinko dalje objašnjava da je leš Lavala bio obučen u maslinastozelenu uniformu s epoletama maršala, a u Mauzoleju su se nalazile četiri biste i to Lavala, žene mu i djece, koja se danas nalaze u Pomorsko povijesnom muzeju. bista žene i kćeri rad su najvećeg kipara europskog klasicizma Antonia Canove i imaju ogromnu vrijednost.
KULTURNA REVOLUCIJA
I tako je kineska kulturna revolucija protutnjala i kroz Rijeku lako je »svaka restauracija u prvom redu pitanje koncepcije, pa tek onda realizacije« teško je objašnjivo zašto je 1960. godine izabrana baš ovakva koncepcija. Uza svo uvažavanje činjenice da je osnovna želja Odbora za obnovu Trsatske gradine vjerojatno bila stavljanje gradine u neku funkciju, zar je bilo neophodno uništiti grobove i zametnuti svaki trag posmrtnim ostacima tijela članova obitelji Nugant? Nije li u najmanju ruku neukusno s napraviti od Mauzoleja čovjeka koji je mnogo učinio za ovaj grad kuhinju nekakvog restorana, a od jedne od jedne od grobnica WC ? Natpis Mir junaka tada je skinut i sa Mauzoleja, ali rupe u kamenu su ostale. Kojim društvenim kontekstom se uopće mogu objasniti ovakvi postupci? Laval Nugent je od gradine bio napravio kombinaciju muzeja i mauzoleja, a Igor Emili je zamislio, kako kaže Igor Žic, kombinaciju »kavana-kuhinja u grobnici-konoba-mini muzej-i kazalište možda jednom »projekt za restauraciju gradine. Prema Odboru za kulturno-civilizacijski identitet grada ponovna obnova mauzoleja ne bi trebala biti nekrofilična, već interpretativna, od sačuvanih fragmenata (veliki komad jednog od dva zmaja koji su stajali »ispred mauzoleja, od kojih je jedan razbijen, grb obitelji koji je sačuvan, prerezani sarkofazi Lavala i supruge križa sa mauzoleja koji je sačuvan u cjelosti, koji je nekada stajao na krovu mauzoleja, a sada je u dvorištu Trsatskog samostana). Neosporno je da treba napravili novi spomen čovjeku koji je to zaslužio. Kako Turistički savez Rijeke ima sluha za probleme Trsatske gradine (koja je vlasništvo Pomorsko povijesnog muzeja a Turističkom savezu je data na upravljanje) i već prilično uložio u njenu restauraciju, nadamo se da će ova inicijativa biti realizirana. U bivšoj obiteljskoj kući obitelji Nugent, koja se nalazi vrlo blizu gradine, a tamo je danas smještena Trsatska limena glazba, mogao bi se u nekoj slijedećoj fazi restauracije napraviti muzej sa izlošcima iz Nugantove zbirke, od kojih se veći dio čuva u depoima Arheološkog muzeja u Zagrebu, a tu su naravno i famozne slike iz Nugentove zbirke oko kojih se svojevremeno digla velika prašina.
Što god da se učini biti će znatan pomak u odnosu na sadašnje stanje, jer trenutačno Mauzolej »Mir junaka«! bivša kuhinja odavno zatvorenog restorana, služi kao skladište za sklopive stolice koje se koriste na gradini. Nadajmo se da uskoro više neće biti tako.
09.02.1990.
U nastavku galerija drugarske devastacije Trsatskog kašetla s naglaskom na Mauzolej Mir Junaka.