Danas je točno 139 godina od osnivanje najstarije riječke sportske udruge koja je povezivala zaljubljenike u prirodu, promovirala i otkrivala ljepote našeg kraja.
Sretni smo što smo okruženi prirodnim ljepotama pa nije ni čudno da je Riječanin pokrenuo turizam u Hrvatskoj (1844.) a u našem kraju , Fužine su kolijevka kontinentalnog turizma u Hrvatskoj (Dolazak Riječana vlakom, 1871.) Prvi su pokrenuli doček Nove godine u podne.
Zbog svog položaja Rijeka je savršena baza za otkrivati svu različitost koja ju okružuje.
Skijati se s pogledom na more, uživati na obroncima Učke, Risnjaka, Grobničkih Alpi , Bjelolasice uživati na svježem zraku Gorskog kotara a ako vam to nije dosta tu je istraživanje prekrasnih kvarnerskih otoka.
Prije 172 godina, 4. srpnja 1852. godine, riječki planinari poduzeli su prvi zapisani uspon na Učku koji je objavljen u zagrebačkom časopisu “Neven” pod naslovom “Zora na Učki”, a koji predstavlja i najstariji planinarski putopis u hrvatskoj književnosti.
Tada je skupina domaćih planinara krenula na obližnju planinu Učku, u želji da doživi vidik što se pruža s njezinih visova u svitanje. Bilo je to pet godina prije osnivanja prve planinarske organizacije u svijetu.
Sve je to rezultiralo 1885,. osnivanjem najstarije riječke sportske udruge “Club alpino fiumano” u našem kraju da bi se organiziralo izletničke, planinarske i skijaške aktivnosti.
Na današnji dan 12.01.1885. Osnovan Club Alpino Fiumano (Riječko planinarsko društvo). Dakle prvi planinarski klub gradskog imena ne nacionalnog naziva u Hrvatskoj je onaj riječki .
U našem kraju prvi u Hrvatskoj su organizirali skijašku utrku(1897.), časopis Liburnia (1902) , napravili prvi ilustrirani vodič Rijeke i okolice (1906.) u povijesti na čak 266 stranica, imali su i vlastitu fotografsku sekciju, gradili planinarske domove i surađivali s inozemnim klubovima. Prvo planinarsko društvo gradskog naziva na području Hrvatske, traži dostojan spomenik jer ga još nema ! Zbog riječkog čestog mijenjanja vladara, svaka nova vlast htjela je pisat svoju povijest. Zato spomen ploče Hahlići , Platak…nose krivu godinu osnivanja planinarstva u našem gradu i kraju pa se nadamo da će biti ispravljeno u budućnosti.
Ferdinand Broodbeck
Osnivač Riječkog planinarskog društva i prvi pokretač populariziranja planinarstva u našem kraju .
Kao nadzornik gradnje kazališta, koje je projektirao bečki atelje Fellner i Helmer, u Rijeku je 1883. godine došao inženjer Ferdinand Broodbeck. Još u mladosti bio je strastveni planinar i član Austrijskog turističkog kluba. Oduševljen kvarnerskim zaleđem već je 26. prosinca 1884. godine, uz pomoć novinara Adolfa Pellegrinija, okupio na inicijalnom sastanku šesnaest osoba. Uz njih dvojicu prisustvovali su: Aleksandar Blečić, Giorgio Campacci, Edoardo Kretić, Josip Dworzack, Giuseppe de Emily, Antonio Ewinger, Silvio Farkas, Augusto Hoffmann, Marcello Lenussi, Nereo Mayer, Nikola Noršić, Enrico Polla, Eugenio Ruppani i Edoardo Tosoni. Utemeljujuća skupština održana je 12. siječnja 1885. uz tridesetoro prisutnih. Za predsjednika bio je izabran Broodbeck, dopredsjednik je postao Lenussi, a tajnik Pellegrini.
Novo društvo nije se bavilo samo planinarenjem. U Omišlju je tako kupljen jedan manji teren. Nakon što je uređena osmatračnica, organiziran je izlet 12. travnja 1885. Dio planinara pješačio je do Bakra, potom su se barkama prebacili do Voza na Krku, da bi nastavili hodati do Omišlja. Veći dio društva došao je, ipak, u Omišalj parobrodom. U Rijeku su se, krajem dana, svi zajedno vratili morskim putem.
Broodbeck je zaslužan za novi pravac uspona na Učku, na kojem je potom bio podignut planinarski dom Stephanie na Poklonu. Kako je gradnja kazališta bila dovršena 1885. godine, cijenjeni inženjer vratio se u Beč.
Grb kluba se nadopunjavao u 3 verzije. Ovo je verzija 2 iz 1888. Zadnja treća je vrh s lentom “riječki planinarski klub” , možemo i tako prevest.
Kako je klub rastao. Trebalo je i dodat nešto da se zna čime se bave. Dodan je runolist (lat. Leontopodium), kojemu pripada oko 60 vrsta. Na području Hrvatske raste planinski ili krški runolist L. n. subsp. alpinum (sin. Leontopodium alpinum).
U Austro-Ugarskoj vojsci ustanovljenoj 1907. godine runolist odnosno njem. Edelweiss je bio simbol planinskih postrojbi. Kasnije je korišten i u drugom svj. ratu. Danas se kao znakovlje koristi u njemačkim, austrijskim i poljskim planinskim jedinicama.
Na Snježniku smo uslikali planinski runolist ! Ima ga dosta… Predivan je i zanimljiv ! Prvo zelen pa pobijeli kao pahulja.
Snježnik je 10 km dugača kameniti greben koji se proteže u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku, okružen gorskim livadama. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća. U neposrednoj blizini vrha nalaze se prirodna staništa krškog runolista (Leontopodinum alpinum ssp. krasense), a 16 m ispod vrha je planinarska kuća Snježnik. Vršno područje Snježnika nalazi se u Nacionalnom parku Risnjak. Zahvaljujući izdvojenom položaju i visini, pogled koji se pruža s vidikovca na 1506 metara nad morem jedan od najljepših u Hrvatskoj
Latinsko ime roda Leontopodium potječe od grčkih riječi leon (lav) i podion (nožica) zbog položaja cvjetnih glavica koja liče na lavlju šapu.
Rod runolista sadrži 30-40 vrsta no planinski runolist jedina je vrsta koja raste u Europi. Zovu je i stella alpina tj (izvorno alpska zvijezda Apenina) .
U narodnoj medicini korsitla se za probleme probavnog i dišnog sustava te za poljev. Cvjetni ekstrakti runolista obogaćuju krme za njegu kože, sadže antioksidanse i djeluju protuupalno.
Risnjak je prvo nalazište runolista u hrvatskoj flori.
Runolist na Učki —- koja je novo nalazište — obitava područja malog visinskog raspona od 50 m, na visini od 1230 do 1280 m. Zauzima surova staništa sjeverne izloženosti . Budući da se Učka nalazi na spoju Alpa i dinarskih planina, od značenja je bilo utvrđivanje činjenice da se ondje ne radi o tipičnom alpskom runolistu, nego o njegovom krškom obliku, izdvojenom u literaturi kao »var. krasense (Derg.) Hay.« (Derganc 1904).
Acta Botanica Croatica, Vol.30 No.1 Prosinac 1971.
Runolist (Leontopodium alpinum) je rijetka i zaštićena biljna vrsta (u Hrvatskoj od 1952.).
NASTAVIT ĆE SE !
P.s. Članak će se vremenom još nadopunjavat jer ih je mnogo . Informacija je mnogo prikupljenih, istraženo i jedino se ovdje može o tome nešto pročitat.