O Liburniji 2

LIBURNIJA (LIBVRNIA)

Liburni su bili prvi pomorski narod što ga je povijest zabilježila u našem krajevima tj.obali. 1 Prevlast Liburna na Jadanskom moru potvrđena je kod nekolicine starih pisaca. Svoju prevlast ostvarili su pomorskim vještinama, posebno lađama liburnama.

Pomorska tradicija Liburna nije međutim, nikada bila uništena. Ona je i dalje intenzivno živjela, ali na drugi način. Sada je imala prvenstveno trgovački karakter, te je lokalnom i prekomorskom plovdbom kao npr. stalnom vezom s Ankonom i drugim plovnim putevima pridonijela gospodarskom i kulturnom procvatu svojih luka, gradova i čitave pokrajine. U tom razvitku trajno su bili prisutni svijest o posebnosti i čuvanje tradicija koje su se održavale u običajima, u kultovima domaćih božanstava, u posebnom izgledu nadgrobnog spomenika – liburnskom cipusu, čuvanju svojih imena i drugih vidova življenja. Na taj način ime Liburnije i njihove slavne lađe liburne živjelo i dalje tijekom čitave antike i u srednjem vijeku, a kao geografski pojam živi sve do naših dana, kao trajni spomen pomorske i političke moći i veličine jednog drevnog i ponosnog naroda, čiji smo mi punopravni nasljednici.

Između  Histrie i Dalmatie je bila Liburnia. Postavlja se pitanje zašto su danas Istra i Dalmacija ostali a Liburnija izbrisana ? Neke odgovore možemo dati i u nastavku teme.

Istria & LIBVRNIA- Granica između Istrijana i Liburna. Rijeka je do 1945 imala snažan regionalni liburnijski identitet koji je poslije 1945. nestao. Posljednji predstavnici riječki liburnisti (autonomaši) su smaknuti ili potjerani .

Ovo je jedino mjesto gdje možemo saznat nešto više saznat o Liburnima i Liburniji gdje će vam autor ovog teksta i stranice predočit najnovije pronađene činjenice koje bi svaki stanovnik našeg kraja trebao znati. O ovome kao npr. o riječkoj trobojnici se nažalost ne uči u školskim ustanovama.

ZANIMLJIVE ČINJENICE

Liburnia Tarsaticensis – uvidom u najstarijim mogućim spisima na svijetu na kojim smo i mi, moguće je bez pretpostavki i bez nagađanja rekonstruirat našu prošlost.

Zahvaljujući Peutingerovoj karti (3.-4. stoljeće) naš grad je istaknut kao značajno središte Liburnie, baš kao i kod Anonimnog Ravenjanina (između VI. i VII. st). Bez toga mogli bi samo nagađat.

Bez ovih dokaza, bilo bi jako teško rekonstruirat prošlost Liburna u našim krajevima.

Nadamo se da će u budućnosti biti nadopunjena arheološkim otkrićima od Raše do Krke koja već i u dosadašnjem obimu ukazuju na ispravnost određenih pretpostavki. Pa možda i jednog dana “izroni” ispod ostataka Tarsatičke Liburnije (Liburnia Tarsaticensis) koji trag Liburna.

Tako da naziv Liburnija koji se danas koristi za Opatijštinu je kriv. Ispravan naziv bi bio bi istarska liburnija. Liburnija nije i ne može biti samo Opatija ili područje od Raše do Kastva. Ali je vrijedno očuvanja naziva do današnjeg dana. Opatijci i svi oni koji žive na tom području slabo ili gotovo ništa ne znaju o Liburnima . Tome nas je uvjerila i postavljena anketa. Jasno kad ne postoji stranica da se mogu o tome informirati. Na prostoru Kvarnera bili su Liburni, u Istri to su bili Histri, na prostoru Gorskog kotara i Like Japodi, dolje niže Delmati, te razni drugi narodi.

U 7. stoljeću na naše prostore došle grupe slavenskih naroda.

LIBURNIJSKI LIMES -

Trsatska  gradina dominantna  je  građevina uz Rječinu  na  138  metara  visokom  brijegu  s  kojeg  se  pruža predivan pogled  na  cijeli  Kvarnerski  zaljev  i  okolicu.  Strateški vidikovac  te  pozicije  prepoznala  su  još liburnska plemena koja su upravo na njoj podizala svoje osmatračnice i tabore. Tarsatička Liburnija (Liburnia Tarsaticensis). Sjedište se nalazilo upravo u Tarsatici, na nekom moćnom i velikom teritoriju Liburnije. LIBVRNIA je na vrhnucu svoje moći sezala od Raše (Labina) pa sve do Krke.

Liburni su prvi povijesno poznati narod koji je obitavao u našem kraju, spominju ih grčki pisci već 734. godine prije Krista.Liburni su bili trgovački i pomorski narod, a u zaleđu Rijeke u posljednjim stoljećima prije Krista oni uspostavljaju trgovačke veze s plemenima u predalpskom području. S uspostavom rimske vlasti autohtona liburnska zajednica prima nove doseljenike, a naselje, koje dobiva status municipija, proteže se prema jugoistoku, do ušća Rječine (u liburnskih starosjedilaca zvane Tarsa). 2

Liburnijski limes, kako se još naziva, dugačak od Rijeke do Prezida u Gorskom kotaru oko 30 kilometara, bio je dio rimskog obrambenog sustava. Rimljani ga podižu kako bi zaštitili Carstvo od najezda barbarskih plemena.

Liburnijski limes se pružao od morske obale od Tarsatice (današnjeg Starog grada)  do današnje slovenske Vrhnike. A tisuću godina stare zidine još prolaze pokraj nebodera na Kozali.

Prvo naselje Tarsatica, grad-utvrda nalazilo se na mjestu današnjeg Starog grada, kao važno obrambeno rimsko uporište u IV stoljeću, razorena 799. od Franaka u borbi sa Hrvatima, prilikom čega na obroncima brda pogiba i markgrof Erik. Uskoro se nakon franačkog odlaska ime Tarsatice prenijelo na susjedni 138 metara visok brijeg i daje ime novom području iz kojeg se razvio današnji naziv Trsat.

Na Gradskom tornju jednom od najvećih simbola Rijeke stoji natpis “FIDELISIMA CIVITAS FLVMINI LIBURNIAE “u prijevodu “najvjerniji liburnijski Grad Rijeka”.

1896. Giovanni Kobler (1811.-1893.) je stvorio djelo “Memorie per la storia della liburnica citta” (Povijest LIBURNIJSKOG Grada Rijeke). Čuvena Koblerova knjiga se smatra najvećom i navrijednijom riznicom naše povijesti, upravo zato što je prva takve vrste i temeljno djelo riječke povijesti.

1944. Riječki autonomaši pokušali su opet stvorit državu i još veću. O tome također malo znamo. No svi su prošli tragično ili su bili ubijeni ili potjerani. U ožujku 1944. skupina pod nazivom ‘Liburnisti’ predložila je ponovno uspostavljanje Slobodne Države Rijeka, ali koja bi se ovaj put sastojala od tri kantona, Fiume, Sušak i slovenski s područjem Bistrice.


2025. © Lokalpatrioti Rijeka | Sva prava pridržana